Trošenje novca
Postano: 18 Mar 2009 12:21
Da li ste osoba koja u svakom trenutku zna koliko novca ima u novcaniku ili nemate pojma ni priblizno???
Ako ste osoba A, pretpostavljam da ste stedisa, da gledate kako cete ustedjeti svaki dinar, ne mislim da ste skrtica, ali jeste stedisa koji cijeni svoj novac...osoba B je rekla bih blize rasipniku ili ima pristojnu kolicinu novca, pa mu nije bitno, niti broji koliko ima....
Navescu primjer moje mame i tate...Mama je cijeli zivot nekako stedjela, kod nje se znao uvijek neki red, i danas se zna, nikad nije bilo rasipanja, kao djeca sestra i ja smo znale da se otvara jedna ÄÂokolada koju su npr. gosti donijeli, a ne dvije odjednom (banalan primjer, ali puno govori), mama je uvijek na sitnicama stedjela, ali nam je uvijek priustila krupnije stvari (zaista razmislite, sitnice izvuku novac, nekoliko sitnica dnevno puta toliko dana u mjesecu, puta mjeseci u godini, da se uhvatite za glavu)...tata nikad nije stedio, znao nam je donositi po nekoliko vrsta ÄÂokolada, bombona, grickalica odjednom, sto se kosilo sa onim sto mama nastoji, tako da je cesto dolazilo do konflikata izmedju njih u vezi sa tim, jer su to bila dva kontrastna stava u odgoju djece...
Ja bih sutra svoju djecu odgajala po maminoj metodi, dakle koliko god da ima, bio pocetak ili kraj mjeseca, trosim isto, imam sve, ali se ne rasipam, i u svakom trenutku znam bar otprilike kolicinu novca koju imam u novcaniku...
Sta vi mislite o ovome, kako trosite novac i jeste li rasipnik ili stedisa???
Ova tema nije u cilju da kazemo imamo li novca ili nemamo i koliko ga imamo, vec da li znamo raspolagati onim sto imamo...
Imala sam priliku upoznati ljude ciji mi nacin zivljenja nikada nece biti jasan....Dobije solidnu platu, deset dana zivi ko car, onih dvadeset ruke i dzepove i zijeva...svega mi nema zadnjih dana hljeba da jede, ali kad dobije platu opet isto, bukvalno baca pare deset dana, a dvadeset prosi....
Sta vi mislite???
Ako ste osoba A, pretpostavljam da ste stedisa, da gledate kako cete ustedjeti svaki dinar, ne mislim da ste skrtica, ali jeste stedisa koji cijeni svoj novac...osoba B je rekla bih blize rasipniku ili ima pristojnu kolicinu novca, pa mu nije bitno, niti broji koliko ima....
Navescu primjer moje mame i tate...Mama je cijeli zivot nekako stedjela, kod nje se znao uvijek neki red, i danas se zna, nikad nije bilo rasipanja, kao djeca sestra i ja smo znale da se otvara jedna ÄÂokolada koju su npr. gosti donijeli, a ne dvije odjednom (banalan primjer, ali puno govori), mama je uvijek na sitnicama stedjela, ali nam je uvijek priustila krupnije stvari (zaista razmislite, sitnice izvuku novac, nekoliko sitnica dnevno puta toliko dana u mjesecu, puta mjeseci u godini, da se uhvatite za glavu)...tata nikad nije stedio, znao nam je donositi po nekoliko vrsta ÄÂokolada, bombona, grickalica odjednom, sto se kosilo sa onim sto mama nastoji, tako da je cesto dolazilo do konflikata izmedju njih u vezi sa tim, jer su to bila dva kontrastna stava u odgoju djece...
Ja bih sutra svoju djecu odgajala po maminoj metodi, dakle koliko god da ima, bio pocetak ili kraj mjeseca, trosim isto, imam sve, ali se ne rasipam, i u svakom trenutku znam bar otprilike kolicinu novca koju imam u novcaniku...
Sta vi mislite o ovome, kako trosite novac i jeste li rasipnik ili stedisa???
Ova tema nije u cilju da kazemo imamo li novca ili nemamo i koliko ga imamo, vec da li znamo raspolagati onim sto imamo...
Imala sam priliku upoznati ljude ciji mi nacin zivljenja nikada nece biti jasan....Dobije solidnu platu, deset dana zivi ko car, onih dvadeset ruke i dzepove i zijeva...svega mi nema zadnjih dana hljeba da jede, ali kad dobije platu opet isto, bukvalno baca pare deset dana, a dvadeset prosi....
Sta vi mislite???