Na pitanje može li se laž od saveznika u druÅ¡tvenom životu pretvoriti u bolest, odgovor je potvrdan. Dva su ÄÂimbenika koja, posebno jave li se istodobno, ukazuju na to da je igra lažima vrlo opasna. Prvi je uÄÂestalost kojom se njima koristi, rabeći laž kao stalnu tehniku u odnosima s drugima, nerijetko kao strategiju za postizanje ciljeva. Drugi ÄÂimbenik je potpuni izostanak osjećaja krivnje. Kad se premaÅ¡i granica, struÄÂnjaci govore o "perverznim osobnostima" – to su one koje neprestano prekoraÄÂuju granicu izmeÄ‘u dopuÅ¡tenog i nedopuÅ¡tenog, dobrog i loÅ¡eg. Ovisno o razlozima i cilju razlikuje se viÅ¡e vrsta laži: narcisoidna, sklonost preuveliÄÂavanju vlastitih zasluga kako bi se pridobilo odobravanje drugih; histrionska, to je pretjerivanje koje služi da bi se zbog nekog emocionalnog manjka privuklo tuÄ‘u pažnju; bolesna, glumljenje bolesti ili ÄÂak samoranjavanje kako bi se potakla briga drugih…
Lažu li samo ljudi koji nemaju karaktera?
Možda ljudi lažu da bi zadržali ono što bi istinom gubili...šta vi mislite?
A sad jedno oooopasno pitanje


Kako prepoznati uopšte ljazljivca,odaje li ga kad njegovo ponašanje?
