Onima ¹to misle da mnogo znaju i ¹to javno po forumu pi¹u kako su vehabije pravi vjernici a neko poput mene da je kaurin i sl.
Dragi moji , proèitajte ,.............. razmislite ¹ta pi¹e i ako ima ¹ta sporno , slobodno s tim na dan , da polemi¹emo o tome .
Freitag, 29. Februar 2008
Hidzama na mozgu (Halil Senusija)
Dok Muslimani neumorno vr¹e d¾ihad jedni nad drugima, trve se zbog brade, parlamenta i menhed¾a, dotle zapadnjaci uèe. I primjenjuju znanje nad Muslimanima. Dvojica nobelovaca Muslimana u historiji Nobelove nagrade sve govore.
Nekada je kr¹æanska Evropa uèila od Muslimana. Bila ovisna o muslimanskoj nauci. No od historije se ne ¾ivi. Da vidimo dana¹nje podatke:
U svim muslimanskim zemljama je, sa par izuzetaka, stanje sa naukom isto. Bilo da se radi o Sijera Leone ili Banglade¹u, zemljama koje su meðu najsiroma¹nijim, ili pak Saudijskoj Arabiji, koja je meðu najbogatijim (naravno zbog nafte za cije vaðenje nije potrebna pamet).
Nauènici iz muslimanskih zemalja objavljuju veoma malo artikala u vodeæim struènim èasopisima, i iz njihovih redova do danas su se iznjedrila samo dva nobelovca (od kojih su obojica radili na Zapadu): Abdusselam iz Pakistana, koji je dobio Nobelovu nagradu za fiziku 1979. godine i Egipæanin Ahmed Zewail, koji je dobio nobelovu nagradu za Hemiju 1999. godine.
Izumljeni patenti su takoðe jedno mjerilo: izmeðu 1980. i 2000. dodijeljeno je ukupno 370 industrijskih patenta u arapskim zemljama, a samo u Ju¾noj Koreji 16 000 u istom periodu.
Na meðunarodnim rankiranjima najboljih univerziteta muslimanskih zemalja skoro da i nema. U top 500 nalaze se samo turski univerziteti. Arapski nauènici su uradili izuzetna otkriæa u samo tri oblasti: odstranjivanje soli iz vode, reprodukcione tehnike kod kamila i treniranje sokolova, pri èemu obje zadnje oblasti zavrjeðuju vrlo malo meðunarodne pa¾nje, jer trke kamila i lov sa sokolovima mnogo vi¹e odu¹evljavaju arapske monarhe nego komitete za dodjelu Nobelove nagrade.
Nije meðutim sve crno. U Pakistanu je od 2001 broj studenata skoèio sa 276 000 u roku od tri godine na 423 000. U Iranu je u ¹ahovo vrijeme 1979 godine bilo ukupno 100 000 studenata, a danas 2 miliona. Na mnogim fakultetima su ¾ene i mu¹karci jednako zastupljeni, a na in¾injerskim fakultetima ¾ene dominiraju sa oko 70 %.
Interesantno je da se i nemuslimani pitaju: „¹ta je ovim Muslimanima pa im nauka nikako ne die?“. Iz tih pitanja nastaju i analize, pa je recimo jedan od zakljuèaka i taj da se nedovoljno ula¾e u istra¾ivanja. Izmeðu 1996 i 2003 godine su muslimanske zemlje davale prosjecno 0,4 % svog nacionalnog bruto-dohotka za istra¾ivanja, dok je svjetski prosjek 2, 36 % (dakle svjetski prosjek, a ne prosjek razvijenih zemalja koji je jo¹ veæi.
I ono malo muslimanskih nauènika se iseljava iz svojih zemalja. Prema jednoj studiji koju je radio Gulf Center for Strategic Studies polovina svr¹enika medicine u Egiptu svake godine napu¹ta zemlju, takoðe i 23 % in¾injera. Veæina odlazi u Veliku Britaniju, SAD ili Kanadu. Osim toga, 45 % arapskih studenata koji odu na studij vani ne vrate se nikada u domovinu. Amerikanci bi rekli, jedan pravo dobar „brain drain“.
No da li su jedini razlozi za muslimansko ispadanje „iz fola“ samo manjak sredstava? Nosioci znanja u zlatno doba islamske dr¾ave su bili ljudi koje je vjera motivisala na ulaganje napora. Ti su ljudi oèito nestali u dana¹njem vaktu. Moglo bi se reæi da dana¹nje Muslimane vjera slabo stimuli¹e. Odnosno slabo ih stimuli¹e njihovo razumijevanje vjere ili slabo razumiju njihovi autoriteti.
Abdul Qadeer Khan, otac pakistanske atomske bombe
Uzmimo primjer d¾ihada. Ta je rijeè danas postala sinonim za oru¾anu borbu i mnogi mladiæi danas streme upravo tome jer tako shvataju d¾ihad. Ne oponiram tome stavu ali bi svako trebao da razmisli: je li cilj d¾ihada ¹ehadet? Allah odabire ¹ehide i neæe svako biti odabran, dakle samim tim ¹to èovjek uèestvuje u oru¾anom d¾ihadu on ne dobiva garant da æe biti odabran.
Ono èemu èovjek treba da stremi jeste da na svome putu iscrpi svoj maksimum, da da sve od sebe a ne da tra¾i metak koji æe ga ukloniti. Ako ¾eli¹ da ¾rtvuje¹ svoj ¾ivot za Allaha, za¹to ga ne posveti¹ izuèavanju nauke od koje æe èitav ummet imati koristi? Da postane¹ ekspert u svojoj oblasti, najbolji, plafon?
Da li bi Sultan Mehmed Fatih, pored sve svoje hrabre vojske, uspio da osvoji Carigrad da nije dobio pomoæ nauènika koji mu je izlio dovoljno sna¾an top?
Ako ¾elimo ¾rtvu, zar nije dovoljno velika ¾rtva da svoj ¾ivot posvetimo sticanju korisnog znanja, koje æe pomoæi Muslimanima da vrate svoj ugled i snagu? Koliko je vojnika zamijenio izumitelj pakistanske atomske bombe?
I ovdje se radi samo o primjeru d¾ihada! A ¹ta je sa zekatom? Zar nije prioritetnije novcem od zekata umjesto velelepne d¾amije koja ko¹ta èitavo bogatstvo napraviti jedan skroman mesd¾id i veliki univrzitet u kojem æe se odgajati sutra¹nje voðe ummeta? Ili had¾d¾? Umjesto da se svake godine ide na had¾d¾, zar nije preèe stipendirati jednog Muslimana koji gori za naukom ali nema sredstava za nju. Nije li Poslanik s.a.w.s. oslobaðao zarobljenike u zamjenu za opismenjavanje Muslimana?
Na¾alost mnogi muslimanskim autoritetima dana¹njice propagiraju d¾ehl meðu Muslimanima, opravdavajuæi ga èinjenicom da je fakultet ispunjen haramom, poput mije¹anja mu¹karaca i ¾ena ( kao da se ne pijaci oni ne mije¹aju). Naravno dali su nam i alternativu:
za izbjegavanje mije¹anja na fakultetima ( i samo na njima) dobijamo poni¾enje.
Osmanski sultani su iz straha od socijalnih promjena zaprijetili smrtnom kaznom onome ko ¹tampa knjige; tipografija je odbaèena kao strana tehnologija koja potièe iz jedne neprijateljske kulture;
Kako je nauka kljuèni termin u prosperitetu i nadmoæi jedne civilizacije nad drugima, jasno je da njeno zapostavljanje i trijumf neznanja vodi propasti civilizacije. ©to se tièe islamskog svijeta i islamske dr¾ave koja je zvanièno nestala sa scene 1924. godine, tu takoðe treba da nam bude jasno da nauka kod Muslimana nije do¾ivjela svoju propast propa¹æu hilafeta, nego je upravo njeno zamiranje, koje je nastupilo mnogo, mnogo ranije upravo dovelo do propasti hilafeta.
Pogledajmo ¹ta ka¾e Gazali (450-505. po hid¾ri/ 1058-1111. po Isa. a.s.) o nauci svoga vremena:
„Tako naprimjer ako bismo pravnika upitali o ovim duhovnim vrijednostima, o iskrenosti, pouzdanju u Allaha d¾elle ¹a`nuhu, èuvanju od licemjerja i dvoliènosti, on bi tezao sa odgovorom, mada su to sve stvari koje su „fardi ajn“, zbog kojih, ako se zapostave, slijedi i njegov propust na ahiretu. Ali kada bi mu postavio pitanje o zakletvi, prioritetu, razvodu braka i sliènim temama, odmah bi ti dao odgovor i ponudio tomove knjiga u kojima su rje¹enja za najkompliciranije sluèajeve, ali mi danas nemamo puno koristi od toga.
Mi se i danas zamaramo uèeæi i pamteæi tu materiju i pri tom zapostavljamo ono ¹to je aktuelno i va¾no za duh i vjeru. Ako se upita da objasni ovaj stav, (fakih) æe reæi: `Ovo izuèavamo jer je to vjerska nauka, jer je to fardi kifaje`, a razumnom i mudrom je jasno da bi on, kada bi istinski vodio brigu o `fardi kifaje`, da bi prije toga dao prioritet izuèavanju `fardi ajna`.
Koliko je na¹ih gradova u kojima nema ljekara osim nemuslimana (ehlu ez-zimmeti), a svjedoèenje ovih ljekara, po ¹erijatu, nije dozvoljeno po nekim fikhskim propisima. Zemlja je puna pravnika i onih koji izdaju fetwe, ali bi trebalo dati odgovor na pitanje: `Na osnovu èega pravnici forsiraju nauku koju su mnogi prihvatili a zapostavljaju onu oblast u kojoj nema ko da djeluje?`
Da li je razlog tome ¹to se izuèavanjem medicine ne mo¾e doæi do uprave nad vakufima, posjedovanja i vlasni¹tva nad jetimskim kapitalom, obna¹anje sudstva i vlasti, napredovanje na polo¾ajima i dominiranja nad neistomi¹ljenicima i protivnicima? Vjerske nauke æe i¹èeznuti zbog lo¹e uleme! Utjeèemo se Allahu d¾elle ¹a`nuhu da nas spasi iz ove zablude, na koju se Milostivi ljuti, a ¹ejtan joj se raduje.“ (Gazali; „Preporod islamskih nauka“)
Ono ¹to je posebno interesantno u kontekstu pismenosti èitavog naroda i ¹irenja znanja i omoguæavanja ¹irim masama da se njome okupiraju jeste i èinjenica da su Muslimani poèeli da ¹tampaju knjige tek u 19. stoljeæu. UN-ov „Arab Human Development Report“, objavljen 2003. godine, se izmeðu ostalog bavi i literaturom koja je ugledala svjetlost dana u arapskom govornom podruèju. Ovdje prenosim neke zakljuèke iz njega:
„Udio arapskih knjiga ne prelazi 1,1 % èitave svjetske produkcije , mada arapsko stanovni¹tvo èini oko 5 % svjetskog. Tr¾i¹te literature na arapskom jeziku se odlikuje jednim mno¹tvom djela iz religije i manjkom ostale tematike.“ Takoðe je prisutan manjak prevedene literature.
Ovaj Izvje¹taj se bavi i uzroèno-posljediènim vezama zakr¾ljalih printanih medija i drugih kulturalnih deficita- visokim procentom nepismenih, naroèito meðu ¾enama, smanjenim procentom studenata, stagnacijom nauèno-istra¾ivaèkog rada, nedostajuæim poticajima za socijalnim inovacijama. Izvje¹taj se meðutim ne bavi historijskim korijenima ovakvog stanja, no razlièiti uèenjaci se bave time i svima zapinje za oko jedna frapantna èinjenica:
Izmeðu istoènoazijskog kulturnog prostora, sa svojim historijatom ¹tampanja knjiga koji se¾e unazad do u 8. stoljeæe, i evropskog, u kojem se ¹tampana izdanja produciraju visokim intenzitetom od 15. stoljeæa, le¾i ogromno podruèje islamske kulture, u kojem se, sa nekoliko izuzetaka, ¹tampanje knjiga probija tek u 19. stoljeæu. Dakle, u poreðenju sa Istokom jedno zaka¹njenje od skoro 1000 godina i u poreðenju sa Zapadom od skoro pola stoljeæa. Èak ni kineski muslimani nisu prakticirali ¹tampanje knjiga, tako da prvi od¹tampani primjerak Mushafa u Kini potièe iz 1874. godine.
©ta je uzrokovalo jedno ovakvo zaka¹njenje?
Prije poku¹aja odgovora, par historijskih napomena:
Osmanski sultani su iz straha od socijalnih promjena zaprijetili smrtnom kaznom onome ko ¹tampa knjige; tipografija je odbaèena kao strana tehnologija koja potièe iz jedne neprijateljske kulture; tipografsko preno¹enje arapskih slova bi bilo prete¹ko, strahovalo se je od falisificiranja svetih Tekstova kroz ¹tampanje; prepisivaèi, kao jedna od najmoènijih profesija u islamskim zemljama su sprjeèavali uvoðenje ¹tamparije iz straha za vlastitom egzistencijom. Uprkos tome ¹to do turskog preuzimanja hilafeta nije bilo nikakvih javnih zabrana ¹tampanja knjiga, ona se ipak ni tada nije praktikovala.
Neki smatraju da se odbacivanje ¹tampanja knjiga temelji na pogre¹nom tumaèenju kur`anskih ajeta iz sure Alaq:
„1. Èitaj, u ime Gospodara tvoga koji stvara
2. stvara èovjeka od ugru¹ka!
3. Èitaj, plemenit je Gospodar tvoj,
4. koji pouèava peru,
5. koji èovjeka pouèava onome ¹to ne zna.â€Â
Prema tome tumaèenju se pero stavlja na nivo iznad svakog drugog oblika umno¾avanja literature, tako da pisanje neèim drugim biva novotarijom.
Prije nekog vremena proèitah na jednoj islamskoj stranici jedan èlanak o (izmeðu ostaloga) transplantaciji organa ljudi koji su za ¾ivota dali svoj pristanak da se njihovi organi nakon njihove smrti mogu presaditi drugima. Èlanak se zapravo sastoji od dva suprotna mi¹ljenja dvojice uèenjaka, od kojih sam ja proèitao samo jedno, u kojem se ka¾e da èovjek, nakon ¹to umre, vi¹e nije vlasnik svoga tijela pa tako ne mo¾e ni njegove organe oporuèivati.
Osim ¹to mi je to mi¹ljenje djelovalo onako smije¹no (ali ja nisam detaljnije upuæen u ¹erijatske znanosti pa neæu taj stav ni podr¾ati ni osporiti), takoðe mi je pala na pamet misao da su vjerovatno tako isto neki uèenjaci stoljeæima zabranjivali ¹tampanje knjiga, èineæi tako gro svoga naroda nepismenim seljacima koji su u najboljem sluèaju imali mushaf da iz njega èitaju, a danas, gle èuda, mushafi i sva ostala literatura se masovno ¹tampa bez ulemanskih osporavanja.
Dok su evropljani uvodili parnu ma¹inu, izmi¹ljali vatreno oru¾je, proizvodili mikroskope i svo to svoje znanje ¹tampali i uvezivali u knjige i zatim ga distribuirali ¹irom Evrope i Amerike, dotle su muslimani ¾ivjeli u rastuæoj nepismenosti, vezani samo za rukopise (a oni uglavnom samo vjerske tematike) do kojih nije mogao svako doæi i pribojavajuæi se smrtne kazne ukoliko bi se odva¾ili da od¹tampaju knjigu. Posljedice se i danas osjeæaju: tehnièki i materijalno nadmoæni Zapad diktira ¾ivot u èitavom islamskom svijetu. Sve posljedice do u detalje ne moram navoditi, svi ih osjeæamo na svojoj ko¾i.
historija meni ne bi bila toliko interesantna da ja ne osjeæam njeno ponavljanje. Ukoliko je ulema bila ta koja je odigrala znaèajnu ulogu u muslimanskom nazadku, ¹ta ona danas radi (èast izuzecima)?
Neæu se pozabaviti ulemom ili bolje reèeno nosiocima islamskog znanja u drugim zemljama, jer ni do koga od njih ova poruka neæe stiæi, nego bih se pozabavio onima koji tvrde da ¹ire Allahovu vjeru u Bosni. Oni: se bave Reisovom djecom, pi¹u èlanke o ogromnom grijehu onih ¾ena koje uzmu mu¾evljevo prezime, prevode knjige o Kardawiju, prodaju uèenje Kurana, pi¹u i vaze o muzici, d¾inima i akidetskim gre¹kama drugih muslimana, bore se protiv vehabija itd. a svi skupa se bore protiv vjetrenjaèa, samo im je to ¹ejtan tako lijepo prikazao da oni misle da èine hizmet ovoj vjeri. Mnogi od njih nikada nisu trebali ni postati autoriteti, kao ¹to opisuje Gazalija:
“Zato je Jusuf el-Esbat pisao Huzejfi el-Mera¹iju: `©ta reæi za èovjeka koji ostane sam i ne mo¾e naæi nikoga ko æe s njim Allaha d¾.¹. spominjati, osim da je grije¹nik, pa i njegovo samo uèenje je grijeh jer ga nema kome prenijeti?` U pravu je, jer ga ¾ivot u ovakvoj sredini svodi na to da slu¹a ogovaranje (gibet) ili da pre¹uæuje negativnosti. U ovakvoj situaciji za uèitelja je najbolje da uradi jedno od dvoje:
*
ili da svojim znanjem koristi drugima;
*
ili da se on koristi znanjem drugih.
Ako ovaj èovjek dobro promisli vidjet æe da æe korist od znanja uvuæi u poroke, tra¾enje polo¾aja i vlasti, da æe se naæi u slu¾bi zla. Primjera radi, to bi bilo kao kada bi neko prodao sablju drumskom razbojniku. Znanje je kao sablja- cilj i namjera znanja je samo dobro. Zato nije dozvoljeno da se sablja proda onome za koga se zna da æe je iskoristiti za zlo – drumskom razbojniku.â€Â
Nakon rata smo dobili gomilu svr¹enika islamskih nauka iz inostranstva. Je li se stanje popravilo? Ili je mo¾da na¹ bosanski narod toliko iskvaren da im rijeèi uleme doðu kao rijeèi Nuha a.s. njegovu narodu? Ili je nemoguæe èiniti dawu pri katastrofalnoj ekonomskoj situaciji u Bosni? Neæu praviti crno-bijeli film pa reæi: â€ÂSva gre¹ka le¾i u na¹oj ulemiâ€Â, ali neæu reæi ni da nema njihova udjela u tome, pa bih probao da ih podstaknem makar da probaju odstraniti dio koji le¾i pri njima, i da probaju, umjesto da nas non-stop bombarduju tekstovima o po¹tivanju uleme tj. njih, bar upola toliko tekstova, dersova i radio emisija posvete rijeèima Uzvi¹enog iz sure Tewbe:
“Svi vjernici ne trebaju iæi u boj. Neka se po nekoliko njih iz svake zajednice njihove potrudi da se upuste u vjerske nauke i neka opominju narod svoj kad mu se vrate, da bi se Allaha pobojali.â€Â
Halil Senusija
halil.senusija@gmail.com
Gepostet von Halil Senusija unter 12:23 0 Kommentare
Preuzeo OVDJE
Make my day!
