Poeziju će svi pisati...

[selma24]

ÄŒekaj me

Čekaj me, i ja ću sigurno doći
samo me čekaj dugo.
Čekaj me i kada žute kiše
noći ispune tugom.
Čekaj i kada vrućine zapeku,
i kada mećava briše,
čekaj i kada druge niko
ne bude čekao više.
ÄŒekaj i kada pisma prestanu
stizati izdaleka,
čekaj i kada čekanje dojadi
svakome koji čeka.
Čekaj me, i ja ću sigurno doći.
Ne slušaj kad ti kažu
kako je vreme da zaboraviš
i da te nade lažu.
Nek poveruju i sin i mati
da više ne postojim,
neka se tako umore čekati
i svi drugovi moji,
i gorko vino za moju dušu
nek piju kod ognjišta.
ÄŒekaj. I nemoj sesti s njima,
i nemoj piti ništa.
Čekaj me, i ja ću sigurno doći,
sve smrti me ubiti neće.
Nek rekne ko me čekao nije:
Taj je imao sreće!
Ko čekati ne zna, taj neće shvatiti
niti će znati drugi
da si me spasila ti jedina
čekanjem svojim dugim.
Nas dvoje samo znaćemo kako
preživeh vatru kletu, —
naprosto, ti si čekati znala
kao niko na svetu.

[selma24]

Zbog svega sto smo najlepse hteli
hocu uz mene nocas da krenes,
ma bili svetovi crni ili beli,
ma bili putevi hladni il vreli,
nemoj da zalis ako svenes.

Hocu da drzis moju ruku,
da se ne boljis vetra i mraka,
uspavana i kad kise tuku,
jednako krhka, jednako jaka.

Hocu uz mene da se svijes,
korake moje da uhvatis,
pa sa mnom bol i smeh da pijes
i da ne zelis da se vratis.

Da sa mnom ispod crnog neba
pronadjes hleba komadic beli,
pronadjes sunca komadic vreli,
pronadjes zivota komadic zreli.
Il crknes, ako crci treba,
zbog svega sto smo najlepse hteli.

[selma24]

Ako možeš
da sačuvaš prisebnu glavu,
kada svi oko tebe gube svoju, i okrivljuju te za to,

Ako možeš da veruješ sebi,
kada svi u tebe sumnjaju i sam pridodaješ njihovim sumnjama,

Ako možeš da čekaš - a da ti ne dosadi čekanje,
ili ako si prevaren - da sam ne varaš,
ili ako si omrznut - da sam ne mrziš,
a da pritom ne izgledaš predobar ili premudar,

Ako možeš da sanjariš
a da snovi ne ovladaju tobom,

Ako možeš da maštaš, a da ti maštanje ne bude cilj,

Ako možeš da se suočiš sa uspehom i neuspehom
i smatraš te dve varke kao da su potpuno iste,

Ako možeš da podneseš da istinu koju si rekao
izvrnu nitkovi kako bi od nje napravili zamku za budale,
ili da posmatraš propast onoga čemu si posvetio sav život,
i da pogrbljen, sa dotrajalim alatom opet novo stvaraš,

ako možeš da prisiliš svoje srce, nerve i tetive,
da te služe dugo, iako si ih nemilice trošio,
i da izdržiš kada nema nišega više u tebi sem volje koja ti dovikuje- ISTRAJ

Ako možeš da razgovaraš sa nižima od sebe
i ne istakneš svoju superiornost,
ili da u društvu sa višima od sebe sačuvaš svoje dostojanstvo,

Ako ni prijatelj, ni neprijatelj ne mogu da te uvrede,
Ako te svi cene, ali ne previše,
Ako možeš da ispuniš jedan minut sadržajem koji traje šezdeset sekundi,

tvoja je zemlja i sve Å¡to je na njoj,
i iznad svega
bićeš ČOVEK, SINE MOJ.

[selma24]

Slovo o ljubavi

Ako se volite ljubavlju
koja buja u samoći, od razdaljine,
koja je više od sna nego od svesti,
i po rastanku drhtaćete od miline,
mognete li se još ikada sresti.
Vi koji se volite ljubavlju isposnika,
sa strahom od sagrešenja,
koji kao ptica o kavez lomite krila,
sećaćete se uvek jedno drugom lika.
I po rastanku
zamreti vam neće gušena htenja.
Ako zbog nje patiš od nesanice
i u ponoć hodaš budan
po bašti,
ako te lomi neutoljena želja luda,
sećanja na nju nikad se nećes spasti.
Onih s kojima se igramo
oko vatre,
a bojimo se da je dodirnemo,
s kojima idemo kraj ponora
nezagrljeni i nemi,
sećaćemo se dugo
ma i zavoleli zatim druge.
Ako je želis bezgranično,
a sediš kraj nje bez glasa
slušajući bajku koja se u vama rađa,
svanuću slično,
pamtićeš je i kad se zima
pred tobom zabelasa.
Ako veruješ sedeći uz nju
da je ljubav maslačkov puhor
koji svaki dodir moze da strese,
ako voliš u njoj san i dete,
ako ti je bez nje pusto i gluho,
misao na nju budiće te
i kad se rastanete.
Zauvek se pamte oni
s kojima se grlili nismo,
čije su nam usne ostale nepoznate,
kojima smo samo s proleća, u snu,
pisali pismo.
Oni koji se kao reke ne mogu sliti,
među kojima nema spojnog suda
krvi i krvi vrele,
a srca im se dozivaju ludo,
zaboraviti se neće
ni kad im duše budu posedele.
Ako vam je ljubav nož u srcu,
a bojite se taj nož izvući,
kao da ćete tog časa umreti,
pamtiće te on, setiće te se
i umirući.
Oni zbog kojih srca
osećamo kao ranu,
ali ranu zbog koje se jedino živi,
u sećanje nam banu
i kad zavolimo druge-
i osetimo se nesrećni i krivi.

[venecija]

U snu svome nisam znao za budenja moc,
I da zemlji treba sunca, jutra i zore;
Da u danu gube zvezde bele odore;
Bledi mesec da se krece u umrlu noc.
U snu svome nisam znao za budenja moc.

Ja sad jedva mogu znati da imadoh san,
I u njemu oci neke, nebo necije,
Neko lice, ne znam kakvo, možda decije,
Staru pesmu, stare zvezde, neki stari dan.
Ja sad jedva mogu znati da imadoh san.

Ne secam se niceg vise, ni ociju tih:
Kao da je san mi ceo bio od pene,
Il' te oci da su moja duša van mene,
Ni arije, ni sveg drugog, sto ja nocas snih;
Ne secam se niceg više, ni ociju tih.

Ali slutim, a slutiti još jedino znam.
Ja sad slutim za te oci, da su baš one,
Što me cudno po životu vode i gone:
U snu dodu, da me vide, Å¡ta li radim sam.
Ali slutim, a slutiti još jedino znam.

Da me vide dodu oci, i ja vidim tad
I te oci, i tu ljubav, i taj put srece;
Njene oci, njeno lice, njeno prolece
U snu vidim, ali ne znam, sto ne vidim sad.
Da me vide, dodu oci, i ja vidim tad.

Njenu glavu s krunom kose i u kosi cvet,
I njen pogled sto me gleda kao iz cveca,
Što me gleda, sto mi kaže, da me oseca,
Što mi brižno pruža odmor i nežnosti svet,
Njenu glavu s krunom kose i u kosi cvet.

Ja sad nemam svoju dragu, i njen ne znam glas;
Ne znam mesto na kom živi ili pociva;
Ne znam zašto nju i san mi java pokriva;

[venecija]

Niz dolinu kotrlja se sunce

oči planine tamnim oblacima skrivene

pokoja kap kiše,poput suze zatreperi

zapleše nemiran vjetar prašnjavim puteljcima

zamiriše jorgovanima plavim,jutrom snenim

i otme se duši jecaj, poput ptice poleti

pogled moj uprt u tvoje biserne daljine

a tijelom drhtaj tihi zatreperi

Eh kad bih mogla izbrisati tuge

toj dubini duše korito isušiti

dotaknuti na tren pramen kose

odraz svoj u tvojim očima vidjeti

zidove boli zagrljajem srušiti

umiriti srce,to srce nestašno

poći putem gdje znam da ću te sresti

[venecija]

U beznađu nemoći grčevito steže ruke

zar zauvijek sklopiti oči nije lako

san olovan koprena svjetlosti prži

ne čovječe,ne umire se tek tako

Niz čelo kaplje znoj

dok u dlanovima svoje srce drži

u mraku sebe zarobljen pita

jel život ili smrt trenutak brži

Zar svijet je premali za dušu

što nove visine svjetlosti traži

na hridi sudbine,nasukan

poput olupine na moru laži

Dok očima poljane zelene boju donose

u grudima djetinjstvo tiho diše

žubore slike nad tragovima stopa

živjet je teško,umrijet znade svatko

[selma24]

Ne krivi me

Ne govori mi nista
pusti da ti cujem svaki dah
tisina uvjek ista
bolja je za nas
ja zelim samo jednom
da zavolis me bar na jedan tren
poslje je svejedno
jer opet bit ces njen
i pusti me da lazem
jer predobro to znas vec ti i sam
da jedno je sto kazem
a drugo je sto osjecam!!!!!!!!!!


ako odem od tebe
necu znati kako je
u tom trenu dok zivis ili zbog ljubavi umires

ako bolje ne moze
s tobom pristajem na sve
u trenu kad gubim ili ja dobijam sve
ti ne krivi me
poljubi me

i pusti me da ljubim
sve sto nakon njemih ostane
ma pusti me da gubim
jer to znam najbolje

ja zelim samo jednom
da zavolis me bar na jedan tren
poslije je svejdno
jer opet bit ces njen

ako odem od tebe
necu znati kako je
u tom trenu kad zivis ili zbog ljubavi umires
ako bolje ne moze
s tobom pristajem na sve
u trenu kad gubim ili ja dobijam sve
ti ne krivi me

vec poljubi me
molim te ne krivi me

kad jednom odem od tebe
i pustim duse sretnije
da te zagrle
molim te ne krivi me
ne krivi me

[selma24]

I'm so tired of being here,
Supressed by all my childish fears,
and if you have to leave,
I wish that you would just leave,
Cause your pressence still lingers here,
and it won't leave me alone,

These wounds won't seem to heal,
This pain is just to real,
There's just to much that time cannot erase,

When you cried I'd wipe away all of your tears,
and you screamed i'd fight all way of your fears,
I've held your hand through all of these years,
But you still...have...all of me,

You used to captivate me,
by your resignating smile,
now i'm bound by the life you left behind,
Your face it haunts,
my once pleasent dreams,
your voice it chased away,
all the sanity in me,

These wounds won't seem to heal,
this pain is just to real,
there's just to much that time cannot erase,

When you cried I'd wipe away all of your tears,
and you screamed i'd fight away all of your fears,
and i've held your hand through all of these years,
but you still...have...all of me

I've tried so hard to tell myself that your gone,
but though your still with me,
I've been alone all along,

When you cried i'd wipe away all of your tears,
and you screamed i'd fight away all of your fears,
I've held your hand through all of these years,
but you still...have...all of me

[selma24]

You're a song
Written by the hands of God
Don't get ma wrong cause
This might sound to you a bit odd
But you own the place
Where all my thoughts go hiding
And right under your clothes
Is where I find them.

Underneath you clothes
Ther's an endless story
There`s the man I chose
There's my territory
And all the things I deserve
For being such a good girl honey.

Because of you
I forget the smart ways to lie
Because of you
I'm running out of reasons to cry
When the friends are gone
When the party's over
We will still belong to each other.

Underneath you clothes
There's an endless story
There's the man I choose
There's my territory
And all the things I deserve
For being such a good girl honey.

I love you more than all that's on the planet
Movin',talkin',breathing
You know it's true
Ohh baby it's so funny
You almost don't believe it
As every voice is hanging from the silence
Lamps are hanging from the ceiling
Like a lady to her good manners
I'm tied up to this feeling.

Underneath you clothes
There`s an endless story
There's a man I choose
There's my territory
And all the things I deserve
For being such a good girl honey!!

[venecija]

K tebi me misli nose
nebeskim plavim stazama
da usne tvoje medene
dotaknem svojim usnama .

K tebi me želje vuku
pune su čežnje i snova
na jsatuk tebi da sletim
čarobni miris tvoj da osjetim.

Opijen čarima , toplinom
blizinom dodirom tvojim
zbog toga taj život jedino živim
tvojom blizinom želje da smirim.

[venecija]

Dolaze snegovi, ne vredi, sve vise i vise mi smetaju studeni
U kosu me nezno, k'o sedefnu snalicu udeni
To mi treba, moj mali zaklon ispod neba

Otkaci slepove, nanisani jutro i pusti tu ladju da klizi
Pronasli su Ameri sifru za to, take it easy
Lutko lepa, zrela se breskva nebom cepa

Spusti svetla, oduzmi gas, smesnih stvari se bojimo
Mislis da neko pita za nas, kao da ne postojimo
Stavi misli u prazan hod, stresi zvezde k'o dudove
I polako nasuci brod na te plisane sprudove
I sanjaj

Odlaze selice, leprsaju malena jedra po nebeskoj pucini
Taj odlazak gusaka uvek me starijim ucini
Put do raja, o, zar je uzvodno do kraja

Spusti svetla, oduzmi gas, smesnih stvari se bojimo
Mislis da neko pita za nas, kao da ne postojimo
Stavi misli u prazan hod, stresi zvezde k'o dudove
I polako nasuci brod na te plisane sprudove
I sanjaj.....

[venecija]

Čežnja

Danas ću ti dati, kada veće padne,
u svjetlosti skromnoj kandila i svijeća,
u čistoti duše moje, nekad jadne,
čitavu bujicu proljetnog cvijeća...

U sobi će biti sumrak, blag k'o tvoje
srce, sumrak stvoren da se dugo sanja.
Na oknima svjetlim zablještat će boje,
u taj svježi trenut prvog saznanja...

Sve će biti ljepše, sve draže i više,
noć koja se spušta, svijet što mirno spava,
dugo, mrtvo polje na kome miriše
kržljava i rijetka na busenju trava...

I tako kraj cvijeća ostat ćemo sami...
Proliće se tada, kao bujne kiše,
stidljivi šapat u blaženoj tami,
i riječi iz kojih proljeće miriše...

[venecija]

Vesna Parun
Da si blizu

Da si blizu, naslonila bih čelo
na tvoj štap i nasmiješena
ovila bih ruke oko tvojih koljena.
Ali nisi blizu i moja ljubav za tobom nespokojna
ne može da usne ni u noćnoj travi
ni na valu morskom, ni na ljiljanima.
Da si blizu. Da si barem tako nestalno blizu
kao kišni oblak nad izgubljenom kućom u dolini.
Kao nad morem surim krik galeba što odlijeće
pred dolazak oluje u večer punu briga.
O da si barem tako tužno blizu
kao cvijet što spava zatvorenih očiju
pod bijelim pokrovom snijega u tišini
kamenih šuma, čekajući proljeće.
Da si blizu, o moj hladni cvijete.
Samo jednom kretnjom da si blizu
neveselim vrtovima mojim
što već sahnu, klonuli od bdijenja.
Ali, noć je i svijet je daleko
a ja ne znam mir tvoj. Ptice moje
s tvojih su grana sašle. I sjaj zore
iz mojih zjena odlazi zauvijek
u uvrijeđenu zemlju zaborava
u kojoj je neznano ime ljubavi.

[venecija]

Manifest ljubavi

Prostrimo bijele kosti, prostrimo blještave kosti
Nemamo druge zastave: krv je oslijepila sunce.
Stare trublje proljeća, mlada zvona slobode
Zvonite, zovite ljubav, neka se u njoj smiri
Crna misao čovjeka, metalna duša svijeta.

Ja sam ljubav i molim: prostrimo bijedne kosti
Ja sam ljubav i vičem: prostrimo sunčane kosti
Ja sam kostur, i kosti mojih kostiju su jutro
Ja sam ljubav i kosti mojih kostiju su ljubav
Ja sam ljubav, i ne znam gdje je počinak ljubavi.