Poeziju će svi pisati...

[venecija]

Tko zna sto se krije
duboko u tebi
u ponoru strasti
koje nevide svjetlo
dal je to zar
ugaslog vulkana
ili sjaj u tvome oku?
Dal cu moci
otvoriti vrata
tvog povjerenja i doci
do tvog srca.
Kako bih voljela
suljati se tvojim mislima,
kao lovac kad progoni zvjer.
Moram naci tvoju ljubav,
dal u mirisu procvalih zumbula
ili u pjevu ptica
Gdje da trazim...
dal u zalasku sunca
sto se kupa u moru
ili u pjesmi vala
sto zapljuskuje moju dusu.
Ako nadem tvoju ljubav
voljet cu te
u tisini vjecnosti...

[selma24]

Život je lepota
Ko to samo ume
Kada mu je nejteže
Svakog da razume

Koliko ljubavi ima
I svaka ko vatra plamti
U srcu ostaje jedna
I ceo život se pamti

To srce Å¡to te boli
Došlo je vreme da moli
Ta tvoja duša što pati
Došlo je vreme da plati

Nauči srce svoje
Ono Å¡to mrzi da voli
A oni koji te vole
Da im ne stvaraš boli

Nije važno ko je brži
Važnije je ko izdrži!

[Lavica27]

Ne, nemoj mi prici! Hocu izdaleka
da volim i zelim oka tvoja dva.
Jer sreca je lepa samo dok se ceka,
dok od sebe samo nagovestaj da.

Ne, nemoj mi prici! Ima vise drazi
ova slatka strepnja, cekanje i stra'.
Sve je mnogo lepse donde dok se trazi,
o cemu se samo tek po slutnji zna.

Ne, nemoj mi prici! Nasto to, i cemu?
Izdaleka samo sve k'o zvezda sja;
izdaleka samo divimo se svemu.
Ne, nek' mi ne pridju oka tvoja dva.

[selma24]

Legenda o Ljubavi


Na bijelom vrhuncu, tam' u samoći,
starica je slijepa tisuće ljeta;
osluškuje zveket zvijezda u noći,
osjeća da sunce po danu cvjeta.

Dobri ljudi, širom naše planete,
prijateljima su se svojim kleli
da su pod nebom, gdje orlovi lete,
tu besmrtnu slijepu staricu sreli.

Orkestar svih zvijezda doziva sunce.
Orao na zraku njegovu slijeće.
Dok prazne pristaju jutarnje lađe

na te visoke do neba vrhunce,
srce u osami ponovo kreće
onu staru slijepu ženu da nađe.

[selma24]

Legenda o Ljubavi


Na bijelom vrhuncu, tam' u samoći,
starica je slijepa tisuće ljeta;
osluškuje zveket zvijezda u noći,
osjeća da sunce po danu cvjeta.

Dobri ljudi, širom naše planete,
prijateljima su se svojim kleli
da su pod nebom, gdje orlovi lete,
tu besmrtnu slijepu staricu sreli.

Orkestar svih zvijezda doziva sunce.
Orao na zraku njegovu slijeće.
Dok prazne pristaju jutarnje lađe

na te visoke do neba vrhunce,
srce u osami ponovo kreće
onu staru slijepu ženu da nađe.

[selma24]

Stišat ću krv


Pokušat ću stišati krv
i voljeti te toplo i tiho
kao Å¡to volim vjetar
i titranje dubokih akorda orgulja.
Ponekad sjedim pod svjetiljkom na Griču,
sve dok me ne ponese vjetar
iznad mog grada u plavičastoj idili,
i dalje, iznad Save, iznad polja.
Ponekad zaželim da pođemo zajedno,
da te naučim lebdjeti
iznad vremena i materije.
I tada te vidim dolje,
okovanu lancem vremena.
Stišavam akorde svoje krvi
i silazim da čagamo toplo i tiho,
uz neke tužne orgulje,
tako daleko od sunca.
Ponekad,
kad ne mogu stišati krv,
dotaknem tijelo druge djevojke
i gnječim ga u negativ svog tijela,
i lebdim s njim iznad materije,
ususret spoznaji.
Kad ne mogu s tobom.
I tek kad shvatim
da to tijelo ne može patiti,
vraćam se tebi.
Pa ako i dokučim spoznaju,
želim je podijeliti s tobom.
Pa ako i ne znaš letjeti,
stišat ću vjetar, orgulje i krv,
odbacit ću spoznaju
i poljubit ću te toplo i tiho.

[MINJA]

Na mome sutonskom nebu ti si poput oblaka
i tvoja boja i oblik su onakvi kakve želim.
Moja, moja si, ženo usana slasnih,
moji beskrajni snovi u tebi žive.

Svjetiljka duše moje rumenilom ti boji noge.
Moje vino trpko najsladje je na usnama tvojim,
oh, žetelice moje sutonske pjesme,
kako te moji samotni snovi osjećaju mojom.

Moja si, moja, i ja kličem u popodnevnom
povjetarcu, a vjetar pronosi moj udovički glas.
U dubini očiju mojih ti loviš, tvoj noćni
pogled se zaustavlja poput vode tvog otimanja.

Zatočenica si u mreži moje muzike, ljubavi moja,
a mreže muzike moje kao nebo su široke.
Na obali tvojih tužnih očiju duša mi se radja.
U tvojim tužnim očima početak je zemlje snova.

[Lavica27]

Pitanje

Ima li smisla čekati san
kada znaš da ti neće doći
može li iko usporiti vrijeme,
kada zna da će brzo proći
ima li smisla gajiti nade
kad nezahvalnost im dobro znaš
i pjevati sreći balade
kad do tebe joj nije stalo
I da li je smisao laž
što obavija sjene života
odsjaj zlatnog omota
sopstvenog očaja zabluda
I ima li smisao smisla?
I da li bi opasno bilo
bez utjeha životnih živjeti
što kriju životno sivilo
Prezrenih ljepota na hiljade
ti ludi svijete nudiš
ali sve su tamo zablude
jer upravo ti sudiš
ko na njih ima pravo
a za većinu ljudi one
ostaju samo san.
Ima li smisao smisla?

[MINJA]

Znam,
mora biti da je tako:
nikad se nismo sreli nas dvoje,
mada se trazimo podjednako
zbog srece njene
i srece moje.
Pijana kisa siba i mlati,
vrbama vetar cupa kosu.

Kuda cu?
U koji grad da svratim?

Dan je niz mutna polja prosut.

Vucaram svetom dva prazna oka
zurim u lica prolaznika.
Koga da pitam,gladan i mokar,
zasto se nismo sreli nikad?

Il je vec bilo?
Trebao korak?
Mozda je sasvim do mene dosla.
Al' ja,
u krcmu svratio gorak,
a ona
ne znajuci-prosla.

Ne znam.
Ceo svet smo obisli
u zudnji ludoj
podjednakoj,
a za korak se mimoisli.

Da,mora da je tako....

[ra-ja]

Omiljena pesma....Matija Beckovic

[JohnnyB]

Sećanje na pokojnika

Pred vratima iza kojih prostor gnjije
On je zbunjeni zlatnik i dvosmisleni rast
Mutne reči sve dublje koja čeka na nas
Da nam srž klijanjem kroz koru probije.

U raspevanom plamenu ko da ga otkrije
Trava raste iz njegovog imena i spas
Jedini je budan a samo je glas
ÄŒuli su ga al ga niko vido nije.

Prostor i vreme između svega što biva
Bezgrešnim govorom prevaziđe u svetlosti
Kad gore gradovi u samoodbrani.

On je zvezda nad prazninom govor koji otkriva
Zdrobljeno sunce podzemlja kao živu u kosti.
Tu izgubljeno sećanje pustinju hrani.

[Lavica27]

Koracam bosa tvojim tragom
Priljubljujem usne uz tvoju praznu casu
U tvom odelu trazim odlutalu toplotu
Pogledom doticem sve sto si ti gledao
Ispisujem ti ime izgovaram ga tiho
Blagosiljem dane kad cuvas svoje zdravlje
Ponavljam sve mazne reci koje smo ikad rekli
Secam se zaveta tvojih ociju
Tvoj se poslednji dodir jos ne odvaja od mene
Sa svakim danom se suocavam umorna
srca tromih nogu
To sto smo razdvojeni pola mi odnosi snage
A ostatak mi treba da bi te sacekala.

[venecija]

Kroz otvoren prozor osjecam svjezinu...
Hladan zrak dotice mi kozu...Jezim se...
Udisem punim plucima...
Zrak mi miluje kosu...
Dok mi uvojci spreteno padaju po licu...
Misli mi lutaju ...Odlazim tebi...
Daleko si,ali opet jako blizu...
Mislima te pokusavam dotaknuti...
Pruzam ruku svoju prema tebi...
Da bar na tren pomazim ti lice...
Prodem prstima kroz kosu...
Stisnem te cvrsto u zagrljaj svoj...
Da osjetimo sve zelje,snove nase u trenutku...
I dok hladnoca i svjezina pluta oko nas...
Srcima nasim je toplo...
A duse pjevaju...plesu na note ljubavne...

[Lavica27]

Niko drugi nije kao ti.
Ti si svojevrstan, jednostavan,
posve orginalan i neponovljiv.
Ne verujes to,
ali niko drugi nije kao ti -
odveka doveka.
I svaki covek koga volis
nije nikakav obican covek.
Iz njega zraci
neobicna privlacna snaga.
I ti po njemu postajes
na neki nacin drugciji.
Mozes mu cak reci :
Sto se mene tice,
ne moras biti nepogresiv,
bez gresaka i savrsen, jer:
ja te jednostavno volim.