Poeziju će svi pisati...

[venecija]

NEMOJ POĆI SAD

Nemoj poći sad
Jer se može sve zaboravit
Svaki prazan sat Å¡to nas razdvaja
Bit će sutra već negdje ostavljen i zaboravljen
Izgubljen je dan, ali tu je novi
Mnogo novih još
Nemoj poći sad, nemoj poći sad, nemoj poći sad

Nemoj poći sad
Jer dok budem živ učinit ću sve
Da ti budeš sretna ostaneš li tu
Nudit ću ti niz toplih perla kiše
Å to ih sipa tu jedan ljetni dan
Izmislit ću zemlju gdje je ljubav sve
Gdje je ljubav sve, gdje ćeš biti sve
Nemoj poći sad, nemoj poći sad, nemoj poći sad

Nemoj poći sad
Svaki ću ti dan priče pričati
Izmislit ću za te riječnik nježnosti
Kojeg samo ti, ti razumiješ
Sjetit ću te svih ljubavnika slavnih
Kojima su već srca slomljena
Kao tvoje sad, nemoj poći ne
Nemoj poći sad, nemoj poći sad

Vidjela si već kako baca vatru
Vulkan što je davno ugašen i star
Ima suhog tla Å¡to odjednom rodi
Bolje nego kišom oplakivan kraj
A kad padne noć kao luč je svod
Nemoj poći ne,
Nemoj poći sad, nemoj poći sad…

Neću plakati ni govoriti
Tu ću stati nijem da te gledam tek
Da ti čujem glas, da ti slušam smijeh
Pusti me bar da budem tvoja sjena
Tvoje sjene sjena
Tvoje ruke sjena
Sjena tvoga psa
Nemoj poći ne,
Nemoj poći sad, nemoj poći sad, ne me quitte pas

Jacques Brel

[ra-ja]

Tisina Tvog Osmeha....

[venecija]

Tisina Tvog Osmeha....

..

[ra-ja]

Zivot se smesi i kad ti places...Poezija

[venecija]

Kako da zadržim dušu, da mi
Ne dirne tvoje? Kako da se s njome
Vinem k drugim stvarima Å¡to postoje?
Ah, rado bih se sakrio u tami
kraj izgubljenog nečeg koje stoji
Na tihom, stranom mjestu nekom
Å to ne treperi od dubina tvojih,
Al sve Å¡to nas dirne, to nas slije
Skupa kao gudalo Å¡to dvije
Žice jednim glasom daje. Gdje smo,
Na kojem glazbalu to zvuči?
I koji igrač ima nas u ruci?
O slatka pjesmo.
(RAINER MARIA RILKE)

[ra-ja]

Tvoje Je Ime Ljubav

[venecija]

Konstantin Simonov - ÄŒekaj me

Čekaj me i ja ću sigurno doći
Samo me čekaj dugo
Čekaj me i kada žute kiše
Noći ispune tugom

Čekaj i kada vrućine zapeku
I kada mećava briše
ÄŒekaj i kada druge nitko
Ne bude čekao više

ÄŒekaj i kada pisma
Prestanu stizati iz daleka
Čekaj me i kada čekanje
Dosadi svakome koji čeka

Čekaj me i ja ću sigurno doći
Ne slušaj kada ti kažu
Da je vrijeme da zaboraviš
I da te nade lažu

Nek povjeruju i sin i mati
Da više ne postojim
Neka se tako umore čekati
I svi drugovi moji

I gorko vino za moju dušu
Nek piju kod ognjišta
ÄŒekaj i nemoj sjesti s njima
I nemoj piti ništa

Čekaj me i ja ću sigurno doći
Sve smrti me ubiti neće
Nek' rekne tko me čekao nije
Taj je imao sreće

Ko čekati ne zna
Taj neće shvatiti
Niti će znati drugi
Da si me spasila ti jedina
ÄŒekanjem svojim dugim

Nas dvoje samo znat ćemo kako
Preživjeh vatru kletu
Naprosto ti si čekati znala
Kao nitko na svijetu.

[nella26]

Dve reči

Nekad sam bila dobra i mlada, i poverljiva,
i puna nada, nekada pre,
ti si mi tada reći mogo beskrajno mnogo
o kako mnogo, sa reči dve.
Spokojni bili su dani moji
a ti si srcu mi prvi koji beše drag,
pa iza svega Å¡to si mi reko katkad surovo,
katkad meko, ostao je trag.


Sad srce moje bije tiše
već manje volim, a znam više
nego pre
već sad mi ne bi reći mogo onako dosta,
onako mnogo sa reči dve.
I kad bi danas prišao meni
i hteo reći davno rečeno, buditi draž,
u srcu mome Å¡aptao bi neko
da sve što si mi ikada reko - bila je laž.

Desanka Maksimović

[venecija]

Smirujuće,sjajno plavetnilo svitanja
Naglašeno danom
Kao i sreća
Plava....plavija...najplavija,
Bijeli uzdisaji užitka
Neizmjerna sreća,

Sve dok nas sumrak
Nije umotao u nježnu ružičastu boju
A mi smo se stopili u
Strastvenim grimiznim oproštajima,
Zemaljska duša i kozmička duša
Eruptirale su od ljepote.
Kad je pao mrak,
Mlađak
se onako nakošeno nasmiješio iz tame.
Ja sam mu uzvratila osmijeh
I pomislila:

Daleko,daleko,na drugom kraju svijeta
Tvoje je nebo
Ispunjeno istim
Zlatnim osmijehom,
I nadala sam se da si i ti,
Tvoje sjajne plave oči,
Vidio i čuo,

I tako smo se nas troje
Sjedinili u našoj sreći,
Svatko u svome svemiru,
Zajedno,a odvojeni,
Udaljenost gubi značenje.

I zaspala sam
U svijetu
Punom osmijeha.
(GEORGE ROBERT BACH)

[ra-ja]

Miroslav Antic..........Mesecevo srebro(Poezija)

[grga]

1
Po prvi put sam se obukao u zeleno
pregazio me autobus daltonističkih pjevača
po prvi sam se put obukao u plavo
Å¡amarao me red gnjevnih generala

po prvi sam se put obukao u crveno
mazio me red obrijanih transvestita


GRGA

[ra-ja]

Dozvoli mi ...poezija

[grga]

2
Više neću lagat samom sebi
više neću krasti od samoga sebe
više neću kleti samog sebe

pomozi mi da prohodam labirintima
pomozi mi da zapalim vatru olimpa
pomozi mi da progledam sokola i sunce

kako li je samo smiješan bio odgovor
kako li je samo tužan bio moj kraj


GRGA

[ra-ja]

LJUBAV MOZE SVE....Divlje jagode

[grga]

LJUBAV MOZE SVE....Divlje jagode

Jel to naziv proze il to trenutno slušamo!!Ako je ono prvo podijeli tekst sa nama!