32 godine nicega...slozeno u dupe...nema dalje jer izgleda da ne moze..bezbriznost me napustila vec odavno...mislim i planiram...planovi se sruse i vratim se na pocetak..i tako stalno...zivim u zacaranom krugu besmislenih desavanja....Stalno mi se u zivotu vruc krompir bacao u ruke...nikome ga nisam imao dodati...svoje rane lizao sám...vrijeme te uci...sadasnjost te muci...iste greske se ponove..pa sta?...nikoga ionako nije briga za ono sto mu pricas...lazne rijeci podrske..tek tako da te skine sa dnevnog reda....Mogao sam vise...cini mi se...ali nisam gledao dobro..jer bio sam bezbrizan...uspavan u osjecaju trenutne bezbriznosti...nisam vidio daleko...Tako zivim i danas..dajem sve a dobijem NISTA...budim se shrvan osjecajem da nema te...da mozda nikada neces niti doci...ali opet...zivim...nadam se...gledam...i tjesi me jedna ruzna misao...da mogu nestati kada pozelim...i da tada sve ce proci...i da bezbriznost ce opet doci....
Sve bude i prodje...sve dodje pa bude...i opet prodje....pa dodje...