Poeziju će svi pisati...

[nella26]

Nepovratna pesma

Nikad nemoj da se vraćaš
kad već jednom u svet kreneš
Nemoj da mi nešto petljaš
Nemoj da mi hoćeš-nećeš.
I ja bježim bez povratka.
Nikad neću unatrag.
Šta ti znači staro sunce,
stare staze,
stari prag?
Tu je ono za čim može da se pati
Tu je ono čemu možeš srce dati.
Al' ako se ikad vratiš
moraš znati
tu ćeš stati
I ostati.
Očima se u svijet trči
Glavom rije mlako veče
Od rijeke se dijete uči
ka morima da poteče.
Od zvjezda se dijete uči
da zapara nebo sjajem.
I od druma da se muči
i vijuga za beskrajem.
Opasno je kao zmija
opasno je kao metak
da u tebi vječno klija
i čarlija tvoj početak.
Ti za korjen
nisi stvoren
Cio sijvet ti je otvoren.
Ako ti se nekud žuri,
stisni srce i zažmuri.
Al' kad pođeš - nemoj stati
Mahni rukom.
I odjuri.
Ko zna kud ćeš.
Ko zna zašto.
Ko zna šta te tamo čeka.
Ove su želje uvek bjelje
kad namignu iz daleka.
Opasno je kao munja
opasno je kao metak
da u tebi večno kunja
i muči se tvoj početak.
Ti si uvijek krilat bio
samo si zaboravio.
Zato leti.
Sanjaj.
Trči.
Stvaraj zoru kad je veče.
Nek' od tebe život uči
da se pjeni i da teče.
Budi takvo neko čudo
što ne umije ništa malo,
pa kad kreneš - kreni ludo,
ustreptalo,
radoznalo.
Ko zna šta te tamo čeka
u maglama iz daleka.
Al' ako se i pozlatiš,
il' sve teško,
gorko platiš,
uvijek idi samo naprjed.
Nemoj nikad da se vratiš.

Miroslav Antić

[venecija]

Mjesec prosipa bokal fosfora,
Vitraž mraza na oknu prozora,
Jedne noći kao ova, znaće Bog,
Doslikaću portret života mog...

Silueta se davno nazire.
Neko uzdahne, neko zazire.
Isto vide, razno tumače?
Đavo prste u farbu umače...

Prave si boje dodala
Na taj portret života mog:
Talase plave,
Nijansu lave,
Vrtloge zelenog,
I lila, tamnu, čežnjivu,
I boju breskve, nežnu i sramežljivu
Setno sivu
Nepogrešivu....

roze nađoh med starim pismima,
Modru vrpcu nad teškim mislima,
Ukrah riđu iz pera drozdova,
Laki purpur iz prvih grozdova...

Uzeh oker sa sveće svečarske,
Drap sa svilene mašne bećarske,
Mrku s tambure tužnih tonova,
A cinober sa nosa klovnova...

Prave si boje dodala
Na taj portret života mog:
Talase plave,
Nijanse lave,
Vrtloge zelenog...
A crnu nisi Å¡tedela,
Ali bez nje bi bela još izbledela,
Bez crne bela ne bi vredela....

Srce je moje napuklo
Ko kora starog bagrema,
Ali u tvom oku kao lane zadrema.
I jedva, kao Å¡apati,
Niču po uglovima zlatne paprati.
Pramen sna u sliku navrati...

Vetar dokono senke spopada,
Huk kroz ambis tišine propada...
Jedne noći ko ova, znaće Bog,
Doslikaću portret života svog....

[ra-ja]

Nekako s proljeca...


U beskrajnom nebu u tihoj noci ,
Sjedim i cekam kada ces doci,
Nemogu da spavam.
Jer stalno mislim ,
Da li je ovo san ili java,
Sve burne dane i burne noci,
Je sjecanje na ovo sto je proslo i sto ce doci,
I to je ljubav ,kazu ljudi,
Spoticaj plameni ,treba znati
Da ona zivi u nama u snu kao i u javi,
Ja sam tu ,a gdje si Ti?
i NOCAS ....u pratnji violine..dok neko pjeva.
To mi bas treba...
Tad moje srce pripada Tebi,
a zasto i nebih ....dok suza pada ..
razmisljam sada ,kako da ti dokazem
osjecaj svoj ..i kazem budi moj ...
Kako da ti prstom dotaknem dlan
Da osjetis da sam zivo bice pa znaj..
Kako da ti poklonim srce svoje...
onda bi ti imao srca dva,
I volio bi do beskraja............

[venecija]

Ispisaću po nebu riječi za tebe
Vjekova mir vračaš mi ti
Smiruješ vode nabujale
Moj šapat i krik ćeš pomiriti
Pijem ti dah kao lijek
Svaku noć
Prije no Å¡to usnim ja
I taj tren i zauvijek
Samo ti, ti si mi u mislima

I kad nisi tu kraj mene
Da znaš da me boliš
I noćas ja ću da te
Čuvam dok spavaš
I ljubim tamo gdje najviše voliš
Dok sanjaš

Hodao sam ja bos po oštrici
Kamen samoće život mi gradio
I stalno čekać lopova
Da karte otvori
Hiljadu puta dosad me uvalio
Ljubim ti oči ko u bunilu
Svaku noć tu boju usnim ja
Ti si izvjesnost u ovom ludilu
I jedino sunce Å¡to mi sja

[nella26]

I ja sanjam da sam tu,
sputan u tom kutu bijednom,
a snio sam da sam jednom
uživao sreću svu.
Što je život? Mahnitanje.
Što je život? Puste sanje,
Prazna sjena Å¡to nas ovi.
O, malen je dar nam dan,
jer sav život- to je san,
a san su i sami snovi.

Pedro Calderon de la Barca

[nella26]

Solaris

Pomješan s lišćem,
vjetar ima mek i žut glas,
kao ona djevojka kojoj sam obećao
na stepeništu katedrale
da ću kupiti jedno od Kornatskih ostrva,

i kupio bih,
kako sam bio romantičan
i šašav tog septembra,
samo da mi je Grujić na vrijeme poslao
onaj honorar što smo čekali,

i koja je danas ko zna gdje,
majka nečije djece,
i neočešljana,
i zgađena
na mene i na ostrva
i na sve druge stvari na svijetu.


Miroslav Antić

[venecija]

Osjetiš li bol
kad kažem da te ne volim
stoput riječi lažu
kriju istinu od svih

Osjetiš li bol
kad prošlost vrijeme zamagli
nekom dugom ruku daješ
ko da nikad nismo bili

Mi, o, mi, duše pune ljubavi
mi, o, mi, negdje izvan nekog
svijetlog puta, mi

Osjetiš li bol
kad samu prekrije te noć
pitaš li se što sad slijedi
da l' će netko doć'

Osjetiš li bol
kad hladne kiše padaju
ovdje pored tvojih stakla
kao kazne sad iz pakla

Mi, o, mi, duše pune ljubavi
mi, o, mi, negdje izvan nekog
svijetlog puta, mi

Osjetiš li bol
kad hladne kiše padaju
osjetiš li bol
ko da nikad nismo bili mi

Mi, o, mi, duše pune ljubavi
mi, o, mi, negdje izvan nekog
svijetlog puta, mi

[venecija]

.znas, ponekad se pitam...
...jeli bas moralo toliko dugo bez tebe...
...probaj zamisliti kako je teško...
...voziti se nocu kroz pusti grad...
...u drustvu gospodje samoce...
...i zbog toga se nemoj dosadjivati...
...kad pretjeruju sa njeznostima...
...jer za tebe, ljubavi moja...
...njeznost je jedina istina...
...na licu ti vidim da si u snovima sretna...
...a ja vise ni sam ne znam...
...ima li razloga spavati...
...jer suvise je lijepo uzivo vidjeti san...
...ljubav se zove imenom tvojim...

...da ti si ta, samo meni potrebna...
...tvoje lice njezna je, moja istina...
...tvoje tijelo osjecam i budi me tvoj dah...
...uuuuuuuh ja volim te...
...jer ova noc je iskrena, poput nas...
...samo ti sve tajne znas o meni...
...moja ljubavi...
...sve ono sto sam ja...
...samo ti...
...ti jedina si sreca mojoj istini...
...moja ljubavi...

...nikad nisam kao tebe nikog volio...
...cak sam radi drugih zena sebe lagao...
...vjerovao nisam nikad da sreca postoji...
...tek sad vidim sto je prava snaga ljubavi...
...sreco moja, HVALA ti za sve...
...samo ti sve tajne znas o meni...
...moja ljubavi...
...sve ono sto sam ja...
...samo ti...
...ti jedina si sreca mojoj istini...
...moja ljubavi...

[nella26]

Kad bi čovjek

Kad bi čovjek mogao reći ono što voli,
kad bi čovjek mogao uzdići svoju ljubav do neba,
kao Å¡to je oblak uzdignut u svjetlosti;
kad bi poput zidova što se ruše
da bi bila pozdravljena istina uzdignuta u središtu,
kad bi čovjek mogao razoriti svoje tijelo,
ostavljajući samo istinu svoje ljubavi,
istinu samoga sebe,
koja se ne zove slava ili sreća,
nego ljubav ili želja,
ja bih konačno bio onaj, kako sam se zamišljao,
onaj što svojim jezikom, svojim očima i rukama
objavljuje pred ljudima nepoznatu istinu,
istinu svoje istinske ljubavi.

Ne poznajem slobodu, osim slobode
da budem zarobljen u nekome,
čije ime ne mogu čuti bez uzbuđenja,
zbog koga zaboravljam sebe u tom jadnom postojanju,
za koga sam danju i noću ono što želi,
a moj duh i tijelo plove u njegovu duhu i tijelu,
kao izgubljeno drvlje što ga more diže ili topi,
slobodno, sa slobodom ljubavi,
jedinom slobodom koja me ushićuje,
jedinom slobodom za koju umirem.

Ti opravdavaš moje postojanje.
Da te ne poznajem, ne bih živio,
Da umrem ne znajući te, ne bih umro, jer nisam živio.

Luis Cernuda

[nella26]

Da li će me nekad tvoje ruke prepoznati

Da li će me nekad tvoje ruke prepoznati
kad u nama bude
već mnogo jeseni i zima
kad mi sjaj u oku izblijedi od kiša
i kad me možda više neće biti

Da li ćeš ponekad zaplakati noću
kad te sjeti davna zaboravljena pjesma
na sve ulice i restorane
sva ona mjesta koja češ pamtiti
po našoj nježnosti
i ljubavi u kristalnim prozorima
plavim maglama

Da li ćeš ponekad zaplakati
u prvi sumrak novog proljeća
u toj jedinoj preostaloj zraci
razbijenog sunca
kad osjetiš još jednom dodir moga dlana
kad me više možda neće biti

A sve će biti kao prije
i ona rijeka plava
i prozori tvoje sobe okrenuti daljinama
u koje smo htjeli

Da li ćeš me ipak zaboraviti
u predahu dviju ljubavi
a znaš da nam usne od istog poljupca boluju
i da nas ista tuga progoni stoljećima

Željko Krznarić

[nella26]

Ne pitaj više


Ne pitaj više zašto te ljubim. Pitaj
zašto raste trava i zašto je nemirno more.
Pitaj otkud stiže vjetar proljetni
i bijelom lađom snova tko krmani
kad noć nad svijetom hladne prostre sjene.


Ne pitaj zašto te voli moje čudno srce.
Znaš li odakle koralj na dnu oceana?
Valovi pričaju o zaspaloj ljepoti
ali ti živiš daleko od glasa valova.
Tvoja je misao strma pećina
o koju se uzalud razbija moj život.


Ne pitaj zašto te ljubim.
Pristupi k meni! Tužno je moje srce.
Ti i mjesec: dva nedohvatna cvijeta
na visokoj planini zaborava.

Vesna Parun

[venecija]

Mrak se skupio u kap, rano jutro kao slap
Ulazi u sobu
Dal si ikad pitala tamne senke zidova
Ujutro gde odu

Oci su ti sklopljene, usne su ti umorne
Ne ljubi me njima
Nisu cvorci pevali dok je iznad krovova
Svirala tisina

Hajde Boze budi drug pa okreni jedan krug
Unazad planetu
Noc je kratko trajala a nama je trebala
Najduza na svetu

U mom oku samo hlad u mom srcu samo stud
Inje i prasina
Nisu cvorci pevali dok je iznad krovova
Svirala tisina

U cik zore zviždi voz
njime odlazim u Oz
neću da se vratim
što god tebi napišem
pocepam i obrišem
al ti moraš znati
nisi se probudila
zato nisi videla
igrale su sene
nek te dobri duhovi
i kraljevski orlovi
čuvaju od mene
Hajde, Boze, budi drug...
__________________

[nella26]

Pesma za nas dvoje


Znam, mora biti da je tako:

nikad se nismo sreli nas dvoje,
mada se tražimo podjednako
zbog sreće njene
i sreće moje.

Po obrazima vetar me mlati.
Čupa drveću žutu kosu.
U koji deo grada da svratim?

Dan je niz mutne ulice prosut.

Vucaram okolo dva prazna oka,
gledam u lica prolaznika.

Koga da pitam,
smešan i mokar,
zašto je nisam sreo nikad?

Il' je već bilo?
Trebalo korak?

Možda je sasvim do mene došla,
al' ja: za ugao skrenuo,
gorak,
a ona: ne znajući prošla.

Možda smo celu jesen obišli
u žudnji ludoj, podjednakoj,
a za korak se mimoišli?

Da. Mora biti da je tako.

Miroslav Antić

[venecija]

Crvena Jabuka - Da Znaš Da Me Boliš

Ispisaću po nebu riječi za tebe
Vjekova mir vračaš mi ti
Smiruješ vode nabujale
Moj šapat i krik ćeš pomiriti
Pijem ti dah kao lijek
Svaku noć
Prije no Å¡to usnim ja
I taj tren i zauvijek
Samo ti, ti si mi u mislima

I kad nisi tu kraj mene
Da znaš da me boliš
I noćas ja ću da te
Čuvam dok spavaš
I ljubim tamo gdje najviše voliš
Dok sanjaš

Hodao sam ja bos po oštrici
Kamen samoće život mi gradio
I stalno čekać lopova
Da karte otvori
Hiljadu puta dosad me uvalio
Ljubim ti oči ko u bunilu
Svaku noć tu boju usnim ja
Ti si izvjesnost u ovom ludilu
I jedino sunce Å¡to mi sja

[venecija]

Kad nemamo sto podijeliti
na dan dugog putovanja
osim velike ljubavi
kao sto je nasa

Kad imamo samo ljubav
ti i ja , ljubavi moja
od radosti blista
svaki sat, svaki dan

Kad nemamo nikakvo drugo bogatstvo
da ispunimo obecanja
vec samo ljubav
i vjecno vjerovanje u nju

Kad imamo samo ljubav
da ostvarimo cuda
i prekrijemo suncem
ruznocu predgradja

Kad imamo samo ljubav
kao jedini razlog
kao jedinu pjesmu
kao jedini spas

Kad imamo samo ljubav
da siromahe i probisvjete
odjenemo zorom
u svilene ogrtace

Kad poput bezazelenog trubadura
nudimo samo ljubav
u molitvi da bismo ublazili
zemaljske nedace

Kad imamo samo ljubav
da poklonimo onima
kojima je jedini smisao borbe
trazenje svjetlosti

Kad imamo samo ljubav
da trasiramo put
i pobijedimo sudbinu
na svakom raskrscu

Kad imamo samo ljubav
za pregovore s topovima
i nista osim pjesme
da nadglasamo bubanj

Tada cemo iako nemamo nista
osim snage da volimo
steci prijateljstvo
cijeloga svijeta.