Poeziju će svi pisati...

[venecija]

Ostao je bele zore trag
odlazis, a tako si mi drag
mirim se sa tim, s'tobom gubim sve
jos me bole zadnje reci te:

"Zagrli me ti, i oprosti mi
stegni srce nemoj plakati..
Jedno drugom smo bili sve, prva ljubav, sreca i prolece,
sada proslo je,.. proslo sve,.. shvati molim te"

U tvom srcu umrlo je sve,
nema vise mesta za mene,
ljubavi ce znam, biti i bez nas,
nisi tu, a jos ti cujem glas....

Umorna i budna cekam dan,
ko' da s'tobom ode i moj san..
Tuzne pesme stih, sad mi znaci sve
i kroz pesmu cujem reci te:

"Zagrli me ti, i oprosti mi
stegni srce nemoj plakati..
Jedno drugom smo bili sve, prva ljubav, sreca i prolece,
sada proslo je,.. proslo sve,.. shvati molim te"

[venecija]

Slovo o ljubavi

Ako se volite ljubavlju
koja buja u samoći, od razdaljine,
koja je više od sna nego od svesti,
i po rastanku drhtaćete od miline,
mognete li se još ikada sresti.
Vi koji se volite ljubavlju isposnika,
sa strahom od sagrešenja,
koji kao ptica o kavez lomite krila,
sećaćete se uvek jedno drugom lika.
I po rastanku
zamreti vam neće gušena htenja.
Ako zbog nje patiš od nesanice
i u ponoć hodaš budan
po bašti,
ako te lomi neutoljena želja luda,
sećanja na nju nikad se nećes spasti.
Onih s kojima se igramo
oko vatre,
a bojimo se da je dodirnemo,
s kojima idemo kraj ponora
nezagrljeni i nemi,
sećaćemo se dugo
ma i zavoleli zatim druge.
Ako je želis bezgranično,
a sediš kraj nje bez glasa
slušajući bajku koja se u vama rađa,
svanuću slično,
pamtićeš je i kad se zima
pred tobom zabelasa.
Ako veruješ sedeći uz nju
da je ljubav maslačkov puhor
koji svaki dodir moze da strese,
ako voliš u njoj san i dete,
ako ti je bez nje pusto i gluho,
misao na nju budiće te
i kad se rastanete.
Zauvek se pamte oni
s kojima se grlili nismo,
čije su nam usne ostale nepoznate,
kojima smo samo s proleća, u snu,
pisali pismo.
Oni koji se kao reke ne mogu sliti,
među kojima nema spojnog suda
krvi i krvi vrele,
a srca im se dozivaju ludo,
zaboraviti se neće
ni kad im duše budu posedele.
Ako vam je ljubav nož u srcu,
a bojite se taj nož izvući,
kao da ćete tog časa umreti,
pamtiće te on, setiće te se
i umirući.
Oni zbog kojih srca
osećamo kao ranu,
ali ranu zbog koje se jedino živi,
u sećanje nam banu
i kad zavolimo druge-
i osetimo se nesrećni i krivi.


Desanka Maksimovic

[odysseus]

Ako hoces...

Ako hoćeš da o zori
Pjevam tebi pjesme moje,
Oj, ne bježi sa prozora,
Da ja gledam lice tvoje!
Ako hoćeš da ti pjevam
O sunčanom toplom sjaju,
Oj, pogledni okom na me,
Divotanče, mili raju!
Ako hoćeš da ti pjevam
Onu tihu nojcu milu,
Razvij tvoju gustu kosu -
Mirisavu meku svilu!
Ako hoćeš da ti pjevam
Miris divnog pramaljeća,
Oj, razgrni njedra bijela -
Da udišem miris cvijeća!
Il' ako ćeš pjesmu moju
O izvoru slasti bujne,
Hodi, hodi na grudi mi,
Da ti ljubim usne rujne!...

Aleksa Santic

[odysseus]

Ne vjeruj

Ne vjeruj u moje stihove i rime
Kad ti kazu, draga, da te silno volim,
U trenutku svakom da se za te molim
I da ti u stabla urezujem ime -
Ne vjeruj No kasno, kad se mjesec javi
I prelije srmom vrh modrijeh krša,
Tamo gdje u grmu proljeće leprša
I gdje slatko spava naš jorgovan plavi,
Dođi, čekaću te U časima tijem,
Kad na grudi moje priljubiš se čvršće,
Osjetiš li, draga, da mi tjelo dršće,
I da silno gorim ognjevima svijem,
Tada vjeruj meni, i ne pitaj više
Jer istinska ljubav za riječi ne zna;
Ona samo plamti, silna, neoprezna,
Niti mari, draga, da stihove piše

Aleksa Santic

[venecija]

Takva sam ja

Odavno sam, sugrađani čestiti,
izmirenja zastavu belu
na srce svoje pobola.
Sve mi je sad svejedno
i ravno do mora;
sita sam i mržnja i ljubavi
i ćutanja i romora.
Za vašu borbu životnu
ja nemam svojstva.
A srce mi je, međutim, večno žedno
svega onoga čega je sito;
i umrlo bi ako bi u danu
imalo čas spokojstva.

Ni za sreću ljudsku nisam ja stvorena,
jer ne umem da živim
samo od življenja;
jer ni za šta čega ima
nemam divljenja;
jer znam da ne mogu svoj životni dug
samo snom izmiriti.
Pa ipak, mada mi ovde nije udesno,
života ja bih zadržala krug,
jer boli mene ipak čudesno
sto će me jednom nestati.

Ni srca nemam vašeg, sugrađani čestiti,
jer beskrajno volim nekoga
iza onih na vidiku atara.
Za njegov bih osmeh jedini
posla preko voda i vatara,
preko urvina i bregova,
odavde na dan i noć hoda;
pa ipak njegova
ne bih mogla biti,
niti će ljubav moja za njim
ikad drugoga roda
do pesama imati.

Desanka Maksimović
__________________
Sutra će biti bolje!
pionirka nije na forumu Odgovori sa citatom

[venecija]

kao duh jesenji u šum lišća svela,
k'o tuga u život naših želja tajnih,
u moju se dušu nečujno uplela,
na plimi uzdaha nemih i beskrajnih,
sugestija tiha sa visina ledenih,
dubinom strasti svih srdaca vernih
i tamne noći-sugestija jednih OČIJU BISERNIH.

njihov sjaj je bio plav,mutan i čedan,
sjaj morem skrivene,skupocene Å¡koljke;
on je dav'o dubok neznan izraz jedan
čeznje naših snova i minule boljke;
on je skriv'o blago uspomena čednih,
neznost žutih ruža i krinova smernih.
nada mnom i sada sija tuga jednih OÄŒIJU BISERNIH.

i onda,kada zvezda moje sudbine zađe
za malu humku trošenih zemnih želja,
poslednji,opšti udes kada nas snađe
i nestane naših patnja i veselja,
nada mnom će,kao čar usana mednih,
k'o lelujav,meki sjaj visina sfernih,
lebdeti i tada setan osmeh jednih OÄŒIJU BISERNIH

[maida_20]

KAD BI SE MOGLO OTPUTOVATI


Kad bi se moglo otputovati, kad bi se moglo sjesti na konja
i otići zauvijek, ili neku staru lađu
prevariti da nas odvede iz grada,
prijatelj bi ostavio prijatelja, mati bi ostavila djecu.
Kuće bi se raspukle od suza onih koji ostaju
planine bi zazelenile od pjesme onih koji odlaze.

Pa ne znam s kime bih htjela iščekati zoru
sa onima koji plaču, ili sa onima što pjevaju.
Jer koji plaču polako će se utješiti
a koji pjevaju umorit će se pjesme.

Ja nikad ne bih otputovala ni na konju ni na lađi
jer su mi i onako već daleko svi koje htjedoh zadržati blizu.
Jer nemam od koga da bježim. I zato jer se plašim povratka.

Ali kad bi se moglo otići zauvijek, i zaista otići s pjesmom
mislim da bih se rastajala dugo od mjesta na kojima sam plakala.
I nikad ne bih zaboravila one koji su zbog mene, bar jednom
bili malo radosni i praštali mi nasmiješeni.

Pravedni

covjek koji kultivira svoju bastu, kao sto je to zelio Voltaire.
onaj sto je zahvalan za postojanje muzike.
onaj sto sa zadovoljstvom otkriva etimologiju.
dva radnika sto u kaficu na jugu tiho igraju saha.
grncar sto predumislja boju i oblik.
tipograf sto dobro smislja ovu stranicu, a mozda mu se ne dopada.
zena i muskarac sto citaju zadnje tercete odredjene pjesme.
onaj sto miluje uspavanu zivotinju.
onaj sto opravdava ili zeli opravdati nanesenu mu nepravdu.
onaj sto je zahvalan da Stevenson postoji.
onaj sto vise voli da su drugi u pravu.
takve osobe, iako ignorisane, spasavaju svijet.


Jorge Luis Borges

[odysseus]

Sve ce proci

Ne žalim, ne zovem, ne plačem.
Sve će proći ko s belih jabuka pra.
I venenja zlatom obuhvačen
mlad nikad više neću biti ja.
Ti sada nećeš tako dalje tući,
srce, dirnuto zimom tom.
Niti ću bosonog ikad ući
u brezovinu ko u sanjan dom.
Duh skitanja, sve redje, sve redje
oživljava usta mojih žar.
Iščezlo je svežine one predje,
osećanja i pogleda čar.
Skupljim sam se prohtevima dao.
Živote moj, šta se s tobom zbi.
Ko na ridjanu da sam projahao
U proleću davnom da'l si ti?
Svi smo prolazni u životu ovom.
S klenova lista tiho bije med.
Primi i ti sa nežnim blagoslovom
svemu Å¡to cvalo da je mreti red.

Sergej Jesenjin

[odysseus]

Divljina

Zašto ja pijem?
Zato da bih mogao da pišem poeziju.
Ponekad kada je sve izokrenuto
i sve što je ružno se izgubi
u dubokom snu
Postoji buđenje
i sve Å¡to ostane je istinito
Koliko se tijelo razara
toliko duh postaje jači.
Oprosti mi Oče što
znam Å¡ta radim
Hoću da čujem posljednju pjesmu
posljednjeg pjesnika.

Jim Morrison

[odysseus]

To je ljubav

To je ljubav. Pokušaću da se sakrijem ili pobegnem.
Rastu zidovi njene tamnice, kao u strašnom snu. Lepa maska se promenila, ali, kao i uvek, jednistvena je. Čemu moji talismani: bavljenje književnošću, nepouzdana erudicija, učenje reči koje je koristio oštri sever da opeva svoja mora i svoje mačeve, vedrina prijateljstva, galerije Biblioteke, obične stvari, navike, mlada ljubav moje majke, ratničke seni predaka, bezvremena noć, ukus sna?
Biti sa tobom ili ne biti sa tobom je mera moga vremena.
Već se vrč razbija na izvoru, već čovek ustaje na cvrkut ptice, potamneli su oni koji gledaju sa prozora, ali tama nije donela spokoj.
To je, već znam, ljubav: nemir i olakšanje kad čujem tvoj glas, čekanje i sećanje, užas življenja u budućnosti.
To je ljubav sa svojim mitologijama, sa svojim nepotrebnim malim vradžbinama.
Ima jedan ulični ugao kojim se ne usuđujem da prođem.
Vojske me već opkoljavaju, horde.
(Ova soba je nestvarna; ona je nije videla.)
Ime jedne žene me odaje.
Boli me jedna žena svuda po telu.

Jorge Luis Borges

[venecija]

I nasto bi mi da sretnem sada kogagod,
kad srce moje cveta u samoci
i treperi kao zvezda neba svod.
O, da mi je lepotom neba tako moci
napojiti svaki duse zedni kut,
i nad zeljama prolaznim imati vlasti,
pa hoditi dotle niz beli tudjinski put
dok mi oci zauvek ne zaborave
one sto u dalekom kraju borave,
i za kojima cveta u samoci,
ko cvet u suncu, tuga moje strasti.

Nasto bi mi i nocas da vidim kogagod:
puna je mene same moja osama
i cuti nada mnom neba svod.
Tisina tuzna doline uvija
i prozore moje dotice, kad mine tamom,
zlosluto krilo nocnih kukuvija.
Preliva se nocas mnome moja osama
kao jutarnji cvetovi rosama;
a ni sad jos nisam sita drugovanja
duse sa sobom samom.

I mislim: zasto sam ikada srela kogagod,
jer ma s kim bio, covek je uvek tuzno sam,
i vezuje nas samo neba svod.
Usamljen je i onaj kome dusu dam,
usamljena sam i ja i uzalud molim
ocima malo duse u ljudi sto prolaze:
sama sam i kad volim,
i sama cu otici u smrt.
O, covek je s covekom uvek tuzno sam;
vezuje nas samo neba hram
i zemlje tuzni vrt.

[venecija]

Enes Kišević - Valcer vir

Budi valcer vir,
Vrtlog vjetra nek te vije.
Budi glazbe dubok mir,
Budi sunce poezije.

Budi sve Å¡to ja ne mogu,
Å to mi drugi zgazi, uze.
Vrati u ljubav vjeru Bogu,
Vrati vatri iskru suze.

Budi takva kakva jesi,
Ne mijenjaj se za sva blaga.
Uvijek nek' ti miso resi
Ona tiha patnja draga.

Ma koliko bila žena
Uvijek više tajna budi.
Budi Å¡utnja al' iskrena
Nek' te vječno slute ljudi.

I daj duši svojoj strepnju,
Neka čezne, ljubi, pati.
Daj ljepoti smrti zebnju,
I u ljubav vjeru vrati.

Budi suza na dnu mora
Å to je osmijeh oka krije.
Budi žubor sa izvora,
Budi sunce poezije.

[Bebana_de]

PONOVO TI GOVORIM LJUBAVI MOJA


Ponovo ti govorim ljubavi moja
poslije putovanja i svog zivota pusta,
ljubavnu pjesmu ponovo ti pisem
poslije pjesama iskustva.

Ponovo ti govorim ljubavi moja
onaj kom je bilo premalo da voli
ponovo je ovdje pred vratima tvojim
i ponovo spreman da te moli.

Ponovo ti govorim ljubavi moja
poceo sam sjajno da ponizavam i grijesim
gotovo pri kraju i gotovo mrtvac
na pocetku tu sam da se tjesim.

Ponovo ti govorim ljubavi moja
na obratnom putu pretvorenim u tamu
poslije sedam mora i vlastite zemlje
dosao sam umrijet u tvom stanu.

Ponovo ti govorim ljubavi moja
negdje sam vec bio, sad ostavljam sve to
da ti poslije srece, hrabrosti i znanja
da ti poslije svijeta vratim tvoje mjesto.

Ponovo ti govorim ljubavi moja
poslije loseg drustva, vina, nocas stojim
sam pred tvojim licem spreman da ti kazem
kao prvi puta opet: Ja te volim

Arsen Dedic

[venecija]

Ne govori mi nista
pusti da ti cujem svaki dah
tisina uvjek ista
bolja je za nas
ja zelim samo jednom
da zavolis me bar na jedan tren
poslje je svejedno
jer opet bit ces njen
i pusti me da lazem
jer predobro to znas vec ti i sam
da jedno je sto kazem
a drugo je sto osjecam!!!!!!!!!!


ako odem od tebe
necu znati kako je
u tom trenu dok zivis ili zbog ljubavi umires

ako bolje ne moze
s tobom pristajem na sve
u trenu kad gubim ili ja dobijam sve
ti ne krivi me
poljubi me

i pusti me da ljubim
sve sto nakon njemih ostane
ma pusti me da gubim
jer to znam najbolje

ja zelim samo jednom
da zavolis me bar na jedan tren
poslije je svejdno
jer opet bit ces njen

ako odem od tebe
necu znati kako je
u tom trenu kad zivis ili zbog ljubavi umires
ako bolje ne moze
s tobom pristajem na sve
u trenu kad gubim ili ja dobijam sve
ti ne krivi me

vec poljubi me
molim te ne krivi me

kad jednom odem od tebe
i pustim duse sretnije
da te zagrle
molim te ne krivi me
ne krivi me

[venecija]

Zbog svega sto smo najlepse hteli,
hocu uz mene nocas da krenes
Ma bili svetovi crni ili beli,
ma bili putevi hladni ili vreli,
nemoj da zalis ako svenes.
Hocu da drzis moju ruku,
da se ne bojis vetra I mraka,
uspravna I kad kise tuku,
jednako krhka, jednako jaka.
Hocu uz mene da se svijes
korake moje da uhvatis,
pa sa mnom bol I smeh da pijes
I da ne zelis da se vratis:
da sa mnom ispod crnog neba
pronadjes hleba komadic beli,
pronadjes sunca komadic vreli,
pronadjes zivota komadic zreli.
Ili crknes, ako crci treba,
zbog svega sto smo najlepse hteli..
Miroslav Antic