Koliko vam je bitna ljubaznost uposlenika javnih ustanova?
uff, jako, jako mi je bitna.
Obracam se posve ljubazno te ocekujem da mi se na isti nacin i uzvrati.
Istina da trgovina nema veze s ovom temom, al, ako se ima u vidu ono krunidbeno " kupac je uvijek u pravu", te ga se valja ispostovati i sacuvati kao musteriju, nesto u tom smislu ide i u ovom slucaju. Ne ide li, traze se vrata za Onog Iznad, normala.
Procitavsi opis teme, prvo sto mi pade na um prenosim -
U staroj kuci do moje (a i ona je moja), stanovali su izbjeglice iz Srebrenice: dedo i nana, najmladji im sin koji se u toku rata ozenio mjestankom (ocekivali su prvu bebu).
Prijasnja vlasnica te stare kuce (bas bas stara kuca, roditeljska, haman djedovska, ciji je jedan dio vec bio u rusevnom stanju), naplacivala je stanarinu od Opcine.
Izdavsi oglas o prodaji imovine, obavijestila ih je i zahtijevala da se u roku od 3 mjeseca isele (jer, teze je prodati imovinu s izbjeglicama, kao).
Kao sto pomenuh, kuca je bila u jako losem i po zivot rizicnom stanju, te je dedo intervenisao u Opcini, zahtijevajuci sigurniji smjestaj, na sto su se odazvale odgovorne osobe izasavsi na teren, a uz pratnju Televizije.
Doticna gospoda je konstatovala da je samo jedna polovica kuce rizicna, da je druga sigurna jer je naknadno dogradjivana i nije na podrumu. Naveli su jos prednosti da kucha veze uz regionalnu cestu, "iz kuce u taxi" i u Domu zdravlja se za 5 min, da je imanje snabdjeveno vodom i strujom, da je dobar signal za Tv ... bla, bla, bla ...
U medjuvremenu, nekad, ponudjene su im dvije solucije .... vraticu se na njih.
Na adresu dede i nane, stigao je plavi koverat iz Zenice, razlog za glavobolju koja se ocitovala na njihovim licima.
Bio je to odgovor na dedinu zalbu o iseljenju na kom je, nekad, nekih 6-8 mjeseci ranije, insistirala tadasnja vlasnica imanja. Mora da se iseli.
Starci su vec u tolikom psihickom stresu da uopce ne mogu da razumiju o cemu im se prica, o cemu im govorim. Trazim pismo, pa da ... tako je kao i sto slutih i rekoh im - zastarjeli slucaj koji vise nema validnost. Nema jer ona vise nije vlasnica tog imanja.
Ama, hajd ti njih smiri. Nemoguce. Kako?!
Kazem dedi:
"Dedo, daj ti meni to pismo pa cu ja sutra da poranim u Opcinu i zavrsim s tim."
Imala sam vec na umu sta cu jos da pokusam, ali, nisam im to pomenula.
Dedo je ostao bez rijeci na par minuta, a onda je uzdahnuo duboko i srdacno mi zahvalivsi, rekao na kom spratu je soba koja "vodi njegov slucaj".
Poranila sam ujutro, i pravac Opcina, ta i ta soba.
Sjede dvije one sto ih insan ne voli ni u putu sresti, ko su ko one.
Jedna od te dvije mi je generacija, samo sto je ona isla u Gimnaziju, inace supruga ... hmm, bolje da ne pricam. Ona druga znam je tek onako, izvidjenja, davez od zene. Al, sreca, s njom se nikako ne znam, ono.
Pozdravih "Dobro jutro", odgovorise a onda se bas ono namjerno okrenem ka Gimnazijalki i obrazlozim povod dolasku ... da smatram suvisnim (zastarjeli slucaj), al, eto, dedi i nani za ljubav, sevap je.
Da, potvrdi ona posve isto sto sam i sama rekla. Mislila je da je to to i da ce od mene uslijediti "Hvala, dovidjenja", no, nece.
Nastavljam:" Obzirom da su dedo i nana placali stanarinu, odnosno, da je Opcina placala za njih, a vlasnica tog imanja sam sada ja, da li je moguce da novac koji biste kao duznici trebali meni da uplacujete (kao novoj vlasnici), da se uplacuje na dedin racun, jer, meni, hvala Bogu dragom, ne treba taj novac. Njima bi itekako dobro dosao".
Poce ona Dosadna da se ubacuje, no, posto sam se pravila da ju ne primjecujem, na to sto je ona dobacivala, odbrushavala sam gledajuci ovoj Arogantnoj u facu.
Pomela sam im kafelenisanje, ono jutarnje, najsladje, al, ni malo mi nije zao sto sam.
Ostadoh ostavsi, ni to mi ni malo ne bjese zao ... a ta Arogantna, bila je onomad na licu mjesta, kad i TV te me poce daviti da su odbili dvije ponude.
Kazem joj:" znam ja to sve, i da su odbili i zasto su odbili. I neka su odbili, pametno. Prva ponuda im je bila predaleko ... a oni stari, vec bolesljivi ljudi (nana seceras, vec joj u oci udara, ajjjjj, o ledjima im i bolovima u nogama da ne pricam), kako ce oni doci do ceste, kad ... kad se prebaciti do Doma zdravlja ili prodavnice. Druga ponuda u sred carsije, sto znaci da se krava mora prodati, a oni zive od mizerije od dedine penzije i od krave (prodaja mlijeka komsiluku)".
Sva se zajapurila drchna Arogantna ... hahah, ma valjda je i ona Dosadna, ne znam, nisam ju udostojila pogledom.
Uglavnom, na moju zalost, nije bilo izvodljivo da im to ucinim. Moguce bi bilo da zivim dolje ili da svaki mjesec dana ovlascujem nekog s moje strane birano lice koje bi me zastupalo i u moje ime produzavalo za svaki mjesec zahtjev na kom sam se, eto, imala namjeru zaloziti, da se novac za stanarinu iz Opcine prebacuje na korisnike stanovanja, u ovom slucaju, izbjeglice.
Mogu tek da zamislim kako su me otracavale kad sam zalupila vratima.
Hajd, sreca bar sto ne pomenuh dedi sta kanim pokusati.
uff, ma nego sta vec im je svanulo kad sam im otisla na kafu, da im kazem da se ne trebaju sekirati ni seliti.