Bosanski Forum - BOLCHAT - Balkanski Forum

Sa osmijehom bi docekao svoj kraj...

vidovita_dzemila je napisao/la:

BijesanPuz je napisao/la:Sa osmijehom bi docekao svoj kraj...

malo prekosutra

e da je bar prekosutra.....

Zasto da placem za zivotom u kojem nisam sretan ??

vidovita_dzemila je napisao/la:nisi sretan??? ma daaaj. vidi se na kilometre da si sretno zaljubljen u svoju curu

Nije sve onako kako na kilometre izgleda...
treba se prici blize da bi se jasno vidjelo...

ja mislim da bih i kao @puz...mislim da nije problem umrijeti problem je ostaviti i rastati se s onima koje najvise volis, ne zbog sebe vec vise zbog njih, pogotovo ako znas da ovise o vama i da ce im u zivotu bez vas nesto veliko nedostajati, zalila bih za onim sto necemo proci zajedno i sto im necu moci pomoci u trenucima u kojima cu im trebati (znaci najteze bi mi se bilo rastati od djece, roditelja i onih kojima nesto znacim)...
Jednom sam gledala jedan film o ocu koji je umirao od raka i pokusao je na sve moguce nacine svom malom sinu ostaviti poruke o sebi, zivotu i svemu za sta ga nece imati vremena nauciti...mislim da bih tako i ja napisala puno pisama svojim kcerkama da ih otvaraju na odredene datume, pokusala bih s njima provesti sto vise trenutaka zajedno...
Lose bi bilo da umrem u roku od par sati..uh ne znam sta bih za to vrijeme stigla i kako bih se oprostila...vjerojatno bih im pokusala rijecima objasniti da ih punooo, punooo volim

Nazalost proslost nam je priredila masu takvih repriza(rat) i samo prvi put bar meni je ostavio utisak na mene a svaki sljedeci je tek budio nadu da si sretan i da ti se nece nista dogoditi....razmisljanje o gubljenju glave je tek povecavalo sansu da se to zaista desi i onda postajes netko ko je zauzet samo prezivljavanjem...rijetki priznaju ali sam siguran da je tako razmisljanje ostavilo posljedice na nas