Bosanski Forum - BOLCHAT - Balkanski Forum

Savjest je svakako putanja po kojoj se kreæemo ,.............. èovjek bez savjesti u velikoj mjeri zaluta :ballbounce:

Mislim da je savjest kod ljudi urodjena stvar.. ..Ako je imaju.....Jer znam da ima dosta ljudi koji imaju djelimicno ili je nemaju nikakako .....

Ma nemam pojma dali je urodjena ili nije , samo znam da bi nekad pozeljela da je nemam ..
ama nemogu nikako ni da slazem a kamo li nesto drugo ...evo primjer ..

oni koji rade znaju da se ne desi jednom da odemo na bolovanje a zapravo nismo toliko bolesni ...
eh ja hocu na bolovanje a nista me ne boli ...i sad skontam nesto sta da recem doktoru a da mi on da bolovanje ....vecinom to bude glavobolja ...e dok ja dodjem na red kod doktora mene stvarno glava i zaboli ...pa uzas ..a vjeruj te mi to je kod mene samo ta muka sto sad moram lagati i grize me savjest .
a ako sam stvarno primorana da lazem ..npr. da bi nekog postedila boli ili i sebe samu zastitila ...svejedno . onda tu laz nikad ne zabravljam , uvjek me prati
ili zaboravim neki termin ...nemogu se ja kod iste osobe pojaviti a da barem neki poklon kao izvinjenje ne ponesem , iako je termin bio sluzben i nije ni vazan toliko .
a da nepricam kako je kad vidim da sam nesto ubrljala , nekom nesto nazao ucinila ili sl. katastrofa

Uh kako mi je ova tema promakla

Savjest je ono sto me vodi u zivotu, jako se lose osjecam ako nesto cinim sto je suprotno mojim uvjerenjima...i pokusavam to ispraviti i dovesti sebe na pravi put. To je ono kad ja kazem: cinim stvari s osjecajem, ono sto osjecam da je ispravno u tom trenutku, iako se mozda drugima i ne cini dobro...ja sam zadovoljna sa svojim pojmom "ispravnih stvari"
Mislim da se jednostavno covjek s time rodi ili mozda kroz djetinjstvo stekne takva uvjerenja.. sad razmisljam o tome i mogu reci da moji roditelji imaju sasvim oprecne stavove u zivotu i ne znam tko me natjerao da uzmem bas neke od njih...za koje kasnije vidim da su ispravni...vjerojatno upravo taj urodeni moral i srce vode kroz zivot

kad proradi potiskujem....

kristalina je napisao/la:
Je li taj moralni osjeæaj uroðen u nama ?
Ili se mo¾da stjeæe svjetovnim ili religijskim odgojem ?

mislim da je to urodjeno u nama i da se oblikuje tj odgaja i svjetskim i religijskim obicajima i propisima. zavisno od toga koliko je savjest u pojedinca razvijena, tako i njegove postupke prema njoj mozemo da mjerimo.
ima nekih stvari koje nisu dobre i koje bih uradio, da upravo nije te savjesti a i religije kojoj pripadam. spasava covjeka od belaja i zla!
ma koliko god bi nekad nesto zelio uraditi sto se ne kosi sa mojom savjescu i religijom - ne mogu da si kruh! jer znam da to nije okaj.

Jeste....ne postoi takav ko se makar jednom nije streso od savjesti...
I da, imamo je svi, i nema tu veze kojoj religii pripadas....kad nesto pogresis pogresis i tacka....jede te savjest i nemozes to promeniti pa bio hriscanin, katolik, musliman ili budista...

Nekad sam imala savjest, sada više ne, jer da je imam ne bih radila ovo što radim, mada bježim od bilo kakve vrste ozbiljnijeg razmišljanje o tome, što se na kraju krajeva da i primijetiti...

To je onaj primjer, karikiram: prevarila sam momka, jao morala sam mu reći, nisam ga mogla u oči gledati....

ahaaaaaa, sve do onog trenutka kada shvatiš da to što si žena, pa makar i svih najboljih mogućih osobina, nadje se neko da to pokuša pregaziti...i onda se zapitaš kome, zašto, čemu...nema savjesti...samo treba gledati svoj interes, kad si dobar svi te pojašu, pa nikad sjahati...da oprosti ko pročita...

savjest, ko je ima, je lijepa vrlina ali nekad i preteška nekada treba uraditi neke stvari i ne misliti na savjest.
Bolje se kajati zašto si neku stvar uradio neko se kajati zato što nisi