Bosanski Forum - BOLCHAT - Balkanski Forum

Ma ovo mi malo slici sa onom temom oko duse, nekako mi to i jeste pitanje duse ono savjest i to, mislim pomjesano sa razumom jer razumski moraju imati neke granice koje postavljaju principe.

Kao i tamo sto rekoh, gledam da previse ne opteretim se postavljanjem principa cije postovanje jako moze zamoriti dusu. Dakle ne kazem da nisam principijelan samo pokusavam da kriterije postavim na najmanju mogucu tolerantnu visinu i kad to ucinim onda se jako toga drzim. Osim toga smatram da onaj koji se ne drzi principa, ili jednostavno nepoznaje tu rijec ne zavredjuje paznju covjeka.

Popustam pod pritiskom..

pa.. nekim stvarima se nemoze odoljeti

nekad sam bila uvjek u pravu, a sad sve manje... :-k

Nisam...smatram, da ne mora sve biti bas onako kako se u prvi cas cini i da postoji mogucnost da me neko svojim argumentima uvjeri u suprotno...
Iskreno idu mi na zivce osobe koje su principijelne, koje nece da popuste ni mm koje misle da je njihov stav konacan i ne zele cak ni saslusati drugog...ako ta osoba ima dobre argumente za svoje principe...prihvacam, ali ako kaze to je tako za mene i KRAJ....onda je to za mene suplja prica

principijelnost je cudna jer ona zavisi od momenta desavanja i svak je posjeduje neko vise neko malo manje...
ja cisto sam princip kad treba do groba!!!!!!!!!!!!

ma imam principe svoje i drzim se za njima ali takodje postujem i principe ostalih ljudi

jesam i drzim do njih! jednostavno imam svoja shvatanja i gledanja na neke stvari, gdje smatram da treba/mora biti tako i nikako drugacije. zavisi opet o cemu se radi. postoje tu cvrsti, nepromjenjivi principi i oni donekle promjenjivi. to je obicno slucaj kod meni jako dragih ili bliskih osoba. nekad se covjek i nadje u takvoj situaciji da je primoran raditi mimo svojih principa. eb ga, srce je to :chuckel: