10 najromanticnijih fenomena socijalizma ex Jugoslavije
Postano: 13 Jun 2008 00:14
10 najromantiènijih fenomena socijalizma
Djetinjstvo i mladost upakirani u plave ðaèke kute, jakne Yassa, ¹lape zepe, startasice, albume ¾ivotinjskog carstva koje listate dok vam se grlom slijeva Traubisoda, Swing ili Stil, a na televiziji Jelenko, Kviskoteka ili prikopèani ZX Spectrum... Ni junaci Homerove Ilijade nisu ¾ivjeli u ¾ivopisnijim mitovima. Danas kad su veæ davno ispisane posljednje stranice ljubièastih informativki na¹eg odrastanja, kad su èistaèice bacile zadnji par borosana, a obojane spiralne ¾ice za kljuèeve se izdu¾ile u tanku ¹pagu iPoda, ¹kicnimo malo unazad i udahnimo magiju zaboravljenih vremena
Startasice
Kako je veæ razgla¹eno na sva usta i monitore, vukovarska tvornica obuæe Borovo vratila se svom nezaboravnom brandu – laganim platnenim tenisicama Startas. Na poèetku su dolazile samo u bijeloj varijanti, a kasnije i u rozoj, ¾utoj i svjetloplavoj.
U slengu su ih neki zvali i 'tihotapke' ili 'kurtonke', a zbog tankog ðona mogao se osjetiti svaki kamenèiæ pod stopalom. Mjestimice su èak bile propisane kao obavezna obuæa za tjelesni. U svakom sluèaju, startasice su do¾ivjele dizajnerski facelifting i kreæu u novu invaziju tinejd¾erskih tabana.
Zepe
Jo¹ jedno remek-djelo tvornice Borova postalo je standard ¹kolskih papuèa koje nitko nije kopèao do kraja i koje su se redovito rascvjetale oko noge poput rastvorene hobotnice. Proizvodile se na èetvrtom katu tvornice u tzv. gumari.
Nije previ¹e poznato: prvotna ciljana publika neuni¹tivih zepa bile su zapravo seoske bake. Kako je kuæna i bolnièka obuæa pro¹la put od staraèkih nogu po ruralnim sredinama do klinaca usred grada, mogla bi biti egzotièna tema magistarskog rada iz socio-papuèarskih gibanja. Pogotovo ako su dolazile u kombinaciji s bijelim debelim èarapama. Status ¹kolskog frajera nametao se sam od sebe.
Yassa
Odsjaj osunèanog snijega na tamnim naoèalama, skije, ¹tapovi i, dakako, va¹a najdra¾a skija¹ka jakna Yassa. Tako nekako to visi u ma¹ti. Ka¾u da je firma bila u¾as, ali je imala najbolji logo na prostorima biv¹e Jugoslavije. Sjedi¹te je bilo u Vara¾dinu, a kru¾e glasine da æe ponovno poèeti s proizvodnjom. U meðuvremenu, oni koji su saèuvali koju Yassinu krpicu danas je mogu kulerski navuæi na sebe kao raritetan i vrlo cijenjen primjerak trasha.
Kute
Svi smo navijali za Dinamo jednom kada smo iza¹li iz ¹kolske garderobe prema razredu. Plave kute su uvedene sredinom ¹ezdesetih i èinile nas sretno bezliènim ðaèkim materijalom sve tamo do sredine, a negdje i kraja osamdesetih. OK, bilo je to neko koreografsko ponavljanje floskule o bratstvu i jedinstvu. Mo¾da i s dodanom vrijedno¹æu feti¹izma. U zimskim danima bio je totalni podvig uspjeti navuæi kutu na slojeve majica, ko¹ulja i d¾empera. Pola razreda je izgledalo poput pingvina.
®vake Bazooka
Zaslu¾na je za najveæe balone koje ste u osamdesetima mogli napraviti. Dolazile su uz mali mehanièki nespretno rezan strip te je èesto falio kraj, a poèinjao je s krajem prethodnog.
Fora s bazookama je da su postale zamjena za kusur iz duæana, pa kad na blagajni kao nisu imali za vratiti nakon kupljenih cigareta, novina ili piva po koje su starci slali mlaðariju, djeci bi redovno uvaljali par bazooki umjesto ostatka novca. Trgovaèki duh nemjerljiv ni s najrigidnijim kapitalistièkim peru¹anjem d¾epova.
Sladoled u èa¹ici
Kome je ovo palo na pamet, treba ga isklesati u zlatu. Sladoled na ¹tapiæu
bio je sve samo ne u¾itak non¹alantnog lizanja. Ta se stvar topila i to tolikom brzinom da je ono ¹to se na kraju lizalo bila ruka, prsti, zglobovi, a fokus se s nepca prebacio na histeriju ne bi li ¹to negdje iscurilo.
Jo¹ kad znamo da su uz sladoled u èa¹ici dolazile ¾lièice – koje se moglo dobiti samo na blagajni, i to striktno komada jedan - a na èijem je kraju bila izlivena neka ¾ivotinja.
Jo¹ jednom neponovljena genijalnost trgovca. Na kraju smo kupovali sladoled ne bismo li skupili sve ¾lièice. Slovenska varijacija na temu, sladoled u loptici, bio je na daleko ni¾em evolucijskom stupnju. Koliko god da je dobro izgledao, otvor je bio premalen. A mukotrpno iskapanje i sladoled... Ma ne.
Pikule
Gdje su ti divni dani kad je fraza gracka placovina imala svoju magijsku snagu. Ono, pikula¹ se sa svojim pacifistièki nastrojenim frendovima, doðe kvartovski frajer najvi¹e godinu dana stariji, stane se negdje oko jumpe (jamice), ka¾e 'gracka placovina' i pokupi sve porculanke, troperke, koraljke, naftalinke, obiènjaèe, bajse i japanke koje su se nevino zatekle na tlu.
Ajme… suze, jauk, plaè i ¹krgut zubi. Tako su face popaljivale pikule. U mirnodopskim periodima bi se pak nastavljalo s vjekovnim poretkom: igralo se 'za istaè' ili 'za ¹alac', obo¾avali bismo kad bi nam se netko 'nalaco', i svako malo bismo isfuravali 'arte prelaz' i 'arte turjen'.
Gumi gumi
Nismo ba¹ ultra lumeni po pitanju ove neobièno komplicirane igre. Barem je tako izgledala iz mu¹kog rakursa pikulanja. Koliko nas slu¾e endemski povijesni izvori, veliku bi gumu razmaknule dvije frendice, a treæa je izvodila toèku.
Sa svakim uspje¹no odigranim nivoom, gumica se podizala te su talenti gipkosti i spretnosti sve vi¹e dolazili na vidjelo. Pitanje stoljeæa, je li gumi gumi imao kraj? Tj. je li itko pro¹ao sve gumene scile i haribde i ako jest, ¹to se onda radilo? Osim ¹to se prestalo biti frendica s dotiènom.
Tapkanje
Igra gdje si mogao izgubiti smisao ¾ivota u pola sata. Doðe¹ van sa stotinjak slièica a vrati¹ se tek s lijepim sjeæanjem i Sartrovskom egzistencijalnom muèninom. Tapkanje (ili kokanje) bio je duel jedan na jedan, gdje se dvije slièice okretnim lupkanjem trebalo preokrenuti. Kome je od suprotstavljenih strana to prvom po¹lo za dlanom, pobrao bi obje.
Postoji i grupna varijanta gubljenja slièki: kvrcnule bi se izmeðu dva prsta da odlete ¹to dalje. Najbolji bi ih pokupio s poda. Koliki su samo ostavili svoje iluzije da ¾ive u najboljem od svih moguæih svjetova na povr¹ini ¹kolske klupe ili obli¾njeg ravnog kamena, prpa nas je i pomisliti.
Erotika
Èasopis 'za kulturu i umjetnost ljubavi' zaokupljao je zahtjevnije erotokusce od druge polovice osamdesetih do poèetka devedesetih. Za razliku od slovenskog Vroèeg KAJa, Erotika je imala nesvakida¹nje kvalitetne tekstove, poèev¹i od eseja Igora Mandiæa, do reporta¾a o Tajlandu ili Hamburgu.
Koliko li je od 400 tisuæa primjeraka tira¾e samo zavr¹ilo pod jastucima, izmeðu korica ¹kolske lektire, po ladicama vojnih noænih ormariæa. Uz par nje¾no kadriranih golih ¾enskih figura, prvi erotski magazin na na¹im prostorima htio je oèito ne¹to vi¹e. Mo¾da ipak malo previsoko s obzirom na centimetra¾u pa i najboljih erekcija.
Djetinjstvo i mladost upakirani u plave ðaèke kute, jakne Yassa, ¹lape zepe, startasice, albume ¾ivotinjskog carstva koje listate dok vam se grlom slijeva Traubisoda, Swing ili Stil, a na televiziji Jelenko, Kviskoteka ili prikopèani ZX Spectrum... Ni junaci Homerove Ilijade nisu ¾ivjeli u ¾ivopisnijim mitovima. Danas kad su veæ davno ispisane posljednje stranice ljubièastih informativki na¹eg odrastanja, kad su èistaèice bacile zadnji par borosana, a obojane spiralne ¾ice za kljuèeve se izdu¾ile u tanku ¹pagu iPoda, ¹kicnimo malo unazad i udahnimo magiju zaboravljenih vremena
Startasice
Kako je veæ razgla¹eno na sva usta i monitore, vukovarska tvornica obuæe Borovo vratila se svom nezaboravnom brandu – laganim platnenim tenisicama Startas. Na poèetku su dolazile samo u bijeloj varijanti, a kasnije i u rozoj, ¾utoj i svjetloplavoj.
U slengu su ih neki zvali i 'tihotapke' ili 'kurtonke', a zbog tankog ðona mogao se osjetiti svaki kamenèiæ pod stopalom. Mjestimice su èak bile propisane kao obavezna obuæa za tjelesni. U svakom sluèaju, startasice su do¾ivjele dizajnerski facelifting i kreæu u novu invaziju tinejd¾erskih tabana.
Zepe
Jo¹ jedno remek-djelo tvornice Borova postalo je standard ¹kolskih papuèa koje nitko nije kopèao do kraja i koje su se redovito rascvjetale oko noge poput rastvorene hobotnice. Proizvodile se na èetvrtom katu tvornice u tzv. gumari.
Nije previ¹e poznato: prvotna ciljana publika neuni¹tivih zepa bile su zapravo seoske bake. Kako je kuæna i bolnièka obuæa pro¹la put od staraèkih nogu po ruralnim sredinama do klinaca usred grada, mogla bi biti egzotièna tema magistarskog rada iz socio-papuèarskih gibanja. Pogotovo ako su dolazile u kombinaciji s bijelim debelim èarapama. Status ¹kolskog frajera nametao se sam od sebe.
Yassa
Odsjaj osunèanog snijega na tamnim naoèalama, skije, ¹tapovi i, dakako, va¹a najdra¾a skija¹ka jakna Yassa. Tako nekako to visi u ma¹ti. Ka¾u da je firma bila u¾as, ali je imala najbolji logo na prostorima biv¹e Jugoslavije. Sjedi¹te je bilo u Vara¾dinu, a kru¾e glasine da æe ponovno poèeti s proizvodnjom. U meðuvremenu, oni koji su saèuvali koju Yassinu krpicu danas je mogu kulerski navuæi na sebe kao raritetan i vrlo cijenjen primjerak trasha.
Kute
Svi smo navijali za Dinamo jednom kada smo iza¹li iz ¹kolske garderobe prema razredu. Plave kute su uvedene sredinom ¹ezdesetih i èinile nas sretno bezliènim ðaèkim materijalom sve tamo do sredine, a negdje i kraja osamdesetih. OK, bilo je to neko koreografsko ponavljanje floskule o bratstvu i jedinstvu. Mo¾da i s dodanom vrijedno¹æu feti¹izma. U zimskim danima bio je totalni podvig uspjeti navuæi kutu na slojeve majica, ko¹ulja i d¾empera. Pola razreda je izgledalo poput pingvina.
®vake Bazooka
Zaslu¾na je za najveæe balone koje ste u osamdesetima mogli napraviti. Dolazile su uz mali mehanièki nespretno rezan strip te je èesto falio kraj, a poèinjao je s krajem prethodnog.
Fora s bazookama je da su postale zamjena za kusur iz duæana, pa kad na blagajni kao nisu imali za vratiti nakon kupljenih cigareta, novina ili piva po koje su starci slali mlaðariju, djeci bi redovno uvaljali par bazooki umjesto ostatka novca. Trgovaèki duh nemjerljiv ni s najrigidnijim kapitalistièkim peru¹anjem d¾epova.
Sladoled u èa¹ici
Kome je ovo palo na pamet, treba ga isklesati u zlatu. Sladoled na ¹tapiæu
bio je sve samo ne u¾itak non¹alantnog lizanja. Ta se stvar topila i to tolikom brzinom da je ono ¹to se na kraju lizalo bila ruka, prsti, zglobovi, a fokus se s nepca prebacio na histeriju ne bi li ¹to negdje iscurilo.
Jo¹ kad znamo da su uz sladoled u èa¹ici dolazile ¾lièice – koje se moglo dobiti samo na blagajni, i to striktno komada jedan - a na èijem je kraju bila izlivena neka ¾ivotinja.
Jo¹ jednom neponovljena genijalnost trgovca. Na kraju smo kupovali sladoled ne bismo li skupili sve ¾lièice. Slovenska varijacija na temu, sladoled u loptici, bio je na daleko ni¾em evolucijskom stupnju. Koliko god da je dobro izgledao, otvor je bio premalen. A mukotrpno iskapanje i sladoled... Ma ne.
Pikule
Gdje su ti divni dani kad je fraza gracka placovina imala svoju magijsku snagu. Ono, pikula¹ se sa svojim pacifistièki nastrojenim frendovima, doðe kvartovski frajer najvi¹e godinu dana stariji, stane se negdje oko jumpe (jamice), ka¾e 'gracka placovina' i pokupi sve porculanke, troperke, koraljke, naftalinke, obiènjaèe, bajse i japanke koje su se nevino zatekle na tlu.
Ajme… suze, jauk, plaè i ¹krgut zubi. Tako su face popaljivale pikule. U mirnodopskim periodima bi se pak nastavljalo s vjekovnim poretkom: igralo se 'za istaè' ili 'za ¹alac', obo¾avali bismo kad bi nam se netko 'nalaco', i svako malo bismo isfuravali 'arte prelaz' i 'arte turjen'.
Gumi gumi
Nismo ba¹ ultra lumeni po pitanju ove neobièno komplicirane igre. Barem je tako izgledala iz mu¹kog rakursa pikulanja. Koliko nas slu¾e endemski povijesni izvori, veliku bi gumu razmaknule dvije frendice, a treæa je izvodila toèku.
Sa svakim uspje¹no odigranim nivoom, gumica se podizala te su talenti gipkosti i spretnosti sve vi¹e dolazili na vidjelo. Pitanje stoljeæa, je li gumi gumi imao kraj? Tj. je li itko pro¹ao sve gumene scile i haribde i ako jest, ¹to se onda radilo? Osim ¹to se prestalo biti frendica s dotiènom.
Tapkanje
Igra gdje si mogao izgubiti smisao ¾ivota u pola sata. Doðe¹ van sa stotinjak slièica a vrati¹ se tek s lijepim sjeæanjem i Sartrovskom egzistencijalnom muèninom. Tapkanje (ili kokanje) bio je duel jedan na jedan, gdje se dvije slièice okretnim lupkanjem trebalo preokrenuti. Kome je od suprotstavljenih strana to prvom po¹lo za dlanom, pobrao bi obje.
Postoji i grupna varijanta gubljenja slièki: kvrcnule bi se izmeðu dva prsta da odlete ¹to dalje. Najbolji bi ih pokupio s poda. Koliki su samo ostavili svoje iluzije da ¾ive u najboljem od svih moguæih svjetova na povr¹ini ¹kolske klupe ili obli¾njeg ravnog kamena, prpa nas je i pomisliti.
Erotika
Èasopis 'za kulturu i umjetnost ljubavi' zaokupljao je zahtjevnije erotokusce od druge polovice osamdesetih do poèetka devedesetih. Za razliku od slovenskog Vroèeg KAJa, Erotika je imala nesvakida¹nje kvalitetne tekstove, poèev¹i od eseja Igora Mandiæa, do reporta¾a o Tajlandu ili Hamburgu.
Koliko li je od 400 tisuæa primjeraka tira¾e samo zavr¹ilo pod jastucima, izmeðu korica ¹kolske lektire, po ladicama vojnih noænih ormariæa. Uz par nje¾no kadriranih golih ¾enskih figura, prvi erotski magazin na na¹im prostorima htio je oèito ne¹to vi¹e. Mo¾da ipak malo previsoko s obzirom na centimetra¾u pa i najboljih erekcija.