Bosanski Forum - BOLCHAT - Balkanski Forum

... ljubav je tako cudna stvar.
odjednom, bez ikakve najave
nastani se u tebi
i postane vladaricom tvog srca,
ispunjava te nekom unutarnjom srecom
koju samo zaljubljeni razumiju.
ponekad ju podijelis
sa nekom tebi dragom osobom
a onda kada sve to zavrsi
polako ti para srce, dusu, tijelo...
poput papira na kojem su ispisane rijeci boli i patnje
pomijesane sa suzama
prolivenih zbog osobe koju volimo,
i onda kada ne zelim da itko vidi
i pokusa shvatiti sto nam je,
papir poderemo u tisuce komadica
ili ga zguzvamo i bacimo...
a to i isto ljubav cini nama...
pusta nas da patimo
dok nas to ne slomi
i onda kad smo na vrhuncu ludila
napusti nas na isti nacin
na koji se i pojavila...
i kad smo prepusteni sami sebi,
tek tada uistinu patimo...
do tada smo krivili ljubav,
a sada krivimo samocu...
ona je najgori covjekov neprijatelj...
uvijek je prisutna
i kad tad nam opet pravi drustvo,
a onda opet sve iznova...
ljubav se bez ikakve najave
nastani u tebi
i ti opet volis.....

=NEMOj=

Nemoj krivo da me shvatis
kad cujes ove rijeci moje
kad ti kazem da ces morat
da zaboravis srce moje
Nemoj nikad pomisliti da volim drugog
nemoj mislit da mi je lako
jer ja ostajem sa tugom
srce je moje slomljeno
puno tuge i bolli
jer tesko je kad neko pati
i iskreno zna da voli
Ne krivim ni tebe ni sebe
za nasu ukletu srecu
jer poslje tebe
vjeruj nikad voljeti necu!

..Mekoćom tvoje kože klizim....
Mekoća tvoje kože mojim prstima klizi...
i svakim dodirom u meni drhtanje budi..
. Opijena mirisnom strašcu njihovih uzdaha...
mjesečina na ramenu prebire dragulje...
pa ih preko tvojih grudi u ogrlicu slaze...
Njeni se meki poljupci tvom stomaku nude...
svlače obris tvog tijela i podamnom lijezu...
Pod kupolom mojih bedara širiš proplanke...
i njima potoke uživanja s izvora pripravljaš...
kao srebrne ih niti vezeš i meni u ruke daješ...
Kristalnom se noći kitiš i pokazuješ ljepotu...
da te uzdrhtalu visinama strasti ponesem...
Kao svemir , tvojom dušom struji moja duša...
miluje toplim utočistem tvoje umorne snove...
jer zna , u njima odavno istinska ljubav čeka...

Kada zaspiš srce moje, ja ću doći u snove tvoje
I pustit ću ovu suzu tiše jer tebe nema pored mene više ..
I znaj cesto se vraćam tamo gdje su uspomene i sjećanja najjača
gdje bol stišće svojim grubim rukama moje napuklo srce...
Tuzno je kad zivimo u zabludi...a opet sretni jer ne znamo..
i ne trazimo da saznamo...
jer smatramo da nikad ne mozemo znati sve
ali svejedno je i onako..
svejedno je ,jer ja smijem voljeti te
al nesmijem ljubiti te...

Od vjetra nocas drscu valovi i meki cudni prami
zamro vjetru sapat tih u mirisnoj i gustoj tami
znam za mene se usne zare pa zasto smo sad sami
dodir tvojih njezni i glatkih ruku me tako mami
osjecam zagrljaj a pokriva me sad snijeg bijeli
zoves me i u snu nocas pa i molis zar mir sneni

Daj reci samo ja bih posao stobom sada bilo kud
a zar ti ne vidis da ja drhtim za tobom sam lud
zar ne vidis moje suzne oci i zjene i kose crne
od pogleda tvoga mi i nocas ovo jadno srce trne
i nek skrije me u sjenu nocas i ovaj suton blag
iza mene sada na snijegu samo ostaje jedan trag

A dusa moja mi i nocas od zara za tobom sad mre
noc ova nijema i blijeda odnosi nekuda moje sne
iz oka tvoga tako zeljno i nocas sam ljubav pio
na grudi tvoje sam se spustio na njima se skrio
izgubljen sad u noci hladnoj pun ceznje i sjete
osjetih da pauk tiho oko mene svoje mreze plete

Poslusaj i nocas zvuke gitare pa nasega smijeha
nasu ljubav tu njenu slast i svu raskos grijeha
sad hocu zivjet za tebe ma barem jos jedan tren
nek svi znaju da je moj zivot zavijek samo njen
pa neka nase usne rujne izgore nocas od strasti
nek nas prati u zivotu i sreca i ljubavi slasti

Senka

Zbog svega sto smo najlepse hteli
hocu uz mene nocas da krenes,
ma bili svetovi crni ili beli,
ma bili putevi hladni il vreli,
nemoj da zalis ako svenes.

Hocu da drzis moju ruku,
da se ne boljis vetra i mraka,
uspavana i kad kise tuku,
jednako krhka, jednako jaka.

Hocu uz mene da se svijes,
korake moje da uhvatis,
pa sa mnom bol i smeh da pijes
i da ne zelis da se vratis.

Da sa mnom ispod crnog neba
pronadjes hleba komadic beli,
pronadjes sunca komadic vreli,
pronadjes zivota komadic zreli.
Il crknes, ako crci treba,
zbog svega sto smo najlepse hteli.

U tebi...

U tebi me ima
Mnogo više
Od prolaznosti dana
I zagasitih obrisa
dolazeće noći
U tebi me ima
Mnogo više
Nego Å¡to ti srcem
Protiču
Vrčevi čežnje
I mnogo više
Skriveno je
Iza tvojih drhtavih
Trepavica
Zatajeno u tvojim
Dalekim očima

U tebi me ima
Mnogo više
Nego priznaješ
Sebi

Niko drugi nije kao ti.
Ti si svojevrstan, jednostavan,
posve orginalan i neponovljiv.
Ne verujes to,
ali niko drugi nije kao ti -
odveka doveka.
I svaki covek koga volis
nije nikakav obican covek.
Iz njega zraci
neobicna privlacna snaga.
I ti po njemu postajes
na neki nacin drugciji.
Mozes mu cak reci :
Sto se mene tice,
ne moras biti nepogresiv,
bez gresaka i savrsen, jer :
ja te jednostavno volim.

Dotakla bih te
kao nekad.
Da znam samo
kojim putem
snovima lutas
trazeci ljubav,
nasla bih te,
dotakla bih te,
kao tada...
Da samo mogu
da doletim,
uzalud pruzam
uvela krila
ovo nebo
ne razume srecu.
Dotakla bih te
kao zelja;
znam da me zelis
i da me pratis
nekim mislima
kad nikog nema
da te utesim.
U tom trenu
na nekom drugom
kraju ceznje
ja sam sama.
A dotakla bih te
kao san,
da smirim ti uzdah,
da zacaram ti usne
i umirim te rukama
trazeci samo
da me cvrsto stegnes,
da mi samo kazes
da sve proslo je.
Dotakla bih te
kao miris
kad ides poljem,
kad u njemu nadjes
neki mali svet.
I onda
kad sve nestane,
jos uvek osecas
miris poljskog cveca,
jos uvek si tamo
jos uvek me pratis...
Dotakla sam te
svojim recima
al nije to sve,
ne, nije jos kraj,
jos uvek cekam te...

Bori se za sreću, za ono što želiš,
ono što ti mnogo znači nemoj da djeliš..
Ne brini za druge,jer će se drugi snaći,
al ljubav poput tebe teško je naći!!!!

love
Ja ću zaboraviti što si rekao,
ja ću zaboraviti što si učinio,
ali nikad neću zaboraviti kako sam
se zbog tebe osjećala....


Nikad nemoj plakati zbog nekoga
jer oni koji te iskreno vole,
neće dopustiti da plačeš zbog njih!!!!!

Htjela sam plakati,
ali suza nije bilo...
Htjela sam te zvati,
ali glas nije htio...
Htjela sam ti reći : volim te
ali rekla sam ti : idi,molim te!!!

Najgori način na koji ti
netko može nedostajati
je da sjediš pored njega
i znaš da ga nikada nećeš imati.....

Možda Bog želi da
upoznaš mnogo pogrešnih ljudi,
prije nego što upoznaš pravog
i na tome ćeš mu,
kad se to dogodi,biti zahvalan......

love
Doći ću ti noćas u san,
na obraz ću ti staviti dlan,
nježno ću te milovati po licu,
neću pustiti suzu izdajicu,
poljubiti ću te u snene oči
i tiho nestati u noći...


Ljubavne rane može izliječiti
samo onaj tko ih je zadao!!!


Samo zaborav čini kraj,
nikada vrijeme ni kilometri..
jer pokušati nekoga na silu zaboraviti
znači još više voljeti......


Ne zovi me kad ti ona ode,
ne zovi me jer te neću čuti,
kad sam te zvala ti si slušao nju,
zato ne zovi me..
ja nisam više tu!!!!!


Ti i ja smo kao nebo i more.
More nikad neće svojim valovima
dotaknuti nebo a nebo se nikada
neće spustit tako nisko da poljubi more...


Još u tihoj poljani,zelenilu i cvijeću,
dva groba zajedno leže,
a u njima dvoje mladih koji su izgubili sreću,
na bijelom mramor kamenu zlatnim slovima
piše : njih dvoje srest će se tamo
gdje se sunce budi,
neka se zavole kao duše,
kad nisu mogli kao ljudi!!!!!

Vrijeme
Vrijeme…kažu,
uvijek naprijed ide,
za sve teče,
za nikoga ne stoji,
i nikad nam ne da
dragocjeno zrnce
da se zadrži
il barem izbroji…

Vrijeme…kažu,
stajalište nema,
a svi stižu,
na nikoga ne čeka,
rukom pod ruku
sa životom ide
rijetko kada mirno,
češće divlja rijeka…

Vrijeme…kažu,
odbrojava točno,
sat po sat,
i nikoga ne vara,
al zašto onda
taj propust ima
da nas stigne prošlost
zaboravljena, stara…?

Tko si...?
Tko si…?
Ti…
…na drugoj strani ulice,
koji hodaš sa mislima svojim
u tišini korake brojiš
sanjaš li o vremenima boljim?

Tko si…?
Ti…
…dal onaj izgubljenih nadanja
u ovoj našoj stvarnosti
sa osmjehom na licu
i srcem u žalosti?

Tko si…?
Ti…
…dal onaj jedan u mnoštvu,
života što je k'o običan…
Zatvaraš li svoja sjećanja
il ih vučeš u novi dan?

Tko si…?
Ti…
…dal onaj što je za bolje
prodao najdraži san?
Ili ga čuvaš, visoko nosiš
Ti netko, jedinstven i poseban?