jah ...
Bio jednom jedan Otok
na kojem su zivjeli svi osjecaji i ljudske vrijednosti:
Dobra Volja, Tuga, Znanje ... i medju ostalima Ljubav.
Jednog dana shvatise da ce njihov otok potonuti,
te su pripremili svoje brodove, kako bi ga napustili.
Jedino Ljubav je zeljela ostati do poslednjeg trenutka.
Kada je otok bio tren do potonuca,
Ljubav je rijesila potraziti pomoc.
Bogatstvo je prolazilo zurno i Ljubav je upitala:
"Bogatstvo, mozes li me povesti sa sobom?"
"Ne mogu. Mnogo je zlata i srebra na mom brodu, nema mjesta."
Ljubav tada odluci pitati Ponos s velicanstvenim brodom.
"Ponos, preklinjem te, mozes li me povesti sa sobom?"
"Ne mogu ti pomoci, Ljubavi; ovdje je sve tako savrseno,
mogla bi mi unistiti brod" - odgovori Ponos.
Tad Ljubav spazi Tugu te ce:
" Tugo, molim te - povedi me sa sobom!"
"Oh. Ljubavi. Tako sam tuzna da ne mogu."
Kad se Dobra Volja primicala otoku,
toliko je bila zadovoljna da nije ni cula Ljubav kako ju doziva.
Tada Ljubav zacuje neki glas:
"Dodji, Ljubavi, ja cu te povesti sa sobom!"
Bio je to starac u malenom camcu.
Kad su stigli do kopna, Ljubav se iskrca a starac ode.
Ljubav je bila toliko sretna da je zaboravila pitati starca za ime.
Ljubav shvati kolko mu duguje, te upita Znanje:
"Znanje, ti sigurno znas ko me je spasio?"
"Bilo je to Vrijeme" - odgovorilo je Znanje.
"Vrijeme?" upitala je Ljubav "pa zasto bi me Vrijeme spasilo?"
Znanje, puno mudrosti rece:
"Zato sto je samo Vrijeme sposobno procijeniti kolko je Ljubav vazna u zivotu."
