Poeziju će svi pisati...

[selma24]

POSLE LJUBAVI

Oprastamo se,
oprastamo se i strasno dugim nogama
odlazimo u svet.

Ti u svoju mladost
onuda iza fabrika,
iza pristanista
i mosta,
niz raskrsca koja se razilaze kao posvadjani ljudi.

Ja u svoju mladost
onuda uz prugu,
gde trava ima ukus vode,
peska
i sunca.

Nikad vise necemo sedeti u istoj klupi
ni jedno od drugog prepisivati zadatke,
ni deliti uzinu na odmoru.
Nikada se vise necu smejati tvojim olinjalim lutkama
ni ti mom neukrocenom cvrku na temenu
za koji su me vecito cupkali
oni sto sede iza nas.
Nije ovo vise zavrsena samo jedna skolska godina.
Kazu:
gotovo je detinjstvo.
Jedno veliko detinjstvo danas je gotovo.

Kazu,
i svi su zajedno radosni
i kotrljaju se niz stepenice kao saka prosutih klikera,
i svi su smesni od zadovoljstva
kao plastelinske figure,
i svi su sareni i cudni
kao grad za vreme velikih praznika.

Samo ja znam:
nikada vise,
nikada vise,
necemo se uhvatiti za ruke
ni hodati od ugla do ugla
i pokusavati uzalud da se setimo dok cutimo
necega vrlo vaznog,
necega toliko ogromno vaznog
cega se razdvojeni nikada vise necemo moci setiti.

[selma24]

ELEGIJA
Zasto se meni javljas tajno
Kada mi dusa tiho sniva?
I zasto tvoje oko sjajno
Golemu tugu i jad skriva?
Zasto me kroz noc stanes zvati,
I sta ti jadno srce iste?
Ta ja ti nemam nista dati,
O, ja sam pusto pepeliste.
Sve sto sam imo ja sam dao,
Nevjerno hladna ljubavi moje, -
Sve sto sam svojim blagom zvao:
Mladost i oganj duse svoje.
Pa zasto meni stupas snova,
Sta trazis ovdje u mrtvaca?
Hladna je, hladna ruka ova
Sto nekad na te ruze baca.
Pusti me! Pusti i ne mori!
Nek sam ovako trajem dane,
Sve dok mi srce ne izgori,
Sve dok mi dusa ne izda'ne.

[venecija]

OVE NOĆI

Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Napisati na primjer: "Noć je puna zvijezda,
trepere modre zvijezde u daljini".
Nocni vjetar kruži nebom i pijeva.
Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Volio sam je, a katkad je i ona mene voljela.
U noćima, kao ova, držao sam je u svom naručju.
Ljubio sam je, koliko puta, pod beskrajnim nebom.
Voljela me je, a katkada sam i ja nju volio.
Kako da ne ljubim njene velike nepomične oči.
Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Pomisao da je nema. Osjećaj da sam je izgubio.
Slušati beskrajnu noć, bez nje još beskrajniju.
I stih pada na dušu kao rosa na livadu.
Nije važno što je moja ljubav nije mogla zadržati.
Noć je zvjezdana i ona nije uz mene.
I to je sve.U daljini netko pijeva. U daljini.
Moja je duša nespokojna što ju je izgubila.
Kao da je želi približiti moj je pogled traži.
Moje srce je trazi, a ona nije uz mene.
Ista noć odjeva bjelinom ista stabla.
Mi sami, oni od nekada, nismo više isti.
Više je ne volim, zaista, a možda je ipak volim.
Tako je kratka ljubav, a tako dug zaborav.
Jer sam je u noćima, kao ova, držao u svom naručju,
moja je duša nespokojna što ju je izgubila.
Iako je ovo posljednja bol koju mi ona zadaje,
i ovi stihovi posljednji koje za nju pišem.

Pablo Neruda

[ra-ja]

Najljepsa pjesma ...Ladislav prezigalo...

[crnka35]

ILUZIJA

Trazili smo se po tudjim zalutalim osmesima
blesavo razvucenim i praznim...
Jurili po ranjivim slikama bledih uspomena,
otrovnom dahu sopstvene setve...
Upijali bezvezne reci u nemim odjecima
zamorno tupim i neprolaznim...
I snili uzdah zenice, oblik i miris kolena...
San koji uzlece iznad kletve...

Ne, nisi ti iluzija... Tako nesto ne postoji.
U iluziju veruju samo izgubljene duse.
U svakoj dozi nemira koja bojom telo zesti
ozivljavaju dubine sto te videse i cuse
kako izranjas iz svemira
kroz paucinu svesti...

Izgubljeni trenuci slazu se u memljive kule
otezalih eona vremena...
Ustalasani se oblici stapaju s okolinom
i prelivaju poslednje kapi...
I one sto su sve videle, i one sto su cule
posrcu pod teretom bremena...
Hoce li se bar jedna obojiti svojom silinom
pre no sto se stopi, ishlapi...?

Ne, nije sve iluzija... Tako nesto ne postoji.
U iluziju veruju samo umorni i stari.
U svakoj senci trajanja nazirem nesto o tebi
sto mi zenice boji i cutanje osmehom zari
dok te u moru kajanja
nalazim negde u sebi...

[venecija]

Kad na mlado poljsko cv'jeće

Biser niže ponoć nijema,

Kroz grudi mi želja l'jeće:

"Å to te nema, Å¡to te nema?"


Kad mi sanak pokoj dade

I duša se miru sprema,

Kroz srce se glasak krade:

"Å to te nema, Å¡to te nema?"


Vedri istok kad zarudi

U trepetu od alema,

I tad duša pjesmu budi:

"Å to te nema, Å¡to te nema?"


I u času bujne sreće

I kad tuga uzdah sprema,

Moja ljubav pjesmu kreće:

"Å to te nema, Å¡to te nema"...

[venecija]

Poslije nekog vremena naucis
Suptilnu razliku
Izmedju drzati se za ruke i okovati svoju dusu u lance
I naucis
Da ljubav ne znaci oslanjati se na nekoga
I da imati drustvo ne znaci sigurnost.
I pocinjes uciti
Da poljupci nisu ugovori
I da pokloni nisu obecanja
I pocinjes prihvacati svoje poraze
Sa podignutom glavom i ocima koje gledaju naprijed
Sa ljepotom zene
A ne sa tugom djeteta.
I naucis stvarati svoje puteve iz ovog trenutka
Jer je sjutrasnjica
Previse neizvjesna za planove
A buducnost ponekad propadne
Na sred puta.
Poslije nekog vremena naucis
Da i sunce isprzi ako trazis previse puno
Tako, sadis svoj vlastiti vrt
I uljepsavas svoju vlastitu dusu
Umjesto da cekas
Da ti neko donese cvijece
I naucis
Da stvarno mozes izdrzati
I da si stvarno jaka
I da stvarno imas svoju vrijednost
I naucis
cak i sa dovidjenja, ti ucis....

[venecija]

GRAD


Ti govoris: `Otici cu nekoj drugoj zemlji, nekom
drugom moru
i grad cu pronaci bolji nego sto je ovaj.
Jer ovdje sto cinjah gresno uvijek je bilo
i moje srce, poput mrtva trupla, lezi pokopano.
Koliko ce ovdje mojih misli jos rasut se?
Kamo god da okrenem se, kamo god da gledam
vidim tek ruine crne mog zivota u ovom gradu
gdje provedoh tako mnogo dana, traceci ih i
nisteci.`

Al` ne, drugu zemlju, drugo more ti pronaci neces,
ovaj grad ce zauvijek te pratit.
Istim ces ulicama hodit, starec
u susjedstvu istom, u istim oronut kucama.
Skoncavati uvijek u ovom ces gradu, ne nadaj se
drugom.

Broda nema za te, niti jedne ceste.
I svoj zivot kojeg si nistio ovdje
unistio u cijelom si svijetu.



Konstantin Kavafi

[venecija]

I kada cutim cuces moj glas

Drzi mi ruku dok ljubav ostaje

Daleko negde iza nas.

*********************

Zar se sve sveto tako rusi

Sve sto se ponizno,zaneseno daje

Ljubav je bila moja vjera

Citavo moje postojanje.

***********************

Dok postajem daleka granica svemira

Ne poznajem ni ljubav ni strah

Zar nismo samo dio zvijezda

Zar nismo samo-ljubavni prah.

*****************************

Mozemo se sresti

Na nekoj drugoj planeti

Dje se ne mrzi i ne grijesi

Ali mi smo samo ljudi

Ja bol-ti nada sto tjesi.

[venecija]

Posrebreno sam i tačno. Nemam predrasuda.
Å to god ugledam smesta progutam
Takvo kakvo je, nezamagljeno ljubavlju ili nedopadanjem,
Nisam okrutno, tek istinoljubivo –
Oko malenog boga, četverougaono.
Vreme uglavnom provodim meditirajući na suprotnom zidu.
Ružičast je, s pegama. Gledam ga tako dugo
Da pomišljam da je mog srca deo. Al on svetluca.
Razdvajaju nas stalno , lica i pomrčina.

Sada sam jezero. Jedna žena se nada mnom svija
Tražeći moje dosege za ono što stvarno jeste.
Zatim se okreće onim lažljivicama, svećama i luni.
Vidim joj leđa i verno ih odslikavam.
Nagrađuje me suzama i kršenjem ruku.
Važno sam joj. Dolazi i odlazi.
Njeno lice svakoga jutra smenjuje tamu.
U meni je mladu devojku utopila i u meni se jedna starica
Iz dana u dan diže prema njoj, kao zastrašujuća riba.


Silvija Plat

[ra-ja]

Sva Vjecnost...poezija, lejla 1028

veoma osjecajni stihovi..!!!

[venecija]

Zato mi se jutros toliko spavalo,
opet sam sanjao da negde postojis...
zapisujem kad mi se to desavalo
a i ti, valjda, te snove brojis
pa kada se jednom sretnemo, konacno
i svoje predistorije pogresne spojimo
po tim cemo brojanjima da znamo tacno
ko je jace verovao da postojimo...

a i to sretanje...
ne znam niz koje silazis stepenice
pa sam izabrao za cekanja duga
neke niz koje se spusti do ulice
jedna pospana... sasvim druga...

i ne znam na kom zastajes semaforu
pa sam te cekao ovih dana
pred jednim sto ume da zacrveni zoru
bas kada naidje ona neispavana...
Opet?
pa...
jedno priznanje nudim ti gresan
i tu Sasvim Drugu sanjati znam
i tako dobro tebe i nju mesam
da vas tek budan razaznam...

ne zameri,
jer
ona je kriva za mastu izbledelu
i dusu moga sna razbudjenu
kriva sto tebe, po njenom modelu,
zamisljam tako nesavrsenu...

do kraja eto
ne znam ni da li su budni mi dani
ili su snovi medju njih sisli
sve mi se cini:
tako neispavani
mozda smo se negde i mimoisli...

[venecija]

Konstantin Simonov - Cekaj me

Cekaj me i ja cu sigurno doci
Samo me cekaj dugo
Cekaj me i kada zute kise noci ispune tugom
Cekaj i kada vrucine zapeku
I kada mecava brise
Cekaj i kada druge niko ne bude cekao vise
Cekaj i kada pisma prestanu stizati iz daleka
Cekaj me i kada cekanje dojadi svakome koji ceka
Cekaj me i ja cu sigurno doci

Ne slusaj kada ti kazu da je vrijeme da zaboravis
I da te nade lazu
Nek povjeruju i sin i mati da vise ne postojim
Neka se tako umore cekati i svi drugovi moji
I gorko vino za moju dusu nek piju kod ognjista
Cekaj
I nemoj sjesti s njima
I nemoj piti nista
Cekaj me i ja cu sigurno doci
Sve smrti me ubiti nece

Nek rekne ko me cekao nije taj je imao srece
Ko cekati ne zna
Taj nece shvatiti niti ce znati drugi
Da si me spasila ti jedina cekanjem svojim dugim
Nas dvoje samo znatcemo kako prezivjeh vatru kletu
Naprosto ti si cekati znala kao niko na svijetu

[venecija]

Kroz koliko sam koracala vjekova,
Koliko sam okajala grijehova?
Gdje su me stizala stradanja,
Kako sam gubila nadanja?

Borila se grcevito,
Ili se predavala munjevito?
Stazama hrabro stupala,
Ili u ocaju jaukala?
U bespucima se gubila,
Sanjala,voljela I ljubila…?

Sto me to naprijed gonilo,
Sa koje me zvijezde strmoglavilo i slomilo…
Da zastanem,stanem I ostanem,
Led il’ vatra da postanem?

Sazdana od snage uragana,
Ili krvava od neprebolnih rana?

Križali me križem radovanja,
Ili mi u pletenice upleli latice samovanja?
Umivali me vodama bistrih izvora,
Ili me dojili mlijekom iz najdubljih ponora?

U povojnicu crvenu nit beskraja utkali I voljeli,
Ili mi kolijevku zanjihali pa prokleli?

Niz koliko sam provalija klizila,
Koliko visova nadvisila?
Ka kojoj tamnici me staze vodile,
Koje me vile voljele,spazile I oslobodile?

Da sanjam,ljubim I volim…
Bol svoju da u njedrima gajim I bolim…
Da ne prebolim...