Bosanski Forum - BOLCHAT - Balkanski Forum

papaya je napisao/la:

venecija je napisao/la:Svidjas mi se kad sutis

Svidjas mi se kad sutis jer si kao odsutna,

i cujes me izdaleka, i glas moj ne dodiruje te.

Cini mi se kao da su ti letjele oci

i cini se da ti je poljubac jedan zatvorio usta.

Kako su stvari sve ispunjene dusom mojom

izranjas iz stvari, ispunjena dusom mojom.

Leptirice sna, dusi mojoj si slicna,

i slicna si rijeci melanholija.

Svidjas mi se kada sutis i kad si kao udaljena.

I kada kao da se zalis, leptiricu u gukanju.

I cujes me izdaleka, i glas moj ne dostize te:

Pusti me da sutim s mucanjem tvojim.

Pusti me da ti govorim takodjer s tvojom sutnjom

jasnom kao svijeca jedna, prostom kao jedan prsten.

kao noc si, sutljiva, zvjezdana, tako daleka i jednostavna.

Svidjas mi se kad sutis jer si kao odsutna.

Udaljena i bolna kao da si umrla.

Jedna rijecc tada, osmijeh dovoljan je jedan.

I veseo sam, veseo sto nije tacno.

od koga je ovo..tako mi je poznato,,,,

Pablo Neruda...

Srcu mome...

Srcu mome tvoje su grudi dovoljne,
a slobodi tvojoj pristaju krila moja.
Iz usta će mojih nebu stići
sve što bijaše uspavano na duši tvojoj.

U tebi je svakodnevna iluzija.
Dolaziš kao rosa cvjetnim krunama.
Tvoja odsutnost obzorje potkopava.
Vječno poput vala bježiš.

Rekoh da si pjevala na vjetru
kao borovi i kao jarboli.
Poput njih si uzvišena i šutljiva.
I namah se rastužiš, kao pred putovanje.

Prihvatljiva si poput puta znana.
Nastanjuju te odjeci i glasovi sjetni.
Probudih se, i ponekad se sele i bježe
ptice što su ti u duši spavale.

Neruda

Neću te otresti kao pepeo
I da znam da to i jesi
Život je kratak da se takva ljubav dva put desi
Ćutiš a ja već čujem kako smiješ se na glas
I daj sve što znaš samo nemoj nas

Prokleta bila ti si moj zid
Gdje udarim glavom i izgubim vid
Bol pozdravim da od tebe ne ozdravim
Prokleta bila znala si sve
Da živim i umirem od tebe
Protiv sebe borim se
Ja loš sam čovjek zbog tebe

Neću te odati kao tajnu
I da znam da to i jesi
Život je jedan da se takva ljubav dva put desi
tTi ćutiš a ja već čujem kako smiješ se na glas....

ÄŒetri hladna zida, jedna odaja
Hotel izgubljenih duša noćas je moja stanica
Ja sam svome brodu i talas a i vir
Daleko od očiju srce neće naći mir

Ja idem svetla neka ostanu
Kroz prozor moje duše
Sijat će da me nađeš
Kada od mene svi odustanu
Ti možeš da se vratiš tu

Pamet kad se pomeri
Nedostaje mi tvoje bliskosti
Dođe mi da zgazim sve
I da pođem bilo gde sa bilo kim

Pamet kad se pomeri
Nedostaje mi tvoje bliskosti
Moje lice gubi boju
Kao so u moru
Bez tvoje nežnosti

ÄŒetri hladna zida, jedna odaja
Moje nebo ostalo je među tvojim prstima
Ja sam svome brodu i talas a i vir
Ja idem svetla neka ostanu
Kroz prozor moje duše sijat će da me nađeš
Kada od mene svi odustanu
Ti možeš da se vratiš tu.....

Voljela sam te jer si pjesnik
Umiješ tugu, kao i ja
Zato će ti u rimu, stih
Da uzdah bude melodija

Tako bez znanja i krivice
Iz rijeći krene nešto više
Na nekoj drugoj strani žice
Čula sam srce kako diše

Sa odlomcima ispovijesti
Jesen je izmicala pozna
I ja te nisam htjela sresti
Iz straha da te ne prepoznam

U čovjeka je slutnja neka
Uvjerava ga da je tako...
Iako nas od pamtivijeka
Odluke lome podjednako

U neku ruku mi je žao
U neku nije, za to juće
Ostao si mi divan kao
Dječaku mjesec iznad kuće

Dok mjesec zalazi , sunce izlazi,
Tada samo ja znam da cu te
svojim poljubcima probuditi ja .

Donijeti cu ti buket na dar,
jer neizmjerno te volim ja

Budim te s ovom pjesmom
polako ,lagano, tiho
da nebih probudila one
koji za pjesmice nemare i nevole.

Dajem ti ruke svoje.
da te bude za ovaj dan ,meni za ljubav...

Večeras luna snije još tromije no prije,
Ko lijepa žena ležeć na jastucima silnim,
Å to ruke rastreseno klizi, meke i tihe
Po grudima, ko pred san, po obrisima svilnim:

Na glatkome satenu tih mekanih lavina,
Zamiruć ko da Ijubav snubi i svijest gubi,
Očima bludi iznad vizija, bjelina,
Å to lazurom se penju ko cvijet, Å¡to svemir Ijubi.

Dok ona katkad znade na zemlju našu kradom
Suzu od čežnje spustit, ko prevarena nadom,
Tad pjesnik, što mu snove mašta razgoni živa,

Na dnu svog dlana hvata tu blijedu suzu palu,
Iz koje zrake bliješte ko na skrhanom opalu,
I u srce je staviv, od sunčeva sjaja je skriva....

Od kud dolazis, razbludna noci,
Te vlagom mire tvoje tamne vlasi?
Da li iz hladnih struja okeana,
Gde si plamen letnjeg dana
Provela na grudi
Vodenog duha?
I sad se dizes... U tvojoj kosi
Gore korali, sija se biserje,
Rize su tvoje oblivene
Svetloscu blagom i dahom morske trave,
I grudi mirisave,
Rosne i meke
Ko labudovo paperje!...
Zastitnice dobra!
Ljubavnik se tebi klanja,
A ti ga blagosiljas
Sanjiva, umorna
Od milovanja...
Noci! Ne toni skoro u morske struje;
Jer ja ljubim
Pod tvojim okriljem blagim.
Zlato mi spava na ruci,
Draga mi spava, sklopila je oci...
Produzi vlast, noci carobna!
Ah, skoro ce zora doci, -
Vec disu jutarnji lahori, -
I ja necu moci
Pocrpsti bogatstvo slasti
Kojim su prepunjene
Usne i grudi njene...

Nocas te tugujem...Zeljko krznaric (POEZIJA)

Pritaji suze! Neka duša plače,
Al' tvoje oko neka svijetlo biva;
Zar ljudi znaju šta te suze znače
I onu ljubav Å¡to s' u njima skriva?

Onamo hajde - u svetinju mira,
Gdje čisti potok kroz dolinu stiže,
Gdje nježno svijeće laki lahor dira
I svet mu miris na krioca diže.

Tu neka suze padaju na cvijeće
Å to mirno cvjeta u sanjivoj doli,
Niko ih tamo razumjeti neće -
Suze su rosa koju cvijetak voli.

Tu plači, plači i izvidaj grudi.
Al' kad se nađeš međ' ljud'ma, u krugu,
Ponosna čela, svijetla oka budi,
Kao da nikad nisi znao tugu.

U tvojim očima kadikad
Tajanstven jedan pogled sine.
Al tek što sine već i mine.
što skriva u svom čudnom sjaju
Taj odraz bogate dubine?

Da l' bol, što neće da se smiri?
Ne znam, gonetam uzaman.
Il bljeskom tuge iz njeg viri
Nesretni, davni neki dan?

Ili je san, duboko snivan,
Nikad neostvaren al divan,
što svagda će mi ostat skrit,
A tvoga bića on je bit.

Boja djetinje nevinosti

Prošlost prekrivena patinom
pregaženog vremena
sagorjela je u vatri
ženske ljubavi i čežnje
sa osjećajem voljene osobe,
srca istopljenog u vječnosti,
i duše snu prepuštene.

Drhtavo i trepetavo
pružala je ruke djevičanske,
kao rijeka, Å¡to od iskona
pomamno traži more svoje.

Davna vremena nestala su joj
u sjaju tužnih zjenica,
dalje od beskraja,
odnoseći tihe uspavanke
boje djetinje nevinosti,
razbijajući mitove
o sultanima i vezirima,
vitezovima i junacima.

Tamo gdje ne postoji
ni mjesto ni vrijeme,
u ludilu mjeseca,
znala je da niko
nije plakao,
dok je čeznuo.

Avaz su duše puštale
Å¡to nisu bile voljene,
kad stihovi ne bi
istinom postali.

Slutila bi svjetlost
i bez prognoze
o sunčanom danu,
jer svjetlo je isijavalo
iz svake njene riječi
isklesane od
okamenjenih suza,
a tugu bi svoju
ljubomorno čuvala
za sebe,
ne dajući da je
nesmotreni osvijetle
prije vremena,
znajući da uvijek neko
slijedi korak pjesnikov,
dok kao srebrna prašina
leti visinama.

Pero zubac ...poezija

Dok sam te imao .jezik sam pticiji raznavao,
i tajne pticije odgonetao,
biljke sam razunjevao, i u nocima prepisivao razgovor trava,
toliko sam pesme ispisao, prepisivajuci rukopis vetra,
Uz more u noci u plamenu , toliko nevoljnika saslusati umeo,i
i ciniti im male radosti , bez napora bez sebicnosti i umora,
Toliko sam dobrote i plemenitosti, umio u druge utkati.
a i da prevec ostane u meni.
San sam s radocu na oci nanosio, i budeci se kao do vece radovao.
dok sam te imao...

Mi tako daleko vise nismo mogli
u srcu bol,u dusi patnja
nisi znala kolika nasa bila je vatra
ali tako je to kad gajis trnje
trnje koje lice para i koje suzu stvara

ali znam trazit ces od mene oprost taj
al umjesto lica mog vidjet ces samo sjenu

Jednom kad ostnes sama,kad mrak obasja svjetlost
zvat ces me imenom mojim,al javiti se necu ja!
samo zatvori oci,sjeti se ljubavi nase,vatrom ozarene
i kraj tebe pojavit cu se ja!!!

Ne okreci mi lice koje ljubio sam!!!
znam da to lice drugi ljubi "znam"
Tvoje ime cuvam u dubini mojih zelja
u prvom redu mojih uspomena!!!
To ime u srce urezo sam ja!

Željo moja nedodirljiva,suzo koja vjecno vri u oku mom,
izvoru mojih nemira i ponora!
Zauvjek ce ostat....
samo nasa....skrivena tajna

PLAVA ZVEZDA

Iza suma, iza gora, iza reka, iza mora,
zbunja, trava,
opet nocas tebe ceka cudna neka zvezda plava,
zvezda prava.

Cak i ako ne verujes,
probaj toga da se setis.
Kad zazmuris i kad zaspis, ti pokusaj da je cujes,
da odletis,
da je stignes i uhvatis i sacuvas kad se vratis.

Ali pazi:
ako nije sasvim plava, sasvim prava,
mora lepse da se spava, da se sanja do svitanja,
mora dalje da se luta,
trista puta,
petsto puta,
mora druga da se nadje... treca... peta...
mora u snu da se zadje na kraj sveta
i jos dalje iza kraja - do beskraja.

Mora biti takve zvezde.
Sto se cudis?
Pazi samo da je negde ne ispustis dok se budis.
Pazi samo da se negde ne izgubi,
ne povredi.
Takva zvezda u zivotu mnogo znaci, mnogo vredi.

Ja ti necu reci sta je ova zvezda plava,
zvezda sjajna.
Kad je nadjes - sam ces znati.
Sad je tajna.