Poeziju će svi pisati...

[venecija]

Kada mi srce slomis
Kada me samog ostavis
i kad me zaboli zadnji stih
pjesme koju ostavljas meni
past ce ruzin cvijet na vodu hladnu ledenu
i past ce suze na dlanove moje
ali to te nece vratiti

Kada mi jutro svane
bez nade i bez ljubavi
i kad mi hladni vjetrovi
slede tvoje ime na usnama
past ce zvijezda moja
u bezdan tamni duboki
i stat ce vrijeme u ocima mojim
ko vlak kad staje zadnji put

A ti ti mi neces mahnuti
kad me zagrle tisine
i kad mi dusa poleti
slomljenih krila u visine
zalud ce zvona zvonit
uzalud im jeka

Jer ti neces se okrenuti
ti mi neces reci zbogom
jer nikad neces saznati
da sam otis'o za tobom
da sam otis'o za tobom

Kada mi jutro svane
bez nade i bez ljubavi
i kad mi hladni vjetrovi
slede tvoje ime na usnama
past ce zvijezda moja
u bezdan tamni, duboki
i stat ce vrijeme u ocima mojim
ko vlak kad staje zadnji put

A ti, ti mi neces mahnuti
kada me zagrle tisine
i kad mi dusa poleti
slomljenih krila u visine
zalud ce zvona zvonit
uzalud im jeka

Jer ti neces se okrenuti
ti mi neces reci zbogom
jer nikad neces saznati
da sam otis'o za tobom
da sam otis'o za tobom

[venecija]

Snevaj, da uvidiš da prolazni snovi
Još najbliže stoje postojanoj sreći;
Da ne pitaš nikad zašto jadi ovi,
A ne koji drugi, a ne koji treći.
Ljubi, ljubi silno, uvek istovetan,
U ljubavi samo ti ćeš jasno znati:
Kako malo treba da se bude sretan,
I sto puta manje da se večno pati.
I umri, da spaseš verovanje čisto,
Da si kadgod stao pred istinom golom:
I da u životu nisi jedno isto
Jednom zvao srećom, a drugi put bolom..
(JOVAN DUĆIĆ)

[ra-ja]

youtube-Osmeh...Poezija

[venecija]

Nije najbolje vrijeme
da nosim pred tebe posljednju rijec
sve ono sto jesam
od sutra ti vise necu bit
znam te u dusu
i znam da ti
neces progucati bis
bio sam covjek za tebe
sad san kurvin sin

I ne mozes me vidjet
ne zelis me cut
kad se zapetljan u pricu
kad se ne znam izvuc
i sta mi sad vrijedi biti svoj
da li premjestam
zlatno sunce po nebu
sad vidim da
to i nije to
kad nemas sa kime
podjelit smijeh i nevolju
i svi moji
punti kad se zbroje
sve dode na tvoje

To platit ce netko
ni kriv ni duzan
kad ruku ti da
samo zbog toga
sto te na me podsjeca
pred zidine duse
ti stavit ces strazu
od sumnje i straha
da se nikad vise
vaka ljubav ne ponavlja

Nikad vise ..

[ra-ja]

eh, da sam ...poezija

[venecija]

Snevaj, da uvidiš da prolazni snovi
Još najbliže stoje postojanoj sreći;
Da ne pitaš nikad zašto jadi ovi,
A ne koji drugi, a ne koji treći.
Ljubi, ljubi silno, uvek istovetan,
U ljubavi samo ti ćeš jasno znati:
Kako malo treba da se bude sretan,
I sto puta manje da se večno pati.
I umri, da spaseš verovanje čisto,
Da si kadgod stao pred istinom golom:
I da u životu nisi jedno isto
Jednom zvao srećom, a drugi put bolom..
(JOVAN DUĆIĆ) .... ...budi...poezija

[ra-ja]

Gorki Plodovi world4you...

[venecija]

Ako Tebe znam
Ništa na svijetu nije mi strano.
Tada mi dani dolaze u susret
Kao davnašnji prijatelji.
Iza svih vrata, iza svakog zida,
Tada se otvara nepoznat čas
I Å¡iri
Čašku moga srca.

Ako Tebe nosim,
Svaki mi kamen na duši je lak.
Ako Tebe želim,
Slobodna sam da svaku stvar
Uzmem i ostavim -
Da uzmem kao da ostavljam,
Da ostavim kao da uzimam.

Svakoj je travki ime: Ti.
A Ti sam nemaš imena:
Kao ni ja.

[ra-ja]

Volela sam da volim ... poezija

[venecija]

Na dan kad imah dvaesedam ljeta
u cvjetnom sjaju julskog perivoja
ko listak moje srce zatrepeta,
jer Tebe srete, Izabrana moja.

Pleća mi kažu breme tvojih sjeta,
a oči - očaj što ikad postoja,
pokćerko Trećeg Boga Parakleta,
sa zvučnom dušom tičjih slavopoja.

Niko mi nije reko Tvoje ime,
ni tvoju tugu preko parka pusta,
al neizbrisiv pečat Hjeronime

bilježi Tvoja idealna usta,
i ne znam ime, i ne znam prezime,
al poznam boštvo usred hrama pusta.

Na golo srce gaziš stopalima,
dok nudiš Svjetlu umjetničku glavu,
i ti, što vladaš pjesnikovim snima,
preovaploti vječnu Vidosavu.

Dostojna mira i veća od rima,
sjajući ovom horizontu plavu,
donosiš zlatno sunce drugih klima
i Tvoju pjanu dušu mirisavu.

I dokle dijeliš gordi čar pogleda,
prosjačkom ljudstvu carsku milostinju,
Tvoj vedri osmijeh kroz srca od leda,

ko zora ruža u docnome inju,
svu našu staru misao izjeda
i potapa je u sinjem milinju.

[ra-ja]

Tisina Tvoj Osmjeh....

[venecija]

Sakrij me.
U mirisu letne oluje
Bljesku munje i
Slutnji zudnje;

Cuvaj me u snovima
Nanizanim u nocima
Krhkim od samoce.

Sakrij me.
U secanju na ukradene
Poljupce od kise
U ocekivanju svitanja.

Sakrij me.
U prekrsenim obecanjima
U uzdahu sto se otima
Samotnim satima.

Sakrij me.
U pricu sto ima sretan kraj.
Sakrij me u zagrljaj,

Samo ljubav mi ne sakrivaj!!!

[venecija]

Ne mogu zamoliti vjetar

da mi sačuva djetinjstvo

dok zavirim malo u svijet odraslih.

Vjetar je nestrpljiv

nebi me sačekao.

Ne mogu zamoliti kišu da mi sačuva djetinjstvo.

Ona je suviše žustra,

isprala bi sječanja.

Kako da sačuvam djetinjstvo ?

Možda ono ostavi poneki

suhi cvjet ili nevin pogled

u očima lutke,

[venecija]

Nemoj se cudit', andjele
sto necu te prepoznati
ako te sretnem bilo kad i bilo gdje
s tobom necu

Sad imas moju rijec da necu ti olaksati
ako zbog mene cutis stid
i sve sto pricas samo govoris u zid
jer s tobom necu

Jer imali smo kad govoriti
i isplakat' se, i oprostiti
al' ti si bila sama sebi dovoljna
pa za cime zalis

Nemam volje uvijek sve razumijeti
stalno boriti se, a ne uspjeti
ti ces uvijek biti sebi dovoljna
za cim cu zaliti, za tobom necu

Ako zbog mene cutis stid
i sve sto pricas
samo govoris u zid
s tobom necu
ti mozes reci bilo sta
s tobom necu

[venecija]

I svrseno je bilo… U velu i beloj svili,
Silazila si mirno niz stepenice hrama,
Pod krunom mirta… Svi su pogledi na tebi bili.

Pred crkvom zagor i teska. A kao stena sama,
Uz onaj stari jablan ja sam prislonjen bio,
I cut’o… Na moje celo studena padase tama.

Uz melodiju ceznje praznicki dan je lio,
Toplo i blago sunce. Pod grozdovima behara,
Mirisale su baste. Jedan je leptir mio

Svrh tebe kruzio lako, pun svetlih duginih sara.
I kada svati pocese bacati limune zute,
I skladno sviraci vesti, uz cemaneta stara,

Pocese toplu pesmu -: jos jednom pogledah u te
Sjajnu, kao jabuka sunca u vencu grana…
I moja dusa zadrhta; i s bolom smrtne minute

Zlatno se kube srusi svrh njenih sedrvana…
(ALEKSA ŠANTIĆ)