Poeziju će svi pisati...

[venecija]

Ljubavna pjesma


Sadrvani stari pod beharom sapcu zacarane rijeci
Sjene blijede mrtve prisluskuju kradom
Ti spavas draga
Behar pada na te na noge i grudi ti gole
Juzna strana noci puna napregnutih tajna pokrila je
tebe
Mjesecina tvoja tijelo pije
Usne se tvoje micu
mole
a vjedje snatre
Ti sama goris u ovoj blijedoj
zaspaloj noci
- noc mrtvih sjena i mjesecine bijele
Munnare kô utvare mlade gole
blijeste se s osmijehom
ukocenim bezbojnim
i bonim kao u mrtve
mlade zene
U mjesecinu se dizu
Zvonik strasno zao i mrk na mjesecini suti
Niza nj se smrt spusta
kroz crna okna vreba
ledeno se ceri
i slusa krikove noci
Masivna kubeta i kapije stare mrko sute
u sebi crne utvare kriju
vjecne tajne u sjenama tonu
i strasna djela snuju
Cempresi ukoceni nicu iz tamnih sjena kao iz
grobova crnih
mrki hladni nepomicni cekaju na strazi da se dzini
bore
mrko gledaju na loznicu tvoju sto na njoj strasti gore
Behar pada na te na noge i grudi
ti gole
Mjesecina tvoje tijelo pije
usne se tvoje micu
mole
Vjedje snatre
Ja uzalud cekam
Sapucu sadrvani stari
Pritiste me tajna starinskoga grada
I u neke crne kapije me mami.

[venecija]

U mome zavicaju jablani sume
I sija mjesec pun.
U mome zavicaju gugutka guce,
Rijeka ljulja cun.

Koliko puta nocu umoran
Ispruzam ruke za jablanovima tim!
Koliko za djetinjstvom zazalim puta,
Za krikom ptica u basti!
U snu mi proplace srce;
Cujem ga kako jeca.
Budim se i prste grcim.
Koliko puta ovdje u ovom gradu
Zivot mi izgleda gramzljivo spleten cvor!
Dok tamo u mome zavicaju,
Ocinski sumi bor.

Prijatelji Ja ovdje samo za vas zivim.
Moj osm'jeh kora je hljeba.
Radost je moja topla mis'o
I prostor sto gledam pod parcem neba.
Nocu kada nicete vi
Kod "Ginica", "Zore", "Jelena dva",
Ili u Stojana kod "Tri sesira"
Dajemo osmjehe jedni drugima.

I misli dajemo nase
Dok rijeci iz srca izviru uz case
I zvone kao lira.

U mome zavicaju modre se vode
I lasta gnijezdo vije.
U mome zavicaju ja nemam gnijezda.
Svud za mnom ide moja zvijezda,
Mozak i ruke dvije.

Prijatelji,
Koliko misli i napora
Brzi nam dani nose,
Dok neopazice sijede nam kose
I nicu ljudi novi!
Zato dijelimo osm'jeha vise!

Neka ih to su iz duse kise.
Nek stoji pred nama puna casa!
Skoro ce po toplim mjestima ovim
Ostati samo imena nasa.
Osjecate li bilo ovoga grada
I struje njegove sto i nas nose?
Koliko nas uporno stane
I prste u asfalt zabode tvrdo
I svaki misli da je brdo,
Digne se pa opet pa'ne.
A on, grad, dzinovski raste.
Mi postajemo sve manji i manji.

Nas otpor biva sve tanji i tanji.
Svjesni smo toga. Znamo.
I tada misao pred nama sine -
Mi nasem gradu treba
Bolju dusu da damo.

U mome zavicaju pjevaju pjesme
Peruci na rijeci platno.
Sa sobom ponesoh njihovu pjesmu
I nesto sto jos stedi mi zivot,
Vjerujete, srce zlatno.

Prijatelji proslosti i novih dana,
Ja ne znam za dosadu - bolest dama -
Niti me se ticu podmukle spletke,
Ni sta ce ko reci.
Ja volim borbu za bolji zivot
Sto sve nas vodi sreci.
I vjeru u bolje dane.
Ja zvijezde trpam u dzepove;
Ne mislim na susanj banknota.

Ja volim kad rijeci bujica nosi,
Kada iz oka misao grije,
Ja volim kad dah drugarstva vije
Nekad do zore rane.
Ja volim zivot, pjesmu, zene.
Paganski nerv u meni bije.
Ja volim zivot u bijele dane,
Volim ga kada kosava brije.

U mome zavicaju vinograd zori
I zene feredze nose.
U mome zavicaju najvise ima
Kamenja i bijede bose.
Pa ipak kad jednom sklopim oci,
Zelja ce posljednja biti:
Da me se moji drugovi sjete
I da me put juga nose.


Hamza Humo

[venecija]

Ja nisam


Ja nisam nikad vidio vedra neba,
Tek crni oblak vis' mene se vije
Ja andjeoskog nisam vodjo lika -
Sotona horda na mene se smije!
Ja nisam nikad klonuo ni pao,
Ja pod bremenom teskim ne jauknu';
Ja gledam namrsteno nebo
I mirno cekam gromovi da puknu!
Ja nisam nikad vidjo srece lica:
Ja samo b'jedu grlim i cjelivam
I pijem vrelu krvcu srca svoga,
A mutnog oka suzom se umivam.
Ja mirno cekam smrt sa golim macem
Da mladog srca prospe krv mi vrelu, -
Pa hocu l' tada biti vedra lica,
Il, i tad tuga bice na mom celu?
Sve, svedno mi je, neka dodje sada
I trgne srce, grobak moje srece,
Ja sklopit ruke na molitvu necu
Jer ni tam' - znadem - gore bit mi nece!


Avdo Karabegovic

[venecija]

KAD UMREM

Kad umrem želim tvoje ruke na svojim očima:
želim svjetlo i žito tvojih ljubljenih ruku,
da me još jednom dirne njihova svježina,
da osjetim nježnost što izmijeni moji sudbinu.

Hoću da živiš dok te uspavan čekam,
hoću da tvoje uši i dalje slušaju vjetar,
da udišeš miris mora koje smo zajedno voljeli
i da nastaviš hodati pijeskom kojim smo hodali.

Hoću da ono što volim nastavi živjeti,
a tebe sam ljubio i pjevao iznad svega,
zato cvjetaj i dalje rascvjetana,

da bi dosegla sve što ti moja ljubav naređuje
da bi sjena moja prošetala tvojim vlasima,
da bismo tako upoznali i razlog mome pjevanju

[venecija]

Kristina Kovač
- Život je ljut -

Sad stvarno mislim da smo otišli daleko,
i prosto ne znam kako pratićemo kletvu kući,
jer kada je kasno.

Za neke stvari prosto nisi tako krojen,
i sama kriva sam što život mi je bojen,
sivom umesto zlatnom.

Potpuno sama kriva sam,
u život sam te uvukla.
Nikoga nisam pitala,
i tako mi treba.

I kako ću sada, kad nisam tako mlada,
kako ispočetka da nađem svoj put.
O čemu ću da sanjam i kome da se vraćam.
Da li znaš da bez tvoga osmeha,
život je ljut.

Sve naše godine sad ništa nam ne vrede,
oduvek mislila sam čekaćemo sede nekad,
zajedno negde.

Možda u kućici na moru, koju sanjaš,
al' u životu svaki san,
moraš da ganjaš dugo,
i sa mnogo snage.

Toliko to fali ti,
da mene malo nosiš ti.
Sad će se čaša preliti,
i tako mi treba, treba.

[venecija]

Ponekad sanjam te
u snovima se gubim
ali se probudim
cim krenem da te ljubim

Vise se tela tvog
ne oseca toplota
budim se u hladnim
rukama zivota

Jer sve sto prodje
sve sto jednom prodje
kao po kazni uvek vraca se
a kad se vrati
jednom kad se vrati
dodje da prodje
i opet secas se

Svakog si jutra
bolje nego sutra
a svaka noc
je uvek presudna
jer hiljadu ti stepenika treba
do vrha, a jedan
jedini do dna

Ref.
I bolje da se ne vidimo nikad
ne zivimo u istom vremenu
ja imam proslost
ti imas buducnost
snovi su izmedju
i bolje da se ne vidimo vise
jer shvatili bi tad u isti cas
da sve je ovo
sve je ovo moglo
da prodje i bez nas

Bolje da nikada
i nista nije bilo
da sam precutao
sve sto je srce krilo

Zato se ne vracaj
tisinu mi ne kvari
pusti da budem kralj
kralj izgubljenih stvari

[venecija]

Povratak

Ko zna (ah, niko, niko ništa ne zna.
Krhko je znanje!)
Možda je pao trak istine u me,
A možda su sanje.
Još bi nam mogla desiti se ljubav
Desiti-velim,
Ali ja ne znam da li da je želim,
Ili ne želim.
U moru života što vječito kipi,
Što vječito hlapi,
Stvaraju se opet, sastaju se opet
Možda iste kapi -
I kad prođe vječnost zvjezdanijem putem
Jedna vječnost pusta,
Mogla bi se opet u poljupcu naći
Neka ista usta.
Možda ćeš se jednom uveče pojavit
Prekrasna, u plavom,
Ne sluteći da si svoju svjetlost lila
Mojom davnom javom,
I ja, koji pišem srcem punim tebe
Ove čudne rime,
Oh, ja neću znati, čežnjo moje biti,
Niti tvoje ime!
Pa ako i duša u tome trenutku
Svoje uho napne,
Sigurnim će glasom zaglušiti razum,
Sve Å¡to slutnja Å¡apne;
Kod večernjih lampa mi ćemo se kradom
Pogledat ko stranci,
Bez imalo svijesti koliko nas vežu
Neki stari lanci
No vrijeme se kreće, no vrijeme se kreće
Ko sunce u krugu,
I nosi nam opet ono Å¡to je bilo:
I radost, i tugu.
I sinut će oči, naći će se ruke,
A srca se dići -
I slijepi za stope bivšega života
Njima ćemo ići

Dobriša Cesarić

[andro]

Hodam po bespucu
sam , dugo , cijeli dan , ko me j..e sto nisam krenuo sa vozilom .

[nella26]

Svakidašnja jadikovka

Kako je teško biti slab,
kako je teško biti sam,
i biti star, a biti mlad !

I biti slab, i nemoćan,
i sam bez igdje ikoga,
i nemiran, i očajan.

I gaziti po cestama,
i biti gažen u blatu,
bez sjaja zvijezde na nebu.

Bez sjaja zvijezde udesa
sto sijaše nad kolijevkom
sa dugama i varkama.

--O Bože, Bože, sjeti se
svih obećanja blistavih
Å¡to si ih meni zadao.

O Bože, Bože, sjeti se
i ljubavi, i pobjede
i lovora i darova.

I znaj da Sin tvoj putuje
dolinom svijeta turobnom
po trnju i po kamenju,

od nemila do nedraga,
i noge su mu krvave,
i srce mu je ranjeno.

I kosti su mu umorne,
i duša mu je žalosna,
i on je sam i zapušten.

I nema sestre ni brata,
i nema oca ni majke,
i nema drage ni druga.

I nema nigdje nikoga
do igle drača u srcu
i plamena na rukama.

I sam i samcat putuje
pod zatvorenom plaveti,
pred zamračenom pučinom,

i komu da se potuži?
Ta njega nitko ne sluša,
ni braća koja lutaju.

O Bože, žeže tvoja riječ
i tijesno joj je u grlu,
i željna je da zavapi.

Ta besjeda je lomača
i dužan sam je viknuti,
ili ću glavnjom planuti.

Pa nek sam krijes na brdima,
pa nek sam dah u plamenu,
kad nisam krik sa krovova !

O Bože, tek da dovrši
pečalno ovo lutanje
pod svodom koji ne čuje.

Jer meni treba moćna riječ,
jer meni treba odgovor,
i ljubav, ili sveta smrt.

Gorak je vijenac pelina,
mračan je kalež otrova,
ja vapim žarki ilinštak.

Jer mi je mučno biti slab,
jer mi je mučno biti sam
(kada bih mogao biti jak,

kada bih mogao biti drag),
no mučno je, najmučnije
biti već star, a tako mlad!


Tin Ujević

[venecija]

Korak do sna

Bas me briga za ljude
oni uvijek nesto govore
i ovaj put neka im bude
neka se gorke rijeci probude

Al' nisu krivi oni
ni ja, ni ti
sto vise nema ljubavi
i nisu krive sjene proslosti
tako je, vjerujem, moralo bit'

Ref.
Samo korak do sna, ti i ja
tako je malo uvijek trebalo
samo korak do sna, ti i ja
ostaju samo sjecanja

Korak do sna, ti i ja
kao kisa i pustinja
svijeta dva, ti i ja
tako bliska, tako daleka

Neka nam ponovo sude
u nama jedina je istina
i ovaj put neka im bude
jer nista gore vise ne moze bit'

Nisu krivi oni, ni ja, ni ti
sto vise nema ljubavi
stali smo na pola puta za raj
poljubi me za kraj

[venecija]

PRED TVOJIM VRATIMA /JURE STANIĆ/

Kad jednom prođe sve,
kad se pretvori u uspomene,
kad više nisu važna lica,
imena, ni godine,
kad jednom stvorim se ja
pred tvojim vratima.
Da li ćeš shvatiti sve,
ljubavlju zagrnut me,
da li ćeš dignut me s koljena
žedna tvoga oprosta,
kad jednom stvorim se ja-
pred tvojim vratima.

Ispod ovog neba samo ti
dušu znaš mi taknuti.
I kad kapnem na tvoj dlan,
kad se stisnem kraj tebe,
nek me čvrsto drže ruke,
tvoje ruke sigurne...
Kad jednom stvorim se ja
pred tvojim vratima.