Re: Sto da ga pitas? Pa nije ti on TATA!!!!!
Postano: 01 Feb 2009 19:30
SJETIH SE JEDNE KOLEGICE SA FAKULTETA...radila sa mnom honorarno nesto, bila nam plata i njene pare bile na mom racunu, znala sam da joj je momak ljubomoran, ali nisam znala da je nenormalan...
pozovem je da se vidimo predvece na kafi, da joj dam pare, ona dosla sva nerozna, izbezumljena, nije htjela reci sta je u pitanju....vidjela sam da krije mobitel u torbi...zurila je..dam joj pare, pozdravimo se i rastanemo se ispred kafica....
sutradan, priznaje...ne smije sa jaranicama cak piti kafu, on je ljubomoran, u tolikoj mjeri da misli ako on nije sa njom, neko ce se njoj nabacivati u kaficu, a ona bez njega....tu vece mu je slagala da ide kod brata, a dok je bila sa mnom on je dosao pred zgradu njenog brata i rekao joj da je ceka ispred da sidje....kad je dosla do njega, shvatio je da nije bila kod brata (nije izasla iz njegovog ulaza) pokusala ga je uvjeriti da je otisla na stanicu da se sa mnom nadje da joj dam platu...nije joj vjerovao, udario je nekoliko puta, priznala mi je da to nije prvi put, da uvijek kad se desi bilo sta u sto on moze posumnjati, on je udari....
priznala mi je da ga se boji i da ne zna kak ga se rijesiti, prijetio joj je da ce joj nazvati roditelje i svasta na nju napricati, tj. izmisliti...uzalud su bile moje rijeci i pokusaji da je uvjerim da joj je hitno potrebn pomoc, vrlo moguce i strucna, nije me slusala....tresla se kad je pricala o njemu....
nismo bile bliske prijateljice, ali sam je od tada zvala svaki dan i pricala joj isto...udaljila se od mene, prestala mi se javljati na mob., kako smo odslusale cetvrtu godinu na fakultetu ni tamo se nismo vidjale, kad sam je zvala na kucni, mama je uvijek govorila da nije tu....
nisam je dugo vidjela, ali ih zajednicki prijatelji vidjaju u gradu...na svasta sam pomisljala, ai sta god da pomislim da uradim shvatim da ja na to nemam pravo....jadna ona....pitam se kako se djevojke mogu dovesti u tu situaciju..ne daj Boze nikome...
pozovem je da se vidimo predvece na kafi, da joj dam pare, ona dosla sva nerozna, izbezumljena, nije htjela reci sta je u pitanju....vidjela sam da krije mobitel u torbi...zurila je..dam joj pare, pozdravimo se i rastanemo se ispred kafica....
sutradan, priznaje...ne smije sa jaranicama cak piti kafu, on je ljubomoran, u tolikoj mjeri da misli ako on nije sa njom, neko ce se njoj nabacivati u kaficu, a ona bez njega....tu vece mu je slagala da ide kod brata, a dok je bila sa mnom on je dosao pred zgradu njenog brata i rekao joj da je ceka ispred da sidje....kad je dosla do njega, shvatio je da nije bila kod brata (nije izasla iz njegovog ulaza) pokusala ga je uvjeriti da je otisla na stanicu da se sa mnom nadje da joj dam platu...nije joj vjerovao, udario je nekoliko puta, priznala mi je da to nije prvi put, da uvijek kad se desi bilo sta u sto on moze posumnjati, on je udari....
priznala mi je da ga se boji i da ne zna kak ga se rijesiti, prijetio joj je da ce joj nazvati roditelje i svasta na nju napricati, tj. izmisliti...uzalud su bile moje rijeci i pokusaji da je uvjerim da joj je hitno potrebn pomoc, vrlo moguce i strucna, nije me slusala....tresla se kad je pricala o njemu....
nismo bile bliske prijateljice, ali sam je od tada zvala svaki dan i pricala joj isto...udaljila se od mene, prestala mi se javljati na mob., kako smo odslusale cetvrtu godinu na fakultetu ni tamo se nismo vidjale, kad sam je zvala na kucni, mama je uvijek govorila da nije tu....
nisam je dugo vidjela, ali ih zajednicki prijatelji vidjaju u gradu...na svasta sam pomisljala, ai sta god da pomislim da uradim shvatim da ja na to nemam pravo....jadna ona....pitam se kako se djevojke mogu dovesti u tu situaciju..ne daj Boze nikome...
![[evojele9.gif]](./images/smilies/evojele9.gif "[evojele9"){kind=small}
![[icon_ballbounce.gif]](./images/smilies/icon_ballbounce.gif "_ballbounce"){kind=icon}