Čovjek na magarcu jaše svojoj kući,
a njegov sin trÄÂi pored njega.
Sustiže ih jedan putnik i reÄÂe:
„Pa to nije u redu da vi jašete,
a vaÅ¡ sin da trÄÂi za vama.
Vi ste ipak snažniji.â€Â
Otac odmah (kao po naređenju) siđe s magarca
i prepusti mjesto sinu.
No, ne proÄ‘e dugo, naiÄ‘e i drugi putnik i reÄÂe:
“DjeÄÂaÄÂe, nije u redu da ti jaÅ¡eÅ¡, a tvoj otac da pjeÅ¡aÄÂi.
Ti ipak imaÅ¡ mlaÄ‘e noge. PoÅ¡tedi svoga oca.â€Â
DjeÄÂak razmisli. Shvati da je putnik u pravu i napravi
mjesta i za oca, te i jedan i drugi zajašiše magarca.
NaiÄ‘u pak na sljedećeg putnika koji im isto reÄÂe:
„Kakva sramota! Vas dvojica na toj jadnoj životinji.
Trebalo bi uzeti Å¡tap i obojicu vas iÅ¡ibati!â€Â
Tada i otac i sin siđoše i nastaviše ići pješice.
Utom naiÄ‘e i ÄÂetvrti putnik pa i on reÄÂe:
“Hahaha, baš ste mi smiješni. Trojica vas idu pješke!
Zar ne bi bilo normalnije da jednoga poštedite hodanja,
a samo dvojica da pjeÅ¡aÄÂe?â€Â
Tada i otac i sin napraviše kolac na koji svezaše magarcu
noge te ga zajedno ponesoše. Njih dvojica su hodali,
a magarca su nosili.
***
TAKO JE TO KADA ÄŒOVJEK SLIJEPO I NEPROMIÃ…Â LJENO SLIJEDI TUÄÂE PRIJEDLOGE.