Svaki dan nesto novo naučim

[nella26]

Staklenka od kiselih krastavaca i kava

Kada vam se učini da gubite kontrolu nad svojim životom, kada 24h na dan nije dovoljno, sjetite se staklenke kiselih krastavaca... i kave...

Profesor je stajao pred grupom studenata na satu filozofije i držao neke predmete iza sebe. Kada je sat počeo, bez riječi je podigao veliku, praznu staklenku od kiselih krastavaca, stavio je na katedru i napunio lopticama za tenis. Potom je upitao studente da li je staklenka puna. Složili su se da jeste.

Zatim je profesor podigao kutiju punu kamenčića i sipao ih u staklenku. Blago ju je protresao. Kamenčići su se otkotrljali u prazan prostor između loptica.
Tada je ponovno upitao studente da li je staklenka puna.
Opet su odgovorili da jeste.

Sljedeća kutija koju je profesor uzeo, bila je puna pijeska. Kada ga je sipao, pijesak je, naravno, ispunio sve preostale šupljine u staklenci. Pitao je još jedanput da li je staklenka puna. Studenti su skrušeno odgovorili da jeste.

Onda je profesor ispod stola izvadio dvije šalice pune kave i sipao ih u staklenku. Kava je natopila pijesak. Studenti su se smijali. 'Sada!', rekao je profesor, dok je smijeh zamirao, "hoću da shvatite da ova staklenka predstavlja vaš život. Teniske loptice su važne stvari u vašem životu: vaša obitelj, vaša djeca, vaše zdravlje, vaša vjera i stvari kojima se strasno predajete. To su one stvari uz koje bi vaš život i dalje bio ispunjen, i kada bi sve drugo nestalo. Kamenčići su ostale stvari koje su važne: vaš posao, vaša kuća i vaš auto. Pijesak predstavlja preostale stvari. Male stvari.
Ako napunite staklenku pijeskom, nema mjesta za kamenčiće i teniske loptice. Isto vrijedi u životu. Ako potrošite sve svoje vrijeme i energiju na male stvari, nikada nećete imati mjesta za one važne stvari.

Vodite računa o stvarima koje su ključne za vašu sreću. Igrajte se sa djecom. Nađite vremena za odlazak liječniku. Izvedite partnera na večeru. Ponašajte se ponovno kao da vam je 18. Uvijek će biti vremena da se očisti kuća i urade popravke. Prvo se pobrinite za teniske loptice - stvari koje su vam zaista važne. Utvrdite svoje prioritete. Sve ostalo je pijesak."

Jedna od studentica je podigla ruku i upitala Å¡ta je predstavljala kava.
Profesor se nasmijao. "Drago mi je da ste pitali. Nju sipam, da bih vam pokazao, da bez obzira koliko mislite da vam je život pun, uvijek ima prostora za šalicu kave s prijateljem."


interesantno

jako poučno, taman sam mislila da danas nisam ništa naučila, o ovome fakat treba razmisliti.Andro

[nermin01]

[venecija]

Sigurno da je tako,cjeli zivot je skola...

[indeks]

Koliko god ja gledala svoja posla,koliko god se trudila ne povrijediti nikoga,na bilo koji nacin,neke osobe jednostavno zive za to da drugima zagorcaju zivot,i hrane se tudjim problemima....ja glupaca tek sad skontala

[andro]

Jednog dana otac, inače jako bogat čovjek, odlučio je povesti svog malog sina na selo s ciljem da mu pokaže kako žive siromašni ljudi. Proveli su mjesec dana kod jedne porodice koja bi se mogla opisati kao siromašna. Kad su se vraćali kući, otac je upitao sina:
„Kako ti se svidjelo na selu?“ - na šta je dječak odgovorio:

„Bilo je super tata!“

„Razumiješ li sada kako žive siromašni ljudi?“ – upitao ga je otac.

„Da, razumijem“ – odgovorio je sin.

„Reci mi onda, šta si naučio na ovom putovanju?“

„Vidio sam da mi imamo jednog psa, a oni četiri.

Naš bazen se proteže do sredine dvorišta, a njihovoj rječici se ne nazire kraj.

Mi imamo kineske svjetiljke u dvorištu, a oni imaju beskrajno zvjezdano nebo.

Naš vidik seže do ograde, a oni ispred sebe imaju cijeli horizont.

Mi živimo na malom komadu zemlje, a oni imaju beskrajna polja.

Mi imamo ličnu poslugu koja nam pomaže, a oni pomažu drugima.

Mi kupujemo hranu, oni beru svoju.

Mi oko svoje kuće imamo zidove da nas zaštite, a njih štite prijatelji.“

Otac je ostao bez teksta. Tada je sin dodao:

„Tata, hvala ti što si mi pokazao koliko smo siromašni.“

Sve je stvar perspektive.

Budimo zahvalni za ono Å¡to imamo, umjesto da kukamo za onim Å¡to nemamo.

[andro]

Neki moderan čovjek zalutao je u pustinji.
Nemilosrdna sunčeva žega gotovo ga je ispila.
Odjednom ugleda oazu.



- Fatamorgana, - pomislio je - igra svjetla i vazduha
koji me želi zavarati.
Približavao se oazi ali ona nije iščezavala.
Vidio je datule, travu i stijene iz kojih je izvirala voda.

- To je, razumije se, fantazija gladnoga -
razmišljao je - pa, jasno,
sad čak čujem žuborenje vode. Halucinacija sluha!
Kako je priroda nemilosrdna!

Skapao je u tim mislima i umro.

Sat kasnije našla su ga dva beduina. Reče jedan:

- Možeš li ti ovo razumjeti?! Datule mu rastu
gotovo uz sama usta,
leži pored samog izvora – i skapao od gladi i žeđi!

- Ma to je moderan čovjek - odgovori drugi beduin…
…nije vjerovao.


Poenta :


Ne dopustite da vas na krivi put navode političari, niti medicinski autoriteti. Utvrdite činjenice i sami odlučite o tome kako da živite sretnije, da radite i djelujete da svijet bude bolji.

[andro]

Pet stvari u životu koje se ne mogu vratiti

Djevojka je čekala avion u čekaonici jednog velikog aerodroma. Pošto je trebala dugo čekati, odlučila je kupiti knjigu kako bi joj vrijeme brze prošlo. Uz knjigu kupila je i paketić keksa.
Sjela je u VIP čekaonicu kako je nitko ne bi uznemirivao. Kraj nje je bila stolica sa keksom, a sa druge jedan gospodin koji je čitao novine. Kad je ona počela uzimati kekse i gospodin je uzeo jedan. Ona se šokirala, ali ništa nije rekla i nastavila je citati knjigu. U sebi je pomislila: ma gledaj ti ovo, da samo imam malo vise hrabrosti, do sada bih ga već udarila... Svaki put kad je ona uzimala jedan keks, čovjek pored nje, ne obazirući se ni na što, uzimao je isto tako jedan. Nastavili su tako dok nije ostao samo jedan u paketu i djevojka pomisli: bas me zanima što će sada napraviti!!!
ÄŒovjek uzme posljednji i podijeli ga na dvoje!
Ovo je zaista previše, pomisli djevojka, šokirana uzme svoje stvari, knjigu, torbu i ode prema izlazu iz čekaonice. Kada se osjećala malo bolje, nakon sto ju je prošla ljutnja, sjela je na mjesto gdje nije bilo nikoga da bi izbjegla neke druge neugodne događaje. Zatvori knjigu i otvori torbu da je ubaci u nju. U tom trenutku ugleda paketić keksa još uvijek netaknut.
Postidje se kao kradljivac i tek tada shvati da je keks, isti kao njen, bio od gospodina koji je sjedio pored nje, ali koji je, bez šokiranja, nervoze ili prepotencije, podijelio i svoj posljednji komad sa njom, totalno suprotno od nje, kojoj su bili povrijeđeni ponos i osjećaji.


ZAKLJUCAK: Koliko puta u našem životu ćemo ili smo pojeli tuđi keks, a da to nikad nećemo ili nismo ni saznali?

Prije nego sto se dođe do brzopletog zaključka i prije nego sto se počne misliti lose, GLEDAJ sa pažnjom detalje, vrlo cesto situacija nije onakva kako izgleda nama na prvi pogled!!!!

[andro]

Jedan dječak je želio sresti Boga. Znao je da treba dugo putovati do mjesta gdje on živi, pa je zato spremio svoj prtljag s omiljenim kolačićima i pakovanjem od šest flaša voćnog soka te krenuo u svoju pustolovinu. Kad je odmakao tri reda kuća, susreo je nekog starca. Sjedio je u perivoju i mirno hranio nekoliko golubova.
Dječak je sjeo blizu njega i otvorio svoj prtljag. Upravo se htio osvježiti voćnim sokom kad spazi da starac izgleda gladan, pa mu ponudi jedan kolačić.
Starac ga je zahvalno primio i nasmješio se dječaku. Njegov je osmjeh bio tako prijateljski da je dječak zaželio ponovno ga vidjeti, pa mu je sada ponudio bočicu voćnog soka.

Starac mu se ponovno nasmiješio. Dječak je bio izvan sebe. Sjedili su čitavo popodne jedući i smijući se, bez da su izgovorili jednu jedinu riječ.
U međuvremenu se smračilo, dječak je osjetio umor i ustao je da pođe, ali tek što je napravio nekoliko koraka okrenuo se, potrčao nazad do starca i snažno ga zagrlio. Starac mu je darovao najveći osmijeh do sada.

Kada je dječak ubrzo otvorio vrata svoje kuće, majka je bila iznenađena radošću na njegovom licu. Upitala ga je:

“Šta je to što si danas učinio da te je tako obradovalo?”
Odgovorio je:

“Ručao sam s Bogom”. No, prije nego što je njegova majka uspjela odgovoriti, dodao je:

“Znaš šta! Bog ima najljepši osmijeh koji sam ikada vidio”.

U međuvremenu starac, takođe prožet radošću, vratio se kući. Njegov je sin bio začuđen odsjajem mira na njegovom licu i upitao ga je:

“Tata, šta je to što si danas učinio da te je tako obradovalo?”
Odgovorio je:

“Jeo sam kolačiće u perivoju s Bogom”. Za svaki slučaj, prije nego što je njegov sin odgovorio, dodao je:

“Znaš šta! Puno je mlađi nego što sam mislio.”



Prečesto potcjenjujemo snagu dodira, osmijeha, ljubazne riječi, uha koje nas sluša, iskrene pohvale ili najmanji čin pažnje, a svi oni imaju snagu darovati nam život. Ljudi ulaze u naš život sasvim slučajno i u bilo kojem trenutku u životu. Sve ih jednako primi!

[beca]

kad pečeš crvene paprike za zimnice, lakše će se guliti, ako ih vrele ostaviš u najlonu sat vremena

[ra-ja]

Covjek se uci dok je ziv....nepobitna cinjenica...

Naucila sam ...tj isprobala sam solarij i dosla do zakljucka da ga mogu koristiti ali samo po 8 minuta i to u rijetkim intervalima ...

Iako je diskutabilno da li cu to ikada upotrebljavati...

[paparaci]

kad pečeš crvene paprike za zimnice, lakše će se guliti, ako ih vrele ostaviš u najlonu sat vremena

hahahaha. gdje si bila prije jednu sedmicu dana. to je i meni trebalo, tacnije mom bratu. kad nije poludio. kaze buraz hajd pomozi. neka rekoh, samo ti

[beca]

kad pečeš crvene paprike za zimnice, lakše će se guliti, ako ih vrele ostaviš u najlonu sat vremena

hahahaha. gdje si bila prije jednu sedmicu dana. to je i meni trebalo, tacnije mom bratu. kad nije poludio. kaze buraz hajd pomozi. neka rekoh, samo ti

a kad nećeš da ti luk izgori na ulju, pošećeriš ga...ha jesil to znao

[ra-ja]

Naucila sam tj otkrila sam da se moj novi sat sam bazdari ..samo moram mjenjati baterije...znaci radi preko satelita..

Naucila sam da pita od krompira je mnogo bolja ako je samo poprskate mlakom vodom i poklopite necim.....umjesto onog silnog zaljeva...


Naucila sam i dosla do zakljucka da treba uvesti obavezno popodnevni odmor bar pola sata...

[beca]

Poslije gostiju koji mogu popušiti puno, da zavjese ne biste prali svaki drugi dan, jer one upiju najviše neugodnog mirisa cigara, naspite malo omekšivaća za veš i isto toliko vode u pumpicu, prije spavanja našpricajte zavjese, namještaj i ćilim, ujutru će vas iznenaditi svježina i miris cijele prostorije