Kako god, nemam pojma na koji nacin da vam opisem taj muski trzaj a da budem sigurna da ce me svi razumjeti - bas nemoguce.
No, znam da ce me vecina razumjeti. Radnja se desava na hodniku. Vec je odzvonilo za pocetak casa a nas, nekolicina se jos mota hodnikom.
Jedan od onih simpaticnih skolskih kolega (nije bas potkovan znanjem, ali je drag, druzeljubiv, dobro dosao u raju, neko pun fora) ozbiljno, odmjereno, koraca prema meni, gledajuci me u oci ne trepcuci.
Nemam pojma kojim povodom, sledjeno stojim otprilike 'vako :stupid:
Kad mi se vec isuvise priblizio, nacinio je onaj IZNENADNI muski trzaj (jak trzaj dijelom tijela ... hahah, ma znas kojim to, vec) i ja sam se istog trena prostrla na glatku mramornu povrsinu hodnika.
Najvise su me zaboljeli laktovi, ali, ni zadnjica nije osjetila uzitak zbog pada.
Osjecam se sva slomljeno i jos nemam snage da pokusam ustati ... ne smeta meni sto se smiju oni koji su vidjeli prizor ... al mi zasmeta sto me u lezecem polozaju ugleda profesor i profesorica.
Ka njemu su ko ludi pohrlili u momentu dok mi je on sa smijeskom pruzao ruku da mi pomogne da ustanem.
Nisam ga iskljucivala ni na osnovu toga iz moje raje ... samo sam mu rekla da to jest za*ebano, vraski dobra fora al joj je mogucnost udara glavom o patos s*ebala char
