Čemu dajete prednost - osjećaju ili razumu?

[ra-ja]

To je kod mene razum i osjecaji su uvijek prisutni..jednostavno kao da mi neko diktira kada kako....da reagujem.....
Da u losim situacijama ali onim gdje se desi naka bolest..ili gubitak dragih osoba ili neka nezgoda u porodici ..naravno da se javljaju intenzivniji osjecaji.....
Ali striktno kod.... ubistva...silovanja...tu sam rigorozna...za takve osobe nemam opravdanja ......
jA NIKADA NEISKLJUCUJEM MOZAK I DA TI PRIZNAM NIKADA NISAM POGRESILA....uvijek je bilo onako kako sam mislila ..i uvijek sam reagovala kako sam trebala....... :-k
E vidis kod tebe to nije slucaj...mozda si brzoplet kada nesto treba da odlucis nerazmisljas... :huh:

Inace malo previse razmisljam :-k hehe Brzoplet sam samo kad me ponesu emocije a sto je rijetkost, nije da neosjecam nista, vec sam se s vremenom ogradio, no ja sam izricito govorio o trenutcima KAD emocije prevladaju. Sto je bilo u vecini slucajeva kad sam bio mladji. Inace, moj emotivni zid rijetko bude provaljen, ali za to su krive vise lose nego dobre emocije.

uvijek je bilo onako kako sam mislila ..i uvijek sam reagovala kako sam trebala

Ja recimo znam da uopste nereagujem, jer previse cekam i razmatram. Sto nekada nije pozeljno.
A s vremenom sam se naucio i da se prepustam spontanosti.

Da ovo na kraju si bas dobro rekao previse cekas i previse razmisljas...
jer tim momentima su ti emocije preovladavale...pa si mjerio oduzimo dodavo......Trebao si se tu mijenjati......A mozda je i tvoja genetika takva......

[belly_dancer]

razumu najcesce.a osjecajima samo kada je dragi u pitanju..jedino njemu "sljepo" vjerujem.

[Danielle]

Meni licno, moram da priznam, se razum probudio onda kada je dolazio kraj. Znam da nikada necu voljeti razumom i da cu ostariti kao romanticar, bez obzira koliko ce mi se to mozda slupati od glavu. Razum je tu samo da mi pokaze put ka cilju, a ne da upravlja mojim emocijama.
Da je tako, vjerovatno bih se udala za nekoga ko je iz "dobre" porodice(uvijek sam mrzila taj izraz), situiran, ko moze da mi na svaku moju materijalnu zelju odgovori, gdje bi moja osjecanja i strast bila toliko povrsna da bi svi drugi govorili:"Pametna i razumna zena, zna sta hoce." Da, ja znam sta hocu, ali ne na onaj nacin koji drugi misle i vjerujem da me mnogi ne mogu shvatiti, sto mi i nije posebno bitno.
Da li se djeca vole zato sto se vole ili sto bi to trebalo biti razumno? Ne, nema tu razuma! To je samo instinkt i neizmjerna ljubav koja nas ispunjava i koju dobijamo nazad svakim novim danom.Zasto onda nije dozvoljeno i nekog drugog voljeti tako
bezuslovno? Zasto treba biti u kliseu svih onih nesretnih koji nam pridikuju kad volimo, ili mozda onih koji ljubav jos nisu osjetili?
Ne znam, mozda bi mi razum bio bolji prijatelj, ali je suvise proracunat i predvidiv, zahtjevan i hladan, a niko od nas ne voli takvog "prijatelja"
Drzim se moga srca makar jednom i stradalo od prebrzih otkucaja, strepnje, po nekad i bola. Snjim mogu da se radujem i tugujem, pa kako nam bude, bice nam zajedno kao kod pravih prijatelja.

[belly_dancer]

naravno da prvo idu osjecaji-ali se brzo istope..tada ostaje samo razum-kom zdrav kom lud

[mrki62]

Mislim da je tu negdje , pola - pola

[Danielle]

Ko nije volio srcem , nije nikada ni volio.
Znam da ce se svi pozvati na razum, ali preispitajte sebe! Kad nam se svima ukljucuje taj razum i zasto? Mislim da je vecini on izgovor za kraj, izgovor za neuspjeh, utjeha da smo njime odlucili onako kako je za nas najbolje.
Ima mnogo primjera ovog ili onog i naravno da svako za sebe najbolje zna.
Navest cu par primjera svima (nadam se) poznatim
Odisej i Penelopa. Ona je rezonovala srcem i godinama, cekajuci onoga kojeg voli, odbijala udaju, mada bi mnoge druge isle linijom razuma i pomislile da je stradao ili da nece da se vrati. Docekla ga je.
Ima primjera i u knjizevnosti. "Necista krv" i nesretna Sofke koja se udaje iz ljubavi, ali ljubavi prema ocu koji je sve procerdao, iz razuma koji joj je govorio da mora spasiti ugled porodice. I? Da li je bila sretna?
Imam primjera iz zivota. Jedan od najljepsih je primjer moje prijateljice. Zabavljala se sa momkom druge vjere, poceo je rat. Bilo je tu i tamo pobune oko njihove veze i ona je dobro znala da su momenti koji dolaze mozda pogubni za njihovu ljubav. Dogovorili su da se izvuku, razlicitim putevima i nadju u inostranstvu. Ona je namjerno ostala trudna, ne da bi ga time ulovila, nego da bi konacno svima pokazala koliko se vole, da bi prestali buditi joj razum. Danas su negdje preko bare, imaju troje djece, vole se i sretni su.

Lako je govoriti o razumu kada covjek nije osjetio ljubav i jos lakse je drugima govoriti da budu razumni, onda kada njima bukti ljubav. Najveca uvreda za srce je postaviti mu razum "ispred nosa". Jedini izuzetak pravim u situacijama kad neko trpi agresivnost. E tu ne mogu da shvatim da je srce jace! To je samo znak ili da dovoljno ne volimo sebe,ili smo stvarno nerazumni.



Citat iz jednog eseja
Na kraju romana Sofka je pred ognjistem,sara po pepelu zaracem.Oko nje nigdje nikoga,sve je pusto.Ostala je sama,kako je bilo sudzeno.Njena tragedija je utoliko veca sto nema nikoga ko bi je utjesio.Sofka je ostarila ,a nije shvatila kakav je ona u stvari covjek i koja je sustina zivota .

[fikra]

Hmmm, pa sad kad razumijes onda i osjecas, a kada osjecas onda je sve manje razumljivo, a ja dajem prednost razumu (ako je ikako u nastaloj situaciji moguce).Naravno danas se ljudi sve manje razumiju na razumjevanju treba malo i poraditi i ulagati. Ako osoba ocekuje da ga drugi razumiju treba to isto i da uzvrati, a moje misljenje je prvo razum pa osjecaj a razum i osjecaji u jednoj kombinaciji ma suuuuupppeeer!

[ra-ja]

Davno je nas dragi...Columbo...otkrio Ametiku.....i slucajno sam citala...
da je taj pametni covjek rekao...LJUBAV JE SMISAO ZIVOTA.......ali samo za pametne.......