Poeziju će svi pisati...

[odysseus]

Zora

Golubovi prvi lete preko luka.
Ne znam Å¡ta je, srce s njima bi mi htelo!
Kao da me davnih dana jutro srelo,
Kad sam trčo majci raširenih ruka
I pado joj glavom u krilo i meku
Ljubio joj ruku... Sav treptim ko prutke
Jasike, i hodim putanjom uz reku,
I gledam na njene srebrne svijutke.
Jutros, kao i ti, lepa reko čista,
I moja sva duša žuvori i blista,
Razleva se, raste, i hučno koleba...
Gle, vrelo joj biva sve šire i veće,
I u njezinijem dubinama sreće
Ogleda se zora i plav Å¡ator neba.

Aleksa Santic

[odysseus]

Dionizijska pjesma

Zar utihnu veselja glas?
Nek zaore pjesme Bakha!
Nek djevojka živi svaka
I mlade žene, koje ljube nas!
Ded više vina u te čaše!
I na dno njino
U gusto vino
Bacajmo zavjetne prstene naše!
Ispijmo grožđa radosne suze!
Nek živi razum! Nek žive muze!
Ti, sveto sunce, gori!
Kao Å¡to ovo kandilo blijedi
Pred jasnom zorom koja zori,
Tako i lažna mudrost malo vrijedi
Pred suncem uma, Å¡to sja puno plama.
Neka živi sunce, nek se skrije tama!¨

Aleksandar Sergejevic Puskin

[odysseus]

Volim te

Sjedni.
Ne tu.
Preko puta.
Moram te vidjeti.
Ne, ne prekidaj me.
Suti.
Pusti me da ti kazem
ono sto sam vec trebala reci.
Kad trebas doci, bojim se tvog dolaska.
Zbog nedolaska.
Jer,
ako kasnis samo pet minuta
srce mi je u dlanu
i moja me ljubav ili mozda strah
boli.
I zato ne smijem kasniti.
Vec sutra moze biti kasno.
A nisam ti jos rekla
kako i koliko te volim.
Volim te tijelom, pokretima, pogledom, dodirima, rijecima.
Volim te smijehom i suzama.
Volim te tugom i brigama.
Ne. Ne gledaj me zastraseno.
Ljubav, ma kakva bila:
neispunjena, sretna, lakomislena i povrsna
prava i zauvijek...
Boli.
Kad dolazim, pitam se cekas li me.
Bojim se da jednog dana vise ne otvoris vrata.
Bojim se praznog stubista bez mirisa, bez zvuka,
svjetla.
A nisam ti rekla:
najvise se bojim vremena koje ne ceka.
A ja kasnim.
Volim te.
I volim sve sto si ti.
Tvoje oci pitajuce.
Tvoj smjesak oprastajuci.
Tvoj korak ohrabrujuci.
Volim tvoju nesigurnost.
I moja je najcesca.
Bore na tvom licu i moje su.
I u tom trajanju ne znam da li sam ucinila sve za tebe
ljubavi moja.

Iskra Tanodi

[venecija]

Znam, mora da je tako:
nikad se nismo sreli nas dvoje,
mada se trazimo podjednako
zbog srece njene i srece moje.

Pijana kisa, siba i mlati,
vrbama vetar cupa kosu.

Kuda cu?
U koji grad da svratim?

Dan je niz mutna polja prosut.

Vucaram svetom dva prazna oka
zurim u lica prolaznika.
Koga da pitam, gladan i mokar,
zasto se nismo sreli nikad?

Il je vec bilo?
Trebao korak?
Mozda je sasvim do mene dosla.
Al' ja,
u krcmu svratio gorak,
a ona
ne znajuci - prosla.

Ne znam.
Ceo svet smo obisli
u zudnji ludoj
podjednakoj,
a za korak se mimoisli.

Da, mora da je tako.


-M. Antic

[venecija]

Ne volim te zato Å¡to te volim
i od voljeti te do ne voljeti te stižem
i do čekanja kada te ne čekam
srcem mi struji studen i plam.

Ne volim te zato Å¡to te volim
i beskrajno te mrzim, a mrzeći te molim,
i mjera moje putujuće ljubavi
jest da te ne vidim i poput slijepca volim.

Možda ću potrošiti siječanjsku svjetlost,
okrutnu zraku, svoje beskrajno srce,
ukravši sebi ključ spokoja.

U ovoj historiji samo ja umirem
i umrijet ću od ljubavi jer te volim,
jer te volim, ljubavi, krvlji i ognjem.

Pablo Neruda

[venecija]

Znakovi

I taman kad pomislim
da si vec izblijedio,
odnekud se pojavis
kao dim iz pepela...
Uzalud ja krijem se
i od tebe sklanjam se,
prolazis krzo moje sne
prolazis kroz zidove...

Da mi srecu pokvaris
malo da se poigras,
kad na drugog pomislim
misli da mi otjeras...
Bilo gdje da krenem ja,
okrenes mi znakove
da ka tebi vode svi
i poslije tebe,
opet ti...

I taman kad zaboravim
boju tvoga pogleda,
dodjes da me podsjetis
kako tuga izgleda...

Da ti glas nepoznajem
mislila bih ljubav je,
da me bol neodaje
mislila bih vjecna je...
Bilo gdje da krenem ja
okrenes mi znakove
da ka tebi vode svi,
i poslije tebe opet,
TI...

[venecija]

NE TRAZI ME"

JEDNOM KAD TI SUZA LICEM
POTECE I KAD OSTANES SAM U
NOCI, ZNACES KAKO JAKO BOLI
I PECE KAD CEKAS ONOG KO
NECE DOCI. JEDNOM KAD
NAPUSTE TE DRAGI LJUDI I ONI
KOJI SU TI BILI SVE MOZDA SE
LJUBAV U TEBI PROBUDI I
SJECANJE NA DANE PROTEKLE.
ZELIS NEGDJE KRENUTI , ALI
SE VRACAS JER NEMAS KUD NI
SAM SEBE NE SVATAS SAD JE
STIGAO BOZIJI SUD. SLIKE SE
JAVLJAJU PRED TVOJIM OCIMA
SRCE TI U GRUDIMA ZEBE ,
TAKO JE BILO U TIM NOCIMA ,
KAD SAM CEKALA SAMO TEBE.
KAD JEDNOM OSTANES SAM , A
SRCE TAKO TUZNO ZABOLI TE ,
VJERUJ JA TO ZNAM SVE AL' NE
VRACAJ SE, NE TRAZI ME. NE
MOGU VISE SA TOBOM VREMENA
SU PROSLA TA KUNEM TI SE
PRED BOGOM DA SAM TE LUDO
VOLJELA. AL'TI SI ODBACIO
SRECU , ODBACIO SI SVE STO
SAM TI DALA, KOLIKO SAM PUTA
ZBOG TEBE PLAKALA. ZATO KAD
DIVINI TRENUCI NESTANU KAD
JEDNOM IZGUBIS SVE A SUZE
PADATI NE PRESTANU NE ZOVI
ME, NE TRAZI ME. TI SI BIO
SRECA ZIVOTA MOG ISKRENO
VOLJELA SAM TE NEK' POMOGNE
TI DRAGI BOG AL' UTJEHU NE
TRAZI OD MENE. NE TRAZI ME,
NE ZOVI, KAD JEDNOM OSTANES
SAM U NOCI KAD NESTANU SVI
DIVINI SNOVI JA TI UTJEHU
DATI NECU MOCI!

[Bebana_de]

VIÅ E TE NE VOLIM

Koračam pustom ulicom
Mrak oko mene
nema ni moje sjene

Opet sama nikad bila voljena
Uvijek napuštena

Samo jedan osmjeh
Na tvom licu
Tu jednu sitnicu
To je sve što sam željela
Ni to nisam dobila

Ne voliš me
I to s pravom
Samo izgubljena duša
Koja traži pravi put

Moji koraci
Sve što se čuje
Ali srce ipak tu je

Ona je uvijek bila bolja
Smiješiš joj se
Mene pogledom probadaš
Da čuješ moje misli
Moje teške želje
Samo bi me ostavio
Jer sam obična

Žao mi je

Oprosti
Više te ne volim

[venecija]

U ovaj suton
sastavljen od dva oblika patnje,
u ovu plahost
koju nose stupovi
lagani od nevinosti ljeta,
u ovaj san
ja dozivam rijeci
nage i bez uspomena,
ja dozivam agoniju
hladniju od snijega.
U disanju moje koze,
u ove plohe tuge,
u ovu tamu,
ja zovem vjetar
koji brise obrise gorkih planina,
vjetar zaborava
ja dozivam pcele,
da lancima bez zvukova
zarobe tu travu
taj plamen
na tvom imenu.

Ja zovem.

Neka se mora preliju
u presusen izvor zemlje
i zaustave krv
koja me napusta,
neka se moja zaljubljenost
pretvori u osamljene perivoje,
moj osmijeh otudji od sunca,
neka ostrice izrasle u dodiru nase sutnje
prodru kroz ovaj plemenit okus smrti.

Nadjite me,
vezite me,
spalite moje sjecanje,
zakopajte moje sunce
u jezgro najtamnijeg korijenja,
otvorite moje dlanove od soli
i oduzmite mi taj lik
koji i sljunak pretvara u ljubav.

[venecija]

Nećemo piti iz te iste čaše
ni vodu, a ni slatko vino, niti
ljubiti se u rano jutro naše,
ni navečer kroz prozor motriti.
Ti dišeš suncem, mene luna plavi,
ali u jednoj živimo ljubavi.

Uvijek je nježni prijatelj sa mnom,
s tobom je vedra prijateljica tvoja.
Ali ja shvaćam strah u oku tamnom,
i ti si krivac moga nespokoja.
Mi susrete odužujemo svoje,
a mir naš sačuvat suđeno je.

Tvoj glas u mojim pjesmama se vije,
u stihovima tvojim lebdi moj dah.
O, ima plamen kojega ne smije
dotaknuti ni zaborav, ni strah.
I da znaš kako sad privlače mene
te tvoje usne suhe i rumene.

[nella26]

Sumnjaj da li stvarno
sjajne su zvijezde ove

Sumnjaj da li laž
istinom se zove

Sumnjaj da li sunce
na putanju svoju

Ali nikada u ljubav
ne posumnjaj moju

[Bebana_de]

Nema granica težnji velikoj ...
Nema ishoda trudu bezuspešnome…
Nema kraja i puta neutešnome ...
Bože milostiv budi meni grešnome.

1861 godina L.A.Mej

[venecija]

Odakle si došao – Vesna Krmpotić

došao si iz svih stvari koje sam vidjela,
iz svih zvukova koje sam čula,
iz lica svih, iz svakog pogleda,
iz svake kapi, svakog mirisa,
iz cjelova svakog, svakog udarca,
iz svega toga ti si se izvio
ko iz cvijeća miris, ko plamen iz suharja,
i kad stavim uho na tebe ko na Å¡koljku,
čujem šum gradova kroz koje sam prošla,
i onih kroz koje samo htjedoh proći –
odraze vidim dalekih kupola
kako se njišu u bistroj vodi tvoga bića;
slušam i gle, prolijeću atomi zaboravljenih ruža,
i glasovi iz mrtvih pluća ustaju,
slušam, moj život treperi u tebi,
kao ptica u zamku ulovljena –

[maida_20]

GABRIEL GARCIA MARQUEZ, Posvećeno pismo"


Kad bi Bog na trenutak zaboravio da sam marioneta
i darovao mi nešto malo života,
iskoristio bi ovo vrijeme najbolje kako znam.

Vjerojatno ne bih rekao sve o čemu razmišljam,
ali sasvim sigurno bih porazmislio o svemu što kažem.
Cijenio bi stvari prema njihovom značenju,
a ne prema njihovoj vrijednosti.
Spavao bih malo, vise bih sanjao,
znam da svaku minutu sa zatvorenim očima gubimo 60 sekundi svjetla.
Hodao bi kad se drugi zaustave,
budio bi se kad drugi spavaju.

Kad bi mi Bog darovao mrvicu života, obukao bi se jednostavno,
okrenuo se k Suncu, otkrivajući ne samo svoje tijelo, ali i svoju dušu.
Uvjeravao bih ljude, kako se varaju,
kad misle da se u starosti nije moguće zaljubiti.
Ne znaju da stare baš zato što izbjegavaju ljubav!

Djeci bi napravio krila,
ali uzeo bi im ih dok se ne nauče letjeti.
Starijim osobama bi kazao da smrt ne dolazi zajedno sa starošću
već s napuštenošću.
Toliko stvari bi se naučio od vas, ljudi...

Naučio sam da svi žele živjeti na vrhu planine,
zaboravljajući da se istinska sreća skriva u
samom načinu penjanja na vrh.
Naučio sam da kad novorođeno dijete
uhvati svojom malom ručicom očev prst, drži ga zauvijek.
Naučio sam da čovjek ima pravo gledati na drugoga odozgora
samo onda kad mu hoće pomoći da bi se podignuo.

Toliko je stvari što sam se od vas mogao naučiti,
ali u stvarnosti nemam baš puno od toga, jer kad me polegnu u
grob, to ću zaboraviti.

Govori uvijek što osjetiš, a čini što misliš.

Kad bi znao da te danas posljednji put vidim pospanu,
snažno bi te zagrlio i molio se Bogu
da mi dozvoli biti tvojim anđelom čuvarom.
Kad bi znao da su to posljednje minute Å¡to te vidim,
rekao bih ti 'volim te' i ne bi glupo pretpostavljao da to znaš.

Uvijek ima nekakvo sutra
i život nam daje mogućnost učiniti dobro djelo,
ali danas je sve Å¡to mi ostaje,
htio bih ti reći da te veoma volim.
Sutra nema nitko zagarantirano-niti mladi, niti stari.
Možda danas posljednji put promatraš one koje voliš.
Zato nemoj biti neodlučan, učini to danas,
jer ako se pokaže da sutrašnji dan ne dočekaš,
žaliti ćeš za danom u kojem ti je nedostajalo vrijeme
za jedan osmijeh, za jedan poljubac,
da si bio prezauzet da bi im prenio posljednje želje.

Budi stalno blizu onih koje voliš,
govori im na glas kako ih trebaš, kako ih ljubiš
i budi prema njima dobar;
nađi vremena i reci im 'žao mi je','oprosti','molim te','hvala'
i sve ostale riječi ljubavi koje poznaješ.
Nitko neće pamtiti tvoje skrivene misli.
Zato moli Boga za snagu i mudrost da bi ih mogao izraziti.
Pokaži svojim prijateljima i bližnjima
kako su ti veoma potrebni.

[maida_20]

I NISTA TE KAO NE BOLI


Dan je kao sunčan.
Ti si kao veseo.
Prolaziš, kao ne vide te.

Svima je kao lijepo.
Svima je kao dobro.
Svima je kao ludo.

I ti si kao sretan.

Živi se kao u miru.
Ptice su kao slobodne.
Budućnost kao na dlanu.

Savjest je kao čista.
I suncu je kao jasno.
O, srce, kao pjevaj.

Svi kao brinu o svima.
Svatko je prijatelj kao.
Svima je kao stalo do tebe
i do svijeta.

I dan kao ode.
I ti se kao smiješiš!
I ništa te kao ne boli.

Vesne Parun.