Poeziju će svi pisati...
- Bebana_de
- Velicanstvo Foruma
- Postovi: 6786
- Pridružen/a: 11 Jan 2009 21:27
- Lokacija: put u Ljubicastom
Re: Poeziju će svi pisati...
Zamjena
Kad pogledam što imam u životu
Većina ne doživi ni stotu
A život nam se ljulja na klimavom plotu
Ja na zemlji a anđeli u svemiru
S njima da se mjenjam da bude kraj mom nemiru
Smrtnici grešnici sluge
Danas svatko misli na sebe a ne na druge
Žudim za ađelima i umirem od kuge
Gospodo daj da se dogodi trampa
Neka između zemlje i neba nestane rampa
Vodite me prostorima beskonaÄÂnim
AÄ‘eli ne žive životom konaÄÂnim
Spasenje spasenje spasenje
Hoću li doćekati prosvjetljenje?
Sad sam tu sad sam tamo
Više ne znam kuda idem i kamo
Kad pogledam što imam u životu
Većina ne doživi ni stotu
A život nam se ljulja na klimavom plotu
Ja na zemlji a anđeli u svemiru
S njima da se mjenjam da bude kraj mom nemiru
Smrtnici grešnici sluge
Danas svatko misli na sebe a ne na druge
Žudim za ađelima i umirem od kuge
Gospodo daj da se dogodi trampa
Neka između zemlje i neba nestane rampa
Vodite me prostorima beskonaÄÂnim
AÄ‘eli ne žive životom konaÄÂnim
Spasenje spasenje spasenje
Hoću li doćekati prosvjetljenje?
Sad sam tu sad sam tamo
Više ne znam kuda idem i kamo
Jedan Zivot gde,prestajem Ja,gde pocinjes Ti
jedna Ljubav,gde stali smo Mi gde sad su Drugi
http://www.youtube.com/watch?v=BpgmT9u0fDM
jedna Ljubav,gde stali smo Mi gde sad su Drugi
http://www.youtube.com/watch?v=BpgmT9u0fDM
- odysseus
- Zvijezda foruma
- Postovi: 1970
- Pridružen/a: 20 Nov 2008 21:29
- Lokacija: Medju javom i med snom
Re: Poeziju će svi pisati...
Potrebno mi je
Potrebno mi je mnogo sunca,
i to i noću, jedno da me susreće,
jedno da zamnom svetlost baca,
u ponoru jedno dubokom,
jedno da nosim u ruci
kad od jada ne vidim prst pred sobom.
Potrebno mi je mnogo nežnosti,
i to svakog dana, i mnogo od miloÅ¡te reÄÂi:
potrebno mi je primirje
između srca i sećanja
između neba
i bola koji pred njim kleÄÂi.
Potrebna su mi dobrodošlicom ozarena
lica mnoga,
i to svakog trena,
potreban mi prijatelj i to što veći,
potrebni su mi mostovi viseći
preko mržnje,
preko nesporazuma nepremostivoga.
Desanka Maksimovic
Potrebno mi je mnogo sunca,
i to i noću, jedno da me susreće,
jedno da zamnom svetlost baca,
u ponoru jedno dubokom,
jedno da nosim u ruci
kad od jada ne vidim prst pred sobom.
Potrebno mi je mnogo nežnosti,
i to svakog dana, i mnogo od miloÅ¡te reÄÂi:
potrebno mi je primirje
između srca i sećanja
između neba
i bola koji pred njim kleÄÂi.
Potrebna su mi dobrodošlicom ozarena
lica mnoga,
i to svakog trena,
potreban mi prijatelj i to što veći,
potrebni su mi mostovi viseći
preko mržnje,
preko nesporazuma nepremostivoga.
Desanka Maksimovic
Svijet moje maste! I igra moga duha!
Covjece,gospodar si svojih rijeci dok ih ne izgovoris,a kad ih izgovoris postajes njihov rob!
Kakva bi samo tisina nastala kad bi ljudi govorili samo ono sto znaju!
Kakve su ti misli,takav ti je zivot!
Covjece,gospodar si svojih rijeci dok ih ne izgovoris,a kad ih izgovoris postajes njihov rob!
Kakva bi samo tisina nastala kad bi ljudi govorili samo ono sto znaju!
Kakve su ti misli,takav ti je zivot!
- odysseus
- Zvijezda foruma
- Postovi: 1970
- Pridružen/a: 20 Nov 2008 21:29
- Lokacija: Medju javom i med snom
Re: Poeziju će svi pisati...
Trenutci
Kada bih svoj život mogao ponovo da proživim.
Pokušao bih u sledećem da napravim više grešaka,
ne bih se trudio da budem tako savršen, opustio bih se
više.
Bio bih gluplji nego što bejah, zaista,
vrlo malo stvari bih ozbiljno shvatio,
Bio bih manji ÄÂistunac.
Više bih se izlagao opasnostima, više bih putovao,
više sutona posmatrao, na više planina popeo,
više reka preplivao.
Išao bih na još više mesta na koja nikad nisam otišao,
jeo manje boba a više sladoleda, imao više stvarnih
a manje izmišljenih problema .
Ja sam bio od onih što razumno i plodno prožive
svaki minut svog života. Imao sam, jasno, i ÄÂasaka
radosti.
Ali kada bih mogao nazad da se vratim, težio bih samo
dobrim trenucima.
Jer ako ne znate, život je od toga saÄÂinjen, od
trenutaka samo;
nemoj propuštati sada.
Ja sam bio od onih što nikad nigde nisu išli bez
toplomera,
termofera, kišobrana i padobrana;
kada bih opet mogao da živim, lakši bih putovao.
Kada bih ponovo mogao da živim,
s proleća bih poÄÂeo bosonog da hodim i tako iÅ¡ao do
kraja jeseni.
Više bih se na vrtešci okretao, više sutona posmatrao
i
sa više dece igrao, kada bih život ponovo pred sobom
imao.
Ali vidite, imam 85 godina i znam da umirem.
J.L.Borhes
Kada bih svoj život mogao ponovo da proživim.
Pokušao bih u sledećem da napravim više grešaka,
ne bih se trudio da budem tako savršen, opustio bih se
više.
Bio bih gluplji nego što bejah, zaista,
vrlo malo stvari bih ozbiljno shvatio,
Bio bih manji ÄÂistunac.
Više bih se izlagao opasnostima, više bih putovao,
više sutona posmatrao, na više planina popeo,
više reka preplivao.
Išao bih na još više mesta na koja nikad nisam otišao,
jeo manje boba a više sladoleda, imao više stvarnih
a manje izmišljenih problema .
Ja sam bio od onih što razumno i plodno prožive
svaki minut svog života. Imao sam, jasno, i ÄÂasaka
radosti.
Ali kada bih mogao nazad da se vratim, težio bih samo
dobrim trenucima.
Jer ako ne znate, život je od toga saÄÂinjen, od
trenutaka samo;
nemoj propuštati sada.
Ja sam bio od onih što nikad nigde nisu išli bez
toplomera,
termofera, kišobrana i padobrana;
kada bih opet mogao da živim, lakši bih putovao.
Kada bih ponovo mogao da živim,
s proleća bih poÄÂeo bosonog da hodim i tako iÅ¡ao do
kraja jeseni.
Više bih se na vrtešci okretao, više sutona posmatrao
i
sa više dece igrao, kada bih život ponovo pred sobom
imao.
Ali vidite, imam 85 godina i znam da umirem.
J.L.Borhes
Svijet moje maste! I igra moga duha!
Covjece,gospodar si svojih rijeci dok ih ne izgovoris,a kad ih izgovoris postajes njihov rob!
Kakva bi samo tisina nastala kad bi ljudi govorili samo ono sto znaju!
Kakve su ti misli,takav ti je zivot!
Covjece,gospodar si svojih rijeci dok ih ne izgovoris,a kad ih izgovoris postajes njihov rob!
Kakva bi samo tisina nastala kad bi ljudi govorili samo ono sto znaju!
Kakve su ti misli,takav ti je zivot!
- Bebana_de
- Velicanstvo Foruma
- Postovi: 6786
- Pridružen/a: 11 Jan 2009 21:27
- Lokacija: put u Ljubicastom
Re: Poeziju će svi pisati...
Besane noci
Ã…Â to je to i tko urok bacio na mene
Da nemam snova i noći snene
Vještac neumorno radi
Bolest će u mene da usadi
Borim se za život i za sreću
Da pokleknem i padnem ne želim i neću
Sotona kroz dane i noći urliÄÂe
Htio bi da proždere prave mladiće
Dobrote meso i krv njegovo su jelo i piće
Pakost i zloba iz vjeÅ¡taca niÄÂe
Vješci i Sotona
To su dva majmuna i slona
Nek’ me muÄÂe molit ću se Bogu
Tako uz njega izdržati sve mogu
Pravda će pobjediti vidite li tu slogu
tomislav,m,
Ã…Â to je to i tko urok bacio na mene
Da nemam snova i noći snene
Vještac neumorno radi
Bolest će u mene da usadi
Borim se za život i za sreću
Da pokleknem i padnem ne želim i neću
Sotona kroz dane i noći urliÄÂe
Htio bi da proždere prave mladiće
Dobrote meso i krv njegovo su jelo i piće
Pakost i zloba iz vjeÅ¡taca niÄÂe
Vješci i Sotona
To su dva majmuna i slona
Nek’ me muÄÂe molit ću se Bogu
Tako uz njega izdržati sve mogu
Pravda će pobjediti vidite li tu slogu
tomislav,m,
Jedan Zivot gde,prestajem Ja,gde pocinjes Ti
jedna Ljubav,gde stali smo Mi gde sad su Drugi
http://www.youtube.com/watch?v=BpgmT9u0fDM
jedna Ljubav,gde stali smo Mi gde sad su Drugi
http://www.youtube.com/watch?v=BpgmT9u0fDM
- odysseus
- Zvijezda foruma
- Postovi: 1970
- Pridružen/a: 20 Nov 2008 21:29
- Lokacija: Medju javom i med snom
Re: Poeziju će svi pisati...
Danas
Danas bih mogao...
voljeti te kao jucer,
kao sutra,
kao svaki dan.
Danas bih mogao..
otici daleko...puno dalje
no sto je vrijeme,
puno dalje no sto oci dosezu.
Danas bih mogao
pruziti ruku
niz krizaljku zbunjenog
srca
i dotaci zlatnu ribicu za srecu.
Danas bih napokon mogao
probuditi se sretan
kad sam vec tebe sanjao
i tvoje usne snom ljubio!
Sve bih danas mogao
jer danas je dobar dan :
za herojski zivot obicnog tempa,
za ljubav i poneki poljubac
sto ga tamo daleko
na tvoje celo
smjesta povjetarac
usuljavsi se izmedj´ zavjesa
nosen mojom zeljom...
i srebrnom trakom mjeseca
J.L.Borhes
Danas bih mogao...
voljeti te kao jucer,
kao sutra,
kao svaki dan.
Danas bih mogao..
otici daleko...puno dalje
no sto je vrijeme,
puno dalje no sto oci dosezu.
Danas bih mogao
pruziti ruku
niz krizaljku zbunjenog
srca
i dotaci zlatnu ribicu za srecu.
Danas bih napokon mogao
probuditi se sretan
kad sam vec tebe sanjao
i tvoje usne snom ljubio!
Sve bih danas mogao
jer danas je dobar dan :
za herojski zivot obicnog tempa,
za ljubav i poneki poljubac
sto ga tamo daleko
na tvoje celo
smjesta povjetarac
usuljavsi se izmedj´ zavjesa
nosen mojom zeljom...
i srebrnom trakom mjeseca
J.L.Borhes
Svijet moje maste! I igra moga duha!
Covjece,gospodar si svojih rijeci dok ih ne izgovoris,a kad ih izgovoris postajes njihov rob!
Kakva bi samo tisina nastala kad bi ljudi govorili samo ono sto znaju!
Kakve su ti misli,takav ti je zivot!
Covjece,gospodar si svojih rijeci dok ih ne izgovoris,a kad ih izgovoris postajes njihov rob!
Kakva bi samo tisina nastala kad bi ljudi govorili samo ono sto znaju!
Kakve su ti misli,takav ti je zivot!
- odysseus
- Zvijezda foruma
- Postovi: 1970
- Pridružen/a: 20 Nov 2008 21:29
- Lokacija: Medju javom i med snom
Re: Poeziju će svi pisati...
Nemoj,nemoj ici
Zaboravit treba
Sve sto je moguce
Onog koga nema
Vrijeme rastanka
Izgubljeno vrijeme
Treba znati kako
Preboljeti sate
Sto ubiti mogu
Udarcima svojim
Samo srce srece
Nemoj, nemoj ici
Nemoj, nemoj ici
Poklonit cu tebi
Svaki biser kise
Iz onih zemalja
Gdje ni kise nema
Prokopat cu zemlju
Sve do iza smrti
Da ti skrijem tijelo
Svjetloscu i zlatom
Stvorit cu zemlju
Gdje ce ljubav biti
I vladar i zakon
Ti kraljica moja
Nemoj, nemoj ici
Nemoj, nemoj ici
Nemoj, nemoj ici
Izmislit cu za te
Besmislene rijeci
A ti ces ih znati
Pricat cu ti pricu
O zaljubljenima
Sto vidjese svoja
Srca gdje se ljube
Pricat cu ti pricu
O onome kralju
Sto je davno umro
Jer te nije sreo
Nemoj, nemoj ici
Nemoj, nemoj ici
Desava se cesto
Da izbije vatra
Iz starog vulkana
Sto je davno umro
I, cini se, ima
Izgorjele zemlje
Koja zitom rodi
Bolje nego druga
A kad dodje vece
I upali nebo
Zar se stopit nece
Crveno i crno
Nemoj, nemoj ici
Nemoj, nemoj ici
Nemoj, nemoj ici
Plakat vise necu
Govoriti necu
Sakrit cu se negdje
Samo da te gledam
Kako pleses sretna
Samo da te slusam
Kako pjevas sretna
I samo cu biti
Sjena tvoje sjene
Sjena tvoga psa
Nemoj, nemoj ici
Nemoj, nemoj ici.
Jacques Brel
Zaboravit treba
Sve sto je moguce
Onog koga nema
Vrijeme rastanka
Izgubljeno vrijeme
Treba znati kako
Preboljeti sate
Sto ubiti mogu
Udarcima svojim
Samo srce srece
Nemoj, nemoj ici
Nemoj, nemoj ici
Poklonit cu tebi
Svaki biser kise
Iz onih zemalja
Gdje ni kise nema
Prokopat cu zemlju
Sve do iza smrti
Da ti skrijem tijelo
Svjetloscu i zlatom
Stvorit cu zemlju
Gdje ce ljubav biti
I vladar i zakon
Ti kraljica moja
Nemoj, nemoj ici
Nemoj, nemoj ici
Nemoj, nemoj ici
Izmislit cu za te
Besmislene rijeci
A ti ces ih znati
Pricat cu ti pricu
O zaljubljenima
Sto vidjese svoja
Srca gdje se ljube
Pricat cu ti pricu
O onome kralju
Sto je davno umro
Jer te nije sreo
Nemoj, nemoj ici
Nemoj, nemoj ici
Desava se cesto
Da izbije vatra
Iz starog vulkana
Sto je davno umro
I, cini se, ima
Izgorjele zemlje
Koja zitom rodi
Bolje nego druga
A kad dodje vece
I upali nebo
Zar se stopit nece
Crveno i crno
Nemoj, nemoj ici
Nemoj, nemoj ici
Nemoj, nemoj ici
Plakat vise necu
Govoriti necu
Sakrit cu se negdje
Samo da te gledam
Kako pleses sretna
Samo da te slusam
Kako pjevas sretna
I samo cu biti
Sjena tvoje sjene
Sjena tvoga psa
Nemoj, nemoj ici
Nemoj, nemoj ici.
Jacques Brel
Svijet moje maste! I igra moga duha!
Covjece,gospodar si svojih rijeci dok ih ne izgovoris,a kad ih izgovoris postajes njihov rob!
Kakva bi samo tisina nastala kad bi ljudi govorili samo ono sto znaju!
Kakve su ti misli,takav ti je zivot!
Covjece,gospodar si svojih rijeci dok ih ne izgovoris,a kad ih izgovoris postajes njihov rob!
Kakva bi samo tisina nastala kad bi ljudi govorili samo ono sto znaju!
Kakve su ti misli,takav ti je zivot!
- odysseus
- Zvijezda foruma
- Postovi: 1970
- Pridružen/a: 20 Nov 2008 21:29
- Lokacija: Medju javom i med snom
Re: Poeziju će svi pisati...
Ljubavna pesma
Ti si moj trenutak i moj san
i sjajna moja rec u sumu
i samo si lepota koliko si tajna
i samo istina koliko si zudnja.
Ostaj nedostizna, nema i daleka
jer je san o sreci vise nego sreca.
Budi bespovratna, kao mladost.
Neka tvoja sen i eho budu sve sto seca.
Srce ima povest u suzi sto leva,
u velikom bolu ljubav svoju metu.
Istina je samo sto dusa prosneva.
Poljubac je susret najlepsi na svetu.
Od mog prividjenja ti si cela tkana,
tvoj plast suncani od mog sna ispreden.
Ti bese misao moja ocarana,
simbol svih tastina, porazan i leden.
A ti ne postojis, nit' si postojala.
Rodjena u mojoj tisini i cami,
na Suncu mog srca ti si samo sjala
jer sve sto ljubimo - stvorili smo sami.
Jovan Ducic
Ti si moj trenutak i moj san
i sjajna moja rec u sumu
i samo si lepota koliko si tajna
i samo istina koliko si zudnja.
Ostaj nedostizna, nema i daleka
jer je san o sreci vise nego sreca.
Budi bespovratna, kao mladost.
Neka tvoja sen i eho budu sve sto seca.
Srce ima povest u suzi sto leva,
u velikom bolu ljubav svoju metu.
Istina je samo sto dusa prosneva.
Poljubac je susret najlepsi na svetu.
Od mog prividjenja ti si cela tkana,
tvoj plast suncani od mog sna ispreden.
Ti bese misao moja ocarana,
simbol svih tastina, porazan i leden.
A ti ne postojis, nit' si postojala.
Rodjena u mojoj tisini i cami,
na Suncu mog srca ti si samo sjala
jer sve sto ljubimo - stvorili smo sami.
Jovan Ducic
Svijet moje maste! I igra moga duha!
Covjece,gospodar si svojih rijeci dok ih ne izgovoris,a kad ih izgovoris postajes njihov rob!
Kakva bi samo tisina nastala kad bi ljudi govorili samo ono sto znaju!
Kakve su ti misli,takav ti je zivot!
Covjece,gospodar si svojih rijeci dok ih ne izgovoris,a kad ih izgovoris postajes njihov rob!
Kakva bi samo tisina nastala kad bi ljudi govorili samo ono sto znaju!
Kakve su ti misli,takav ti je zivot!
Re: Poeziju će svi pisati...
Ništa nije trajno kao mijena:
ništa postojano kao smrt.
Svaki kucaj srca zadaje nam ranu,
i život bi bio vjeÄÂno krvarenje,
kad ne bi bilo pjesništva.
Ono nam daje što nam priroda uskraćuje:
Zlatno doba koje ne rđa,
proljeće koje ne prestaje cvasti,
sreću bez oblaka i vjeÄÂnu mladost."
Börne
ništa postojano kao smrt.
Svaki kucaj srca zadaje nam ranu,
i život bi bio vjeÄÂno krvarenje,
kad ne bi bilo pjesništva.
Ono nam daje što nam priroda uskraćuje:
Zlatno doba koje ne rđa,
proljeće koje ne prestaje cvasti,
sreću bez oblaka i vjeÄÂnu mladost."
Börne
http://www.youtube.com/watch?v=e_F6IEPH ... ure=relate

I nikad nikom nemoj ih dati
ako ne ume da ti ih vrati
toplije, mekše, mladje i sladje.
Jer usne samo zato postoje
da osmeh po tvome osmehu skroje .....

I nikad nikom nemoj ih dati
ako ne ume da ti ih vrati
toplije, mekše, mladje i sladje.
Jer usne samo zato postoje
da osmeh po tvome osmehu skroje .....
Re: Poeziju će svi pisati...
Desanka Maksimovic
Opomena
Cuj, reci cu ti svoju tajnu:
Ne ostavljaj me nikad samu kad neko svira.
Mogu mi se uciniti duboke i meke
oci neke, sasvim obicne.
Moze mi se uciniti da tonem u zvuke,
pa cu ruke svakom pruziti.
Moze mi se uciniti lepo i slatko
voleti kratko, za jedan dan.
Ili mogu kom reci o tome casu cudesno sjajnu,
predragu mi tajnu: koliko te volim.
O, ne ostavljaj me nikad samu
kad neko svira.
Ucini mi se: negde u sumi
ponovo sve moje suze teku
kroz samonikle neke cesme.
Ucinice mi se: crn leptir jedan
po teskoj vodi krilom sara
sto nekad neko reci mi ne sme.
Ucinice mi se: negde kroz tamu
neko peva i gorkim cvetom
krvavog srca u ranu dira.
O, ne ostavljaj me nikad samu,
nikad samu,
kad neko svira.
Opomena
Cuj, reci cu ti svoju tajnu:
Ne ostavljaj me nikad samu kad neko svira.
Mogu mi se uciniti duboke i meke
oci neke, sasvim obicne.
Moze mi se uciniti da tonem u zvuke,
pa cu ruke svakom pruziti.
Moze mi se uciniti lepo i slatko
voleti kratko, za jedan dan.
Ili mogu kom reci o tome casu cudesno sjajnu,
predragu mi tajnu: koliko te volim.
O, ne ostavljaj me nikad samu
kad neko svira.
Ucini mi se: negde u sumi
ponovo sve moje suze teku
kroz samonikle neke cesme.
Ucinice mi se: crn leptir jedan
po teskoj vodi krilom sara
sto nekad neko reci mi ne sme.
Ucinice mi se: negde kroz tamu
neko peva i gorkim cvetom
krvavog srca u ranu dira.
O, ne ostavljaj me nikad samu,
nikad samu,
kad neko svira.
http://www.youtube.com/watch?v=e_F6IEPH ... ure=relate

I nikad nikom nemoj ih dati
ako ne ume da ti ih vrati
toplije, mekše, mladje i sladje.
Jer usne samo zato postoje
da osmeh po tvome osmehu skroje .....

I nikad nikom nemoj ih dati
ako ne ume da ti ih vrati
toplije, mekše, mladje i sladje.
Jer usne samo zato postoje
da osmeh po tvome osmehu skroje .....
- Bebana_de
- Velicanstvo Foruma
- Postovi: 6786
- Pridružen/a: 11 Jan 2009 21:27
- Lokacija: put u Ljubicastom
Re: Poeziju će svi pisati...
SJEĆANJE
Odletjele su tiho
neke divne ptice,
ostavile trag na nebu,
LjubiÄÂasto – plav.
Prosule su nebom
svoj divlji sjaj,
Odletješe tiho
zražeći raj.
U zjenici oka zlatno sjeme,
ÄÂežnja,
kraj.Odletjele su tiho,
raskošno i sneno,
Ostavile san.
LjubiÄÂasto – plav.
San.
Sanja Kozlica
Odletjele su tiho
neke divne ptice,
ostavile trag na nebu,
LjubiÄÂasto – plav.
Prosule su nebom
svoj divlji sjaj,
Odletješe tiho
zražeći raj.
U zjenici oka zlatno sjeme,
ÄÂežnja,
kraj.Odletjele su tiho,
raskošno i sneno,
Ostavile san.
LjubiÄÂasto – plav.
San.
Sanja Kozlica
Jedan Zivot gde,prestajem Ja,gde pocinjes Ti
jedna Ljubav,gde stali smo Mi gde sad su Drugi
http://www.youtube.com/watch?v=BpgmT9u0fDM
jedna Ljubav,gde stali smo Mi gde sad su Drugi
http://www.youtube.com/watch?v=BpgmT9u0fDM
Re: Poeziju će svi pisati...
Volela bih da mogu
svu ljubav da ti prenesem,
taj oblak beskrajne ceznje
i neznosti i topline...
Da se duz zlatnih niti
sva moja ljubav raznese
i raspline po tebi
i nastavi da tece...
Da obavijem ti sve bi'
najculnije dubine...
Prizivam bledo vece
protkano zutim sjajem.
Da li je ovo vec bilo
ili ce sve tek da bude?
Svejedno.
Ljubav mi tece
i ja bih samo da dajem
dok se juce kroz danas
u isto trajanje slilo.
Da li ce stici do tebe?
Ne sumnjam vise ni trena.
U meni ceznje ima
da porusi sve planine.
U meni neznost snena
jaca od svih morskih plima
uz nebo ljubavi greje
i gazi sve daljine.
Samo se pitam tiho
dok niti saraju sne:
hoce li zaista moci
da ti prenesu sve...?
svu ljubav da ti prenesem,
taj oblak beskrajne ceznje
i neznosti i topline...
Da se duz zlatnih niti
sva moja ljubav raznese
i raspline po tebi
i nastavi da tece...
Da obavijem ti sve bi'
najculnije dubine...
Prizivam bledo vece
protkano zutim sjajem.
Da li je ovo vec bilo
ili ce sve tek da bude?
Svejedno.
Ljubav mi tece
i ja bih samo da dajem
dok se juce kroz danas
u isto trajanje slilo.
Da li ce stici do tebe?
Ne sumnjam vise ni trena.
U meni ceznje ima
da porusi sve planine.
U meni neznost snena
jaca od svih morskih plima
uz nebo ljubavi greje
i gazi sve daljine.
Samo se pitam tiho
dok niti saraju sne:
hoce li zaista moci
da ti prenesu sve...?
http://www.youtube.com/watch?v=e_F6IEPH ... ure=relate

I nikad nikom nemoj ih dati
ako ne ume da ti ih vrati
toplije, mekše, mladje i sladje.
Jer usne samo zato postoje
da osmeh po tvome osmehu skroje .....

I nikad nikom nemoj ih dati
ako ne ume da ti ih vrati
toplije, mekše, mladje i sladje.
Jer usne samo zato postoje
da osmeh po tvome osmehu skroje .....