Bosanski Forum - BOLCHAT - Balkanski Forum

Gdje je istina?

Ljudi vole da je
istina u vinu;
I ja cu potpisati
tu izreku njima.
Al`i laz je blizu
"ubija je tama!"
Ona se cesto nalati
u nama....

Kraj tanana Å¡adrvana (Azra)

Kraj tanana Å¡adrvana
Gdje žubori voda živa
Å etala se svakog dana,
Sultanova ćerka mila.

Svako veče jedno ropče
stajalo kraj Å¡adrvana,
Kako vrijeme prolazilo;
Sve je bljeđe, bljeđe bilo.

Pitala ga jednog dana
Sultanova ćerka mila:
"Kazuj robe, odakle si,
iz plemena kojega si?"

"Ja se zovem El Muhamed
iz plemena starih Azra
Å to za ljubav glavu gube
I umiru kada ljube."

Neki stid

Na zlo sam odavno vec okornjacio,
još jedino dobrota cista mene gane.
O pete sam zavist okacio.
Cvijetom moje zarasle su rane.
Svaka himba meni je daleka.
Drugima sam kao samom sebi.
Mržnje sve, od ovoga svijeta,
ljubav moju potopile ne bi.
Pa ipak se katkad cutim slabim,
kad od srca um mi se otima.
Sam pred sobom ja oborim glavu
ne znajuci kud bih sa ocima.

Enes Kisevic

Sonata od sna

- Od čega žive oči tvoje
kad stalno iz njih isijava san?
A Å¡to bi dragulj dragane moje
dao da tako bar načas sja.
- Tvoje su oči u meni zašle,
taj sjaj nije od ljudi.
Svakoga jutra moje se lice
s tvojim očima budi.
- Ne sklanjaj pogled. Čega se bojiš?
Ljubavi zar te je strah?
Zacijeli riječi cjelovima,
s usana strgni mi dah.
- Čemu se smiješiš?
Obujmi me jače,
sva krv nek mi utrne!
- Kad zagrlim te ovako,
znaš li što ja vidim:
Dva križa koja se grle
a med njima diše
još nerođen Bog
prikovan poljupcima…
- A Å¡ta ako Boginja neka
pod usnom mojom sniva?
- Pod tvojom usnom sni violina
u violini pjesma, u pjesmi plod.
O kad me dodirnu usta tvoja:
harfa se boja prospe u svod.
- Prsti su tvoji vidre vedre
Å¡to se u igri tope.
Ćutiš li kako iz moga struka
iskaču antilope?
- O kad bi moglo uho čuti
tvoj dodir glazbo nijema,
napisao bih ti od sna sonatu,
al klavir tih dirki nema.
- Povedi me u kut svijeta
neki tih.
Da te ćutim. Da te dišem.
Da te snim.
- Što je život? Oka treptaj.
Tajna tajne.
Između dva otkucaja
srca stane.

Enes Kisevic

LJUBAVI MOJA VOLIM TE I LAŽEM



Ljubavi moja lažem

ove noće

ljubavi moja svakakva

ne govorim istinu

jutro je ljubavi moja

nasuprot

ljubim jezero oko plavetno

ljubim uzbuđujuću tvrdoću

bradavice

plačem i lažem

ljubavi moja

suze su stvarne drhtim

hodam sa suncem zadovoljan

ako nazoveš telefonom poletit će srce

prevariti spletkare

prevariti oblačne prostore

poletiti na tapitu sa svojom kožom i krvlju

više nisam isti Pozdravljam

božanski ohol jedem tvoje srce

ljubavi moja LAŽEM



Josip Å kerlj

Akom jednom odes..nevracaj se vise.







-------------------------------------------------------------------------------
tu sam da Vam pisem...ali nemogu jos slobodno da disem.....

Bezimena

Starinska ura na ormaru spava.
Kazaljke njene vec se rdjom zute.
Umorna lampa tiho ocrtava
prostore uske, samotnicke pute.
Ja ne znam gdje sam? Nesto tamno slute
umorne oci. Noc je. Topla. Plava.
Tako je tesko kada stvari sute
i kad se mijesa proslost, san i java.
Pa gasim staru lampu, sklapam oci.
Nitko mi nece u posjete doci,
ni tat, ni gost, ni drug, ni draga zena.
Naslonim glavu na krilo samoci
i slusam zvizduk vlakova u noci.
— O, gdje si sada, gdje si, Bezimena?

Gustav Krklec

PJESMA KIPA

Tko je taj koji me ljubi toliko,
da za moj �ivot svoj �ivot ugasi?
Ako se tko iz ljubavi same
u moru utopi za me,
u �ivot iz kamena mene �e spasit.

Ja �udim da tijelom pote�e mi krv,
jer kamen je samo kamen.
Ja �ekam i �eznem u hladnoj samo�i.
Zar ne mo�e nitko smjelosti smo�i,
da �ivot mi vrati i plamen?

A kad mi tko �ivot jedanput vrati,
�to zamamno sja se i zlati,
onda �u plakat,
plakat �u sama
�to nisam vi�e kip od kama.
Jer ne mogu dozvat iz morskih dubina
svog ljubljenog, jedinog moga.

RAINER MARIA RILKE Njemacka (1875-1926)

Nasa tajna

O tebi necu govoriti ljudima.
Necu im reci da li si mi samo poznanik bio
ili prijatelj drag;
ni kakav je, ni da li je u nasim snovima i zudima
dana ovih ostao trag.
Necu im reci da li iz osame, zedji, umora,
ni da li je ikada ma koje od nas drugo volelo;
niti srce nase da li nas je radi nas
ili radi drugih kadgod bolelo.
Necu im reci kakav je sklad
oci nase cesto spajao u sazvezdje zedno;
ni da li sam ja ili si ti bio rad da tako bude -
ili nam je bilo svejedno.
Necu im reci da li je zivot
ili od smrti strah spajao nase ruke;
ni da li zvuke smeha voleli smo vise
od suma suza.
Necu im reci ni jedan slog jedini,
sta je moglo, ni da li je moglo nesto,
da uplete i sjedini duse nase kroz citav vek;
ni da li je otrov ili lek
ovo sto je doslo
onome sto je bilo.
Nikome necu reci kakva se zbog tebe pesma dogadja
u meni vecito:
da li opija toplo kao sume nase s proleca;
ili tiha i tuzna cuti u meni recito.
O, nikome necu reci
da li se radosna ili boleca
pesma dogadja u meni.
Ja vise volim da precutane
odemo ona i ja
tamo gde istom svetloscu sja
i zora i noc i dan;
tamo gde su podjednako tople
i sreca i bol ziva;
tamo gde je od istog vecnog tkiva
i covek i njegov san.

Desanka Maksimovic

Da sam kisna kap

O, da sam sicusna kisna kap,
kucnula bih ti o prozor,
skliznula ko suza po licu,
praveci mali svilenkasti slap.
Mozda bih ti pala na usne,
na oci i ostavila trag,
ne daj boze vecoj zloci,
bio bi to samo poljubac blag.
Mozda bih ti pala na kosu,
ostavljajuci u njoj srebrenkastu rosu,
izljubila ti kapima trepavice, umila lice,
ostavila sicusne kapi, da sjecanje ne ishlapi.

Djurdjica Haladi

POEZIJU ĆE SVI PISATI

San je davna i zaboravljena istina
Koju više niko ne umije da provjeri
Sada tuđina pjeva ko more i zabrinutost
Istok je zapadno od zapada lažno kretanje je najbrže
Sada pjevaju mudrost i ptice moje zapuštene bolesti
Cvijet između pepela i mirisa
Oni koji odbijaju da prežive ljubav
I ljubavnici koji vraćaju vrijeme unazad
Vrt čije mirise zemlja ne prepoznaje
I zemlja koja ostaje vjerna smrti
Jer svijet ovaj suncu nije jedina briga


Ali jednoga dana
Tamo gdje je bilo srce stajaće sunce
I neće biti u ljudskom govoru takvih riječi
Kojih će se pjesma odreći poeziju će svi pisati
Istina će prisustvovati u svim riječima
Na mjestima gdje je pjesma najlepša
Onaj koji je prvi zapjevao povući će se
Prepuštajući pjesmu drugima
Ja prihvatam veliku misao budućih poetika:
Jedan nesretan čovjek ne može biti pjesnik
Ja primam na sebe osudu propjevale gomile:

TKO NE UMIJE DA SLUŠA PJESMU SLUŠAĆE OLUJU

Na mlijecnoj stazi ona me spazi,
oko crne rupe meni prilazi,
u bijelom plastu probudila mastu.
Crna ko vrag al andeo blag.
Ostavila trag,zvijezdani sjaj.
U cijeli je svemir unjela nemir.


Fiuman

DOTAKLA BIH TE

Dotakla bih te
kao nekad.
Da znam samo
kojim putem
snovima lutas
trazeci ljubav,
nasla bih te,
dotakla bih te,
kao tada...
Da samo mogu
da doletim,
uzalud pruzam
uvela krila
ovo nebo
ne razume srecu.

Dotakla bih te
kao zelja;
znam da me zelis
i da me pratis
nekim mislima
kad nikog nema
da te utesim.
U tom trenu
na nekom drugom
kraju ceznje
ja sam sama.
A dotakla bih te
kao san,
da smirim ti uzdah,
da zacaram ti usne
i umirim te rukama
trazeci samo
da me cvrsto stegnes,
da mi samo kazes
da sve proslo je.

Dotakla bih te
kao miris
kad ides poljem,
kad u njemu nadjes
neki mali svet.
I onda
kad sve nestane,
jos uvek osecas
miris poljskog cveca,
jos uvek si tamo
jos uvek me pratis...
Dotakla sam te
svojim recima
al nije to sve,
ne, nije jos kraj,
jos uvek cekam te...


Maja Miljkovic

SRCE

Srescemo se opet, ko zna gde i kada,
nenadano i naglo javices se meni -
mozda kad u dusi bolno zastudeni,
i u srcu pocne prvi sneg da pada.

Na usnama nasim poniknuti nece
ni prekor, ni hvala; niti tuga nova
sto ne osta vise od negdasnjih snova
ni kaplja gorcine, ni trenutak srece.

Ali starom strascu pogledam li u te
to nove ljubavi javlja se glas smeo!
Jer sto srce hoce to je njegov deo -
uvek novi deo od nove minute.


Jovan Ducic

Oko cvijeća leptiri plešu ples
Kad lete u roju kao da su krijes
Šarenilo njihovo očarava
Na cvjetnoj livadi predstava su prava

Tko bi rekao iz gusjenice nešto tako lijepo
To oni igrom svojom ljubav Å¡ire slijepo
Ne znaš da li je ljepši leptir ili cvijet
Oni nam pokazuju slobode let

Kako samo lete
To su prikaze svete
Ljepotu njihovu niko da nadmaši
Leptiri su sveci naši