Bosanski Forum - BOLCHAT - Balkanski Forum

Zaboravi

Ako me sretnes negdje u gradovima stranim,
Po kojima se muvam u posljednje vrijeme,
Sretni me,
Kao da me sreces prvi put.
Nismo li se mi vec negdje vidjeli,
Kazi... i zaboravi.
Zaboravi dane koje smo nekada zajedno...,
I noci zaboravi...
Gradove kojima smo mijenjali imena,
I ucrtavali u karte samo nama dostupne...
Onaj hlad pod maslinama u nasoj uvali,
uvali mirnih voda.
Otok nas i ime broda pjesnika
koji nas je tamo nosio...
Zaboravi da si ikada rekla da me volis,
I kako se nikada, nikada, necemo rastati.
Treba zaboraviti naslove knjiga
Koje smo zajedno citali,
Filmove koje smo gledali,
Hemfri Bogarta i Kazablanku,
Narocito zaboravi.
Ulicu divljih kestenova s pocetka Tuskanca,
I onaj nas poljubac na kisi
Za koga bi znala reci:
"Nikada necu zaboraviti".
Molim te zaboravi...
I kada ti kazem da zaboravis,
Kazem ti to zato sto te volim
Kazem ti to bez gorcine,
Otvori oci ljubavi,
Nasim gradom prosli su tenkovi.
Odnijeli su sobom sve sto smo bili,
Znali..., imali...
Zato... Zaboravi.
Cemu sjecanja...?
Pogledaj kako tresnja u tvome vrtu,
Iznova cvjeta svakoga proljeca.
Nasmijesi se jutru koje dolazi,
Zagrli bjelinu novih dana
i zaboravi.
Kasno je vec dragana, hocu da kazem,
zreli smo ljudi,
To jest, nismo vise djeca
I znam da nije lako,
I znam da mozda i boli, ...ali pokusaj,
Molim te,.. pokusaj... zaboravi!
I ako me sretnes negdje u gradovima stranim,
Po kojima se muvam u posljednje vrijeme,
Sretni me, kao da me sreces prvi put;
Nismo li se mi vec negdje vidjeli,
Kazi... i zaboravi.

Rade Serbedzija

Poslije ljubavi

Poslije ljubavi
ostaju telefonski brojevi koji blijede
Poslije ljubavi
ostaju čase sa ugraviranim monogramima
ukradene po boljim hotelima
Poslije ljubavi
ostaje običaj da se bijelo vino nalijeva u dvije čaše
i da crte budu na istoj visini
Poslije ljubavi
ostaje sto u kavani i začuđen pogled konobara
Å¡to nas vidi sa drugima
Poslije ljubavi
ostaje na usnama metalni okus promašenosti
i adrese pozajmljenih soba od 4 do 6
Poslije ljubavi
ostaje rečenica – dobro izgledaš ništa se nisi promijenila,
javi se ponekad
imaš još moj broj
Poslije ljubavi
ostaju tamne ulice kojima smo se vraćali
poslije ljubavi,
ostaju melodije sa radija koje lagano izlaze iz mode,
ostaju tajni znaci,
ljubavne Å¡ifre,
ostaje tvoja strana postelje
i strah da će neko iznenada doći,
spuštena slušalica kada se javi nečiji tuđi glas,
hiljadu i jedna laž.
Poslije ljubavi
ostaje rečenica: „Ja ću prva u kupatilo"
i odgovor: „Zar nećemo zajedno?"
„Ovaj put ne"
Poslije ljubavi
ostaju saučesnici,
čuvari tajne koja nije više tajna,
ostaje laka uznemirenost kada u prolazu udahnemo
poznati parfem na nepoznatoj ženi.
Poslije ljubavi
ostaju nepotpisane razglednice Venecije i Amsterdama,
prepune pepeljare,
prazno srce,
navika da se pale dvije cigarete istovremeno,
fotografije snimljene u prolazu,
zagubljene ukosnice,
taksisti koji nas nisu voljeli
i cvjećarke koje jesu.
Poslije ljubavi
ostaje povrijeđena sujeta.
Poslije ljubavi
ostaju drugi ljudi i druge žene.
Poslije ljubavi
ne ostaje ništa.

Arsen Dedic

Pratim njene tragove

Pratim njene tragove
sto za sobom ostavlja
mirise na makove
a i ne predpostavljam da boli
sad kad drugog voli

Uvijek pored jezera
ulazim u zemlju sna
slusam svirku dzezera
Jarun nase tajne zna
a doci nece ove noci

Ref.
Nocas ubijam
nocas ljubav nije drug
ona, bol i ja
taj zacarani krug

Nebo kisu proliva
tesku poput olova
onaj koji voli je
zna lijek protiv bolova na tren
dok ljubi kosu njenu

Ref.

Precice je trazilo
srce da zaboravi
travom rane blazio
da brze se oporavi
a nije, volim je k'o prije

Crvena Jabuka
Zlatna ruza (duet Dado Causevic)

Moj je zivot tuzna prica
nista ti lijepo nemam rec'
tamo gdje sam davno rodjen
nisam bio dugo vec

Sve je isto, samo ona nije tu

Tvoj je zivot tuzna prica
nista mi lijepo nemas rec'
cuvao sam zlatnu ruzu
dugo, godinama vec

Sve dok nije tiho nestala

Ref.
Nekad davno sam je ljubio
i tada bio sam joj sve
samocom sam je ubio
i sad napustila me je

Nekad davno si je ljubio
tu pod tresnjom, bas tu
ali ruze, k'o drugi cvijetovi
bez ljubavi umiru

Necu vise da pruzam ruke
za novu ljubav nemam snage ja
okrecem glavu, sta me se tice
kome je sada jedina

Al' paticu bez njenih usana

Okreces glavu na drugu stranu
ti nemas snage za jos dan
jednom ce sve to saprati kise
i sve izgledat' ce k'o san

Al' ipak patices bez njenog dodira

Ref.

Ref.

Bez ljubavi uvenu

Bez ljubavi umiru

Sve te vodilo k meni

Sve te vodilo k meni, iz daljine iz mraka,
sve te vodilo k meni vec od prvih koraka.
Mada nista nisi rekla ja sam znao, ja sam znao
iz tih kretnji porijekla sve je isto, sve je "kao".
Sve te vodilo k meni, sve sto rode samoce,
mala primorska mjesta, isti pisci i ploce.
Kad te baci kao ladju nocni val do moga praga,
nije bilo tesko znati da mi moras biti draga,
da mi moras biti draga...
Sve te vodilo k meni; tvoje oci i usta,
tvoje ljubavi mrtve, moja losa iskustva.
Mi smo bili na pocetku istim vinom opijeni,
i kad si isla krivim putem, sve te vodilo k meni.
Sve te vodilo k meni...
Mi smo bili na pocetku istim vinom opijeni
i kad si isla krivim putem, sve te vodilo k meni.

Arsen Dedic

Slovo o ljubavi

Ako se volite ljubavlju
koja buja u samći, od razdaljine,
koja je više od sna nego od svesti,
i po rastanku drhtćete od miline,
mognete li se još ikada sresti.
Vi koji se volite ljubavlju isposnika,
sa strahom od sagrešenja,
koji kao ptica o kavez lomite krila,
sećaćete se uvek jedno drugom lika.
I po rastanku
zamreti vam neće gušena htenja.
Ako zbog nje patiš od nesanice
i u ponoć hodaš budan
po bašti,
ako te lomi neutoljena želja luda,
sćanja na nju nikad se nećes spasti.
Onih s kojima se igramo
oko vatre,
a bojimo se da je dodirnemo,
s kojima idemo kraj ponora
nezagrljeni i nemi,
sećaćemo se dugo
ma i zavoleli zatim druge.
Ako je želis bezgranično,
a sediš kraj nje bez glasa
slušajući bajku koja se u vama rađa,
svanuću slično,
pamtićeš je i kad se zima
pred tobom zabelasa.
Ako veruješ sedeći uz nju
da je ljubav maslačkov puhor
koji svaki dodir može da strese,
ako voliš u njoj san i dete,
ako ti je bez nje pusto i gluho,
misao na nju budiće te
i kad se rastanete.
Zauvek se pamte oni
s kojima se grlili nismo,
čije su nam usne ostale nepoznate,
kojima smo samo s proleća, u snu,
pisali pismo.
Oni koji se kao reke ne mogu sliti,
među kojima nema spojnog suda
krvi i krvi vrele,
a srca im se dozivaju ludo,
zaboraviti se neće
ni kad im duše budu posedele.
Ako vam je ljubav nož u srcu,
a bojite se taj nož izvući,
kao da ćete tog časa umreti,
pamtiće te on, setiće te se
i umirući.
Oni zbog kojih srca
osećamo kao ranu,
ali ranu zbog koje se jedino živi,
u sećanje nam banu
i kad zavolimo druge -
i osetimo se nesrećni i krivi.

Desanka Maksimovic

Å ute Å¡ume i rijeke,
more bez vala sniva,
vjetar u spilji smiren otpočiva,
a tamna noć je puna
tišine,koju stvara bijela luna..
Svu ljubavnu milinu
mi sakrismo u tminu:
neka ljubav naša večeras ne diše
nek se ne glasi,
nek su njemi poljupci i moji uzdasi.

Torquato Tasso-Italija

Ko zna (ah, niko, niko ništa ne zna.
Krhko je znanje!)
Možda je pao trak istine u me,
A možda su sanje.
Još bi nam mogla desiti se ljubav
Desiti-velim,
Ali ja ne znam da li da je želim,
Ili ne želim.

U moru života što vječito kipi,
Što vječito hlapi,
Stvaraju se opet, sastaju se opet
Možda iste kapi -
I kad prođe vječnost zvjezdanijem putem
Jedna vječnost pusta,
Mogla bi se opet u poljupcu naći
Neka ista usta.

Možda ćeš se jednom uveče pojavit
Prekrasna, u plavom,
Ne sluteći da si svoju svjetlost lila
Mojom davnom javom,
I ja, koji pišem srcem punim tebe
Ove čudne rime,
Oh, ja neću znati, čežnjo moje biti,
Niti tvoje ime!

Pa ako i duša u tome trenutku
Svoje uho napne,
Sigurnim će glasom zaglušiti razum
Sve Å¡to slutnja Å¡apne;

Kod večernjih lampa mi ćemo se kradom
Pogledat ko stranci,
Bez imalo svijesti koliko nas vežu
Neki stari lanci

No vrijeme se kreće, no vrijeme se kreće
Ko sunce u krugu,
I nosi nam opet ono Å¡to je bilo:
I radost, i tugu.
I sinut će oči, naći će se ruke,
A srca se dići -
I slijepi za stope bivšega života
Njima ćemo ići

kec kec keceljica
pod keceljom vjeverica
a ja imam kera
vjevericu tjera
zec jede kupus
maca lovi miša
ja i moja mala ne radimo ništa

Tebi ljubavi

1.
Volela bih da mogu
da te prelijem osmehom...
Da ti u oko pretočim
ovaj moj iskričav sjaj
koji kroz osmeh zaživi
kad ti se spomene ime...
Da ti stočim jos smelije
pogled sa jasnim podstrekom
koji vidi početke
i ne priznaje kraj...
Kako da ti ga predam?
Ne postoje te rime...
Kako sve da prenesem
kad putevi ne postoje...?
Nazirem samo drhtaj,
kao dah, treperav, sneni
u ono nemušto vreme
kad noć smenjuje dan...
I već mi sve nade streme
put tog tananog zračka
koji se niotkud razli
u niti žute boje...
I osmeh puče u meni
poput zrelog maslačka
i ode nošen nečim
da ti oblije san...
2.
Volela bih da mogu
svu ljubav da ti prenesem,
taj oblak beskrajne čežnje
i nežnosti i topline...
Da se duž zlatnih niti
sva moja ljubav raznese
i raspline po tebi
i nastavi da teče...
Da obavijem ti sve bi'
najčulnije dubine...
Prizivam bledo veče
protkano žutim sjajem.
Da li je ovo već bilo
ili će sve tek da bude?
Svejedno.
Ljubav mi teče
i ja bih samo da dajem
dok se juče kroz danas
u isto trajanje slilo.
Da li ce stići do tebe?
Ne sumnjam više ni trena.
U meni čežnje ima
da poruši sve planine.
U meni nežnost snena
jača od svih morskih plima
uz nebo ljubavi greje
i gazi sve daljine.
Samo se pitam tiho
dok niti Å¡araju sne:
hoće li zaista moći
da ti prenesu sve...?
3.
Volela bih da mogu
da ti dotaknem lice...
Da te usnama svojim
toplo osetim žudim...
Da talasava vatra
u dubinama mojim
kroz dodir izroni negde
gde skupa s tobom postojim...
I da svojom toplinom
i tvoju vatru budim...
Negde u odbljesku zlata
moj dah se meša s tvojim.
Kroz neke žućkaste niti
osećam tvoju kosu.
Dok modro, kasno veče
tvoje mi telo krije,
počinjem da postojim
kroz zlato koje se prosu.
I nije sve ovo varka.
Ja sam ti dala sebe,
svu plam Å¡to iz mene lije,
vrelinu svakog mog kutka...
I nije mi više bitno
da li sam ja još ja
ili postojim kroz tebe
dok je tog večnog trenutka...
Moj požar obojen žutim...
Znam da do tebe stiže...
jer s tvojim plamenom sluti,
zašto mi nisi bliže...?
4.
Odraz Sunca u meni,
toplina koja me greje,
i žudnja i dah sneni
dok strujimo u jedno...
I meki odbljesak snova
Å¡to se treperi i smeje,
i čini od zajedništva
sve drugo manje vredno...
I sve drugo Å¡to Å¡aljem
kroz ove zlatne niti,
sve ono Å¡to imam
do čega mi je stalo...
Nisu dovoljni u biti...
Ne dopiru istim sjajem...
Jer:
koliko god da ti dam,
još toga u meni ima...
koliko god da dajem,
u meni je još scvalo...
koliki god bio žuti sjaj,
još veća postoji plima...
I znam da ti nisam dala dovoljno,
da je sve to malo...

Dragana Konstantinovic

Zaboravit cemo ga srce

Zaboravit cemo ga, srce,
Nocas, ti i ja!
Ti toplinu smetni s uma
Ja svjetlo sto mi da.
Kad molitvu okoncas, reci
Da pamet zatamnim.
Pozuri! Ako kasno dodjes
U misli bit cu s njim.

Emily Dickinson

Ostajte ovdije!....

Ostajte ovdije...Sunce tudeg neba
nece vas grijati ko sto ovo grije;
Grki su tamo zalogaji hljeba
gdje svoga nema i gdje brata nije.

Od svoje majke,koce naci bolje?.
A,majka vasa zemlja vam je ova;
Bacite pogled po krsu i polju,
svuda su groblja vasih pamdjedova.

Ovdje vas svako poznaje i voli,
a tamo niko poznati vas nece;
Bolji su svoji krsevi goli
no cvjetna polja kud se tudin krece.

Ne dajte suzi da joj s oka sleti;
Zivite zato da mozete mrijeti....

Moja jedina domovina zove se BOSNA

Moja jedina domovina zove se Bosna.
Kroz mene tece bosansko srebro i zlato,
Njene soli i njen ugalj, njeno zeljezo
I nebrojene druge rude u mome su bicu osnova.
Moja jedina domovina je Bosna
I drugacije nemore bit!
Kroz mene tece bosanski potok, bunar, vodica,
Sve bosanske Å¡ume i nebo bosansko.
U mome bicu osnova je i drugacije nemore bit!
Moja jedina domovina Bosna puna je mezarluka,
Bezistana, turbeta, hamama u toplim ljudskim kucama.
Moja jedina domovina je Bosna
I drugacije nemore bit!
Moja domovina Bosna ukrašena je pletenicama djevojaka
I Å¡amijama na dragim i mudrim glavama nena
Koje, u glavi svojoj, u kuci svojoj i van nje,
Nose prefinjenu kulturu zivota,
Nene, koje vide daleko, koje nose mudrost
I koje pred ocima nemaju koprenu ko neki danas.
Moja jedina domovina zove se Bosna
I drugacije nemore bit!
Moja domovina Bosna puna je naucnika koji nose ahmedije,
Puna je naucnika koje ne ucimo u Å¡kolama.
Bosanski naucnici zive u sokacima dalekim i nepoznatim.
Moja jedina domovina zove se Bosna
I drugacije nemore bit!
Moja je Bosna i avlija mi je Bosanska i bunar u avliji bosanski
I trešnja ispred bunara bosanska i ilduz i šekaik i zambak
I zumbul i miloduh, raja, latifica, kadifica, hadjibeg,
Bijela lipa u avliji i cvijet zvani rutavi Suljo.
Sve je to moja Bosna.
I bosanska mi je svadba i vecera
I na njoj japrak sarma, šišcevap, burek, sirnica, zeljanica,
Tirit pita, hošaf, nišeste, paluze, gurabija, hurmašica.
Moji su bosanski sulbeti sa trideset i tri jela.
Moja jedina domovina je Bosna!
To je mihrab u koji se nedira i nedijeli se ono Å¡to je cijelo.
Moja jedina domovina je Bosna!
To je potvrdjeno muhtarskim pecatom moga djeda i pradjeda.
To je potvrdjeno dimijama mojih tetaka,
Å amijama i kerama na njima.
Moja jedina domovina je Bosna!
To je sihir. To je sihir na koji ce naograjisati svako
Ko joj dobro ne misli!

Emir Hadzihafizbegovic