Bosanski Forum - BOLCHAT - Balkanski Forum

MODRA RIJEKA


Nitko ne zna gdje je ona
malo znamo al je znano

iza gore iza dola
iza sedam iza osam
i još huđe i još luđe
preko mornih preko gorkih

preko gloga preko drače
preko žege preko stege

preko slutnje preko sumnje
iza devet iza deset

i još dublje i još jače
iza šutnje iza tmače

gdje pijetlovi ne pjevaju
gdje se ne zna za glas roga

i još huđe i još luđe
iza uma iza boga

ima jedna modra rijeka
Å¡iroka je duboka je

sto godina Å¡iroka je
tisuć ljeta duboka je

o duljini i ne sanjaj
tma i tmuša neprebolna

ima jedna modra rijeka

ima jedna modra rijeka -
valja nama preko rijeke

Mak Dizdar

ZAPIS O ZEMLJI

Pitao jednom tako jednoga vrli pitac neki:
A kto je ta šta je ta da prostiš
Gdje li je ta
Odakle je
Kuda je
ta
Bosna
Rekti
A zapitani odgovor njemu hitan tad dade:
Bosna da prostiš jedna zemlja imade
I posna i bosa da prostiš
I hladna i gladna
I k tomu još
Da prostiš
Prkosna
Od
Sna

Mak Dizdar

CRVENE LATICE BELE RUŽE

Ova priča je divna bajka
o beloj ruži latica crvenih,
koju za rođendan dobi jedna majka
od dečaka očiju snenih.

Å ta da joj pokloni nije znao.
Samo cvet kraj puta je mogao ubrati.
Novca nije imao, topao zagrljaj bi joj dao,
i jednu belu ružu joj je mogao dati.

On vide zrak sunca Å¡to se zlati
u oku plavom, dubokom kao more.
I suzu... Plakala je stara mati,
dok su se na licu ocrtavale bore.

I zadrhtaše usne stare žene,
šta bi mogla reći znala nije.
Pogleda očice sjajne snene
i vide ljubav Å¡to se u njima krije.

Sa blagim osmehom ružu uze,
zadrhtaše naborane ruke njene.
Koža je ronila krvave suze,
a bele latice postadoše crvene.

I stara majka na tlo pade,
čula je samo dečakov glas,
drhtav, ali pun nade:
’’Gospode, pomiluj nas...’’

Tad stade vreme, stali su sati,
prosvetli zemlju krv vrela.
Ležala je hladna mrtva mati
i crvena ruža kraj njenog tela

Prvoj ljubavi


U ovome Ä‘ulistanu
Noćilo je mnogo ptica,
A još više procvjetalo
Alkatmera i ružica.

Pa ću i ja danas-sjutra
Na vijeke mu zbogom reći;
Pri našemu rastajanju
Misliš - hoće l' suze teći?

Ne, jer zbilja nemam za čim
Niti jedne prolit suze,
Sve Å¡to ljubih, sve Å¡to volih
Sve mi brzo svijet uze.

Nesta Zlate, nesta s njome
Zemne sreće i milina;
Sve Å¡to danas svojim zovem,
U čaši je dobra vina.

O kako bih sretan bio
Da me više ovdje nema;
Kad za cio svijet spavam,
Nek vas svijet za me drijema.

Safet-beg Mirza Basagic

Pobacaj noćas sve svoje hartije
odloži pero
pusti da ti prsti pišu po mom telu,
neka je prazna stranica,
neka je reč,
jedna rečenica,
napiši pesmu.

Ako mi tvoja gramatika povredi kožu,
ako uzdahnem, ako jauknem,
neka ti zagrljaj bude još jači,
i ako tvoji prsti stanu da mucaju
umoči ih u noć
i počni iznova.

Popuni moje margine,
uguši me jezičkim pravilima,
ispravi slovne greške ovog ludila
koje stvaraš,
usnama izbriši sve čemu tu nije mesto.

Pod tvojim prstima nastaje
štivo koje me čita,
napisano ima uvid
u stranice mog života
oživele
tvojim dodirom
ove noći.

SLOVO O SMRTI


Zemlja je smrtnim sjemenom posijana
Ali smrt nije kraj Jer smrti zapravo i nema
I nema kraja
Smrcu je samo obasjana staza uspona
Od gnijezda do zvijezda

Mehmedalija Mak Dizdar

IMENA

Pronađeš negde nekakvog Mišu,
nekakvog Gorana,
Dragana,
Svetu,
pronađeš drugare nalik na sebe
i staneš tako i ne veruješ
da ima neko kao ti - isti,
na ovom drukčijem svetu.

I ništa ne mora da se kaže.
Sve se unapred zna i razume.

Možda te neke Mire sad traže.
Možda Gordana neka ne ume
bez tebe,
Jelene,
Milice,
Vide,
do nekog ogromnog sunca da ide.

I ne znaš koliko kao ti - takvih
večeras ponovo nekog nemaju.

I ne znaš koliko kao ti - istih
za susret sa tobom baš sad se spremaju.

I ne znaš ko su ti, kao ti - divni,
i što su jastuke suzama vlažili.
A lepo ste se mogli sresti
samo da ste se malo potražili.

I krećeš u život s pogrešnim nekim.
S drukčijim nekim.
Nekim dalekim.

A Boris,
Vera,
Vladan
i Sanja
još uvek samo tebe sanja.

Miroslav Antic

NAD MRTVOM MAJKOM SVOJOM

Poljubi još jednom joj čelo, kojim te sada gleda
ispod kapaka mrtvih: usnom Å¡to stid ti je stinu
nevjerstva izmjeri svoja na tom čelu od leda,
i zapamti ih vjerno u svakom svome vinu.

Baci još jedan joj grumen zemlje koja je prima,
da vidiš kako se ona sahranjivala u te,
da čuješ kako će pasti tvoja zaludna rima
kao što pada sad zemlja na ta usta što ćute.

Zaustavi tu suzu što hoće da ti ispere
taj pelin u omči grla, taj kasni jauk vjere,
i humku Å¡to raste ko grijeh - oblije tugom krina.

Ne miči nikud, jer korak - korak je zaborava,
stoj, gledaj: tako si nico ko što će iz nje trava.
Zanijemi joj nad grobom, i budi vjerna tišina.

Skender Kulenovic

Moja jedina domovina zove se BOSNA

Moja jedina domovina zove se Bosna.
Kroz mene tece bosansko srebro i zlato,
Njene soli i njen ugalj, njeno zeljezo
I nebrojene druge rude u mome su bicu osnova.
Moja jedina domovina je Bosna
I drugacije nemore bit!
Kroz mene tece bosanski potok, bunar, vodica,
Sve bosanske Å¡ume i nebo bosansko.
U mome bicu osnova je i drugacije nemore bit!
Moja jedina domovina Bosna puna je mezarluka,
Bezistana, turbeta, hamama u toplim ljudskim kucama.
Moja jedina domovina je Bosna
I drugacije nemore bit!
Moja domovina Bosna ukrašena je pletenicama djevojaka
I Å¡amijama na dragim i mudrim glavama nena
Koje, u glavi svojoj, u kuci svojoj i van nje,
Nose prefinjenu kulturu zivota,
Nene, koje vide daleko, koje nose mudrost
I koje pred ocima nemaju koprenu ko neki danas.
Moja jedina domovina zove se Bosna
I drugacije nemore bit!
Moja domovina Bosna puna je naucnika koji nose ahmedije,
Puna je naucnika koje ne ucimo u Å¡kolama.
Bosanski naucnici zive u sokacima dalekim i nepoznatim.
Moja jedina domovina zove se Bosna
I drugacije nemore bit!
Moja je Bosna i avlija mi je Bosanska i bunar u avliji bosanski
I trešnja ispred bunara bosanska i ilduz i šekaik i zambak
I zumbul i miloduh, raja, latifica, kadifica, hadjibeg,
Bijela lipa u avliji i cvijet zvani rutavi Suljo.
Sve je to moja Bosna.
I bosanska mi je svadba i vecera
I na njoj japrak sarma, šišcevap, burek, sirnica, zeljanica,
Tirit pita, hošaf, nišeste, paluze, gurabija, hurmašica.
Moji su bosanski sulbeti sa trideset i tri jela.
Moja jedina domovina je Bosna!
To je mihrab u koji se nedira i nedijeli se ono Å¡to je cijelo.
Moja jedina domovina je Bosna!
To je potvrdjeno muhtarskim pecatom moga djeda i pradjeda.
To je potvrdjeno dimijama mojih tetaka,
Å amijama i kerama na njima.
Moja jedina domovina je Bosna!
To je sihir. To je sihir na koji ce naograjisati svako
Ko joj dobro ne misli!

Emir Hadzihafizbegovic

TO LICE LJUBAVI OPASNO I NJEŽNO

To lice ljubavi
opasno i nježno
jedne se večeri javi
poslije predugog dana
Možda je strijelac bio
sa lukom
ili svirač
sa harfom
Ne znam više.
Zaista ne znam
Znam samo
da me je ranio
možda strijelom
možda pjesmom
Znam samo
da me je ranio
zanavijek ranio
iz srca krv mi teče
vrela me,suviše vrela
ljubavna rana peče.

Žak Prever

TVOM DZEPU...

Dajem ti ruku...vodi me....strance...
Pitas me sto ti vjerujem..ne znam....samo vodi me...
Jer teska vremena dolaze,a tvom koraku u snijegu vjerujem...
Hladno je...stavljam ti ruku u djepove,
Mozda bas tu neke odgovore pronadjem...nema ih...
Samo tvoja ruka kojoj suludo vjerujem...grije me....
Vodi me tamo svojim suludim putevima,ici cu sa tobom....
Samo nemoj da izgubim vjeru u tebe...moja ceznjo.....
Strance tebi ovaj osjecaj nije stran.....pogledaj me...
Drhtim...jer suludo ti vjerujem....iako ne znam gdje me vodis....
Ja ti opet vjerujem....ne idi...ne uzimaj putokaze....
Vodi me strance moj...putokazi nam ne trebaju...samo moja ruka u tvojoj...

MATI

Mati, mati, mila mati,
Oh, da mi je samo znati
Moju ljubav iskazati
Prema tebi Å¡to mi sja!
Vidjela bi da j' vrelija
Od sunašca štono sija,
I od suze da j' čistija,
Od ljubice nježnija.

Ali, opet, nije tako
Uzvišena, bujna, jaka,
Vrela, topla, silna, žarka,
Majko moja milena,
Kao Å¡to s' u tvojih grudi
Prema tvome sinku budi,
Bez prestanka gdje mu rudi
Sreće zora rumena.

Pa šta ću ti, mila mati,
Za tu svetu ljubav dati?
Kakvim će te darivati
Darom dobri sinak tvoj?
Kako tebi da isplati -
Oh, da mu je samo znati! -
Mila moja, dobra mati,
Oko njega truda znoj?

Oh, čujem ti riječi mile:
"Nagrada mi sva je, sine:
ÄŒini dobra i vrline,
Vjeran budi rodu tvom!
ÄŒuvaj jezik, vjeru svoju,
Za nju gini i u boju -
Nek guslari slijepi poju
O tvom djelu junačkom!"

Pa ja ti se kunem, mati,
Da ću ime čuvat znati;
Kunem ti se nebom, mati,
I svom mukom roda mog:
Do posljednjeg dana, trena
Da ću kao kruta stijena
Stati čela uzgorena
Na braniku doma svog.

Aleksa Santic

NA MJESEÄŒINI

Oh, kako je ponoć mila,
Kakav duši spokoj stvara!
Sa svjetlošću vječnih sila
Bezbroj zvijezda nebo Å¡ara.

Mjesec plavi kô na moru
Sa jedrima Å¡ajke one.
Ne prolama pjesma goru;
Sve u slatki sanak tone.

Ja se samcat budan krećem
Kroz dolinu milocvjetnu,
Slušam lahor kako s cvijećem
Razgovara bajku sretnu.

Slušam potok što s' vijuga,
Pa šumeći dolju para;
Slušam slavlja što iz luga
Sa pjesmom mu odgovara.

Slušam šapat gustih grana,
U tišini što odlijeće;
Slušam kako sa svih strana
Pozdravlja me miris-cvijeće.

Divan li si, svijete mili,
Punan li si svetog čara!
Ja se klanjam onoj sili
Å to ljepotu ovu stvara.

Aleksa Santic

CVRKUTANJE SRCA U POKRAJINI SANJA

Ptice pjevaju u mojoj sobi, a ne u kavezu,
puštene od ruku milosrđa u moj blaženi san.
Ptice mi javljaju da su radosno sa mnom u savezu,
ptice cvrkuću u misli i naviještaju crveni dan.

Ptice su ostavile šume i svježe granje stabala.
Sada se sjatile u grad, ali u pohode isključivo meni.
One kljucaju kljunom u plohu zvonkih stakala.
One pjevaju suncu i boji u ovoj ugodnoj sjeni.

One su rekle hvala vjetru i pjesmi ganuta lista.
Ispričale su povijest stvari u toku između zelje i neba.
Ptice mi dragaju lice i nude cjelov iz čista.
Ptice mašta krotkosti primiti s ruku zrnja i hljeba.

Došle su ptice k meni, k valu, na idealnu rijeku.
One, jedine iskrene, u ovoj građi zidanog mraka.
I, takve, predaju mrkim licima u turobnome vijeku
golemu poruku sreće iz plavetnoga zraka.

O ptice, i ja sam ptica, i ja se ljuljam na grani,
ili siječem prostore gdje se razmeđa zemlje brate.
Cvrkuće u mom srcu, jer ja sam duh izabrani,
a vi ste, ptičice, poslane da u mom snu zapjevate.

I kada odlete ptice, ostat će njihova krila
i moje glasnice iznutra sve nabubrene zvukom.
O ova pera Å¡arena da bi se u let milja razvila
i pobjedu kliktala nad rasparanim mukom!

Vrlo rijetka odgonetka
živopisna sna:
cvrkuće
s vrh kuće
u moj zvučni Ja!

Tin Ujevic

Tamnicareva pesma

Kuda lepi tamnicaru
Sa tim kljucem poprskanim krvlju?
Idem da oslobodim onu koju volim
Ako jos ima vremena
A nju sam zatvorio
I nezno i svirepo na najskrovitijem mestu svojih nemira
U lazi buducnosti
U glupostima zaklinjanja
Hocu da je oslobodim
Jer hocu da je slobodna
Po cenu i da ode
Pa cak i da se vrati
i da me jos voli
Ili da zavoli drugoga
Ako joj se taj dopadne
Pa ona ode
I ja ostanem sam
Sacuvacu samo
Do poslednjeg daha
Blagost njenih dojki,izvajanih ljubavlju.