Poznajete li druge religije?................................

[carobnjak_iz_voza]

Moze pitanjce....Izvinjavam se ali moram
Zasto pisete o nasoj vjeri ovdje i opet opradvate sve poznato sto drugi stalno nabijaju na nos(drugi=nemuslimani) zar to nije priznanje..zasto se ne ogranicite od toga

Ja ne mogu reci da poznajem druge vjere toliko,ali ok povrsinski,bitnije mi je da je pravi vjernik pa makar vjerovao i u Kravu

Haha izvini Myka ,ma slucajno se ja i Mrky malo tu pokacili ..u pravu si,to nije tema gore navedena...necemo vise P.S. Sta ima

[selma24]

poznajete li ovu religiju?

http://mbvtravel.com/burials-in-tibet-n ... tive-souls

Joj emmi draga odkud ti ovo....???

[Emmi]

Im orthodoxen Judentum ist es üblich, dass verheiratete und geschiedene Frauen sowie Witwen ihr Haar bedecken und Kopfbedeckungen tragen.

Allerdings gibt es für die Kopfbedeckung der verheirateten Frau noch andere Quellen: den Talmud Traktat Ketubot 72a, den Schulchan Aruch - Orach Chaim 75:2 und die Thora in Numbers 5:18.
Dort nämlich geht es um Ehefrauen, die verdächtigt werden, Ehebruch begangen zu haben und zum Beweis von Schuld oder Unschuld das "Sotahwasser" (Mei Sotah) vom Cohen (Tempelpriester) verabreicht bekommen. Dazu mußten sie ihre Kopfbedeckung absetzen (siehe Thora Parasha Nasso).
Soweit erst einmal zur Herkunft und Halacha der Kopfbedeckungen für verheiratete Frauen.

Dies alles geschieht aus Anstandsgründen (Zniut). Kein fremder Mann soll das Haar einer verheirateten Frau sehen und sich deshalb zu ihr hingezogen fühlen. Das Haar der Frau gehört zur Intimssphäre einer Ehe.

Jede Gruppe im orthodoxen Judentum hat ihre eigenen Regeln wie die Kopfbedeckung der Frau aussehen soll. Bei Nationalreligiösen reichen meistens Hut oder die sogenannte Midpachat (eine Art Netz, welches das gesamte Haar bedeckt). Eine Midpachat ist jedoch auch unter haredischen Frauen sehr geläufig.

Litvische haredische Frauen tragen normalerweise Perücke oder eine Midpachat. Bei chassidischen Frauen ist dies genauso, doch kommt es gewöhnlich auf den Brauch jeder chassidischen Gruppe an.
Die Frauen von Chabad und Ger (Gur) tragen normale Perücken, wogegen die Perücke bei Breslov gemieden wird. Chassidische Gruppen aus Ungarn / Rumänien (einige Satmarer Chassidim, aber insbesondere die Toldot Aharon) haben den Brauch, dass verheiratete Frauen sofort nach der Hochzeit ihr gesamtes Haar abrasieren. Diesen Brauch gibt es auch bei Vishnitz und teilweise bei Belz (zumindest zu früheren Zeiten).

Doch niemals habe ich Gruppen kennen gelernt, in denen das Abrasieren des Haares eine so große Rolle spielt wie bei Avraham Yitzchak oder Toldot Aharon. Eine Bekannte (Satmar) erklärte mir, dass die Mikwe (Ritualbad) der Grund sei. Schließlich solle das Wasser an jede Körperstelle gelangen, um eine koschere Mikwe zu gewährleisten. Die Gruppen Toldot Aharon sowie Avraham Yitzchak haben ihre hauseigenen Regeln, die Takanot. Wer als Gruppenmitglied jene Takanot unterschreibt, der rasiert seine Haare ein bis zwei Tage nach der Hochzeit ab.

Allerdings gibt es noch einen weiteren Grund:
Zur Zeit der Chashmonaim (Maccabim) wurde das Recht der ersten Nacht nach der Hochzeit von den griechischen Besatzern eingeführt. Jeder griech. Stadthalter konnte damit jede jüdische Braut in der ersten Nacht für sich beanspruchen. Dies war einer der Gründe für den Aufstand der Maccabim. Um die Griechen abzuschrecken, rasierten sich die Frauen die Haare ab. Der Brauch hat sich bis heute erhalten, aber nicht mehr, um die Männer abzuschrecken.

Bei Satmar oder Dushinsky trägt die Frau über dem kurzgeschorenen Haar eine Perücke und am Schabbat ein sogenanntes Tichel (kleines weisses Tüchlein - das Tichel) auf der Perücke.
Bei Toldot Aharon werden keine Perücken getragen, sondern es wird immer nur ein schwarzes Tuch um den Kopf gewickelt. Am Shabbat wird das Schwarz gegen Weiss eingetauscht.

Zusaetzlich gibt es unendlich viele Diskussionen zu dem Thema. Jede chassidische Gruppe entscheidet, was koscher genug für sie ist. Vor einigen Jahren kam es zu einem weiteren Eklat, da Perücken mit echtem Haar aus Indien importiert wurden, welche später als nicht koscher eingestuft und verbrannt wurden.
Manche sind gegen Perücken und andere nur gegen Kunsthaar oder echtes Haar.



Sängerinnen bei Stadtfesten sind verboten, unkoschere Schokoriegel auch, und "unzüchtige" Frauen werden drangsaliert: Ultrareligiöse Juden bestimmen zunehmend das öffentliche Leben in Jerusalem. Neueste Einrichtung: die Geschlechtertrennung im Bus.

[Emmi]

Frauen im Christentum

Ihre stufenweise Gleichberechtigung haben sich die Frauen im Christentum immer wieder
gegen den erbitterten Widerstand der Kirchen erkämpfen müssen. So zwang noch bis 1918
das Corpus Iuris Canonici, das katholische Gesetzbuch, ,,die Frau, ihrem Gatten überallhin zu
folgen, er durfte ihr Gelübde für unwirksam erklären, konnte sie schlagen, einsperren, binden
und fasten lassen"4) . Aber noch heute dürfen katholische Geistliche nicht heiraten, damit sie
nicht ,,unrein" werden. Noch heute dürfen Frauen in der katholischen Kirche keine höheren
Ämter bekleiden, dürfen weder Pfarrer, noch Bischof, noch Kardinal und natürlich erst recht
nicht Papst werden. Selbst in der sich so modern gebenden Evangelischen Kirche
Deutschlands ist es relativ neu, dass Frauen Pfarrerin werden können, wobei das z.B. im
Landkreis Schaumburg-Lippe bis heute untersagt ist. In erzkatholischen Ländern wie Spanien
oder Portugal konnten die Frauen noch in den siebziger Jahren ohne Bestätigung ihres Gatten
weder vor Gericht gehen, noch Geschäfte tätigen 5) . Noch 1974 durften Frauen in Spanien ihr
Elternhaus vor dem 25. Lebensjahr nur dann verlassen, wenn sie ins Kloster gingen oder
heirateten 6). Noch heute dürfen Frauen in Spanien und Irland über die Austragung ihrer
Leibesfrucht nicht selbst bestimmen.
1) Karlheinz Deschner: Das Kreuz mit der Kirche. Eine Sexualgeschichte des Christentums

[selma24]

Ja kad sam isla u skolu imala sam "odlican" u Istoriji, iako me istorija nije nimalo zanimala, ali sto se ucilo napamet-ucilo se. Formalno poznavanje istorije me jos uvijek nije dovelo do pozicije Istoricara/rke. Znanje ne cini stanje.
Sve zavisi sta covjeka zanima i koliko je radoznao, a nesto se i usput pokupi. Evo ima nas i ovdje na forumu koji uporno prate ove teme, ko zna zbog cega... dal' zbog radoznalosti ili su zedni/gladni znanja ili necega drugog. A vjerujem da su samim prisustvom i citanjem naucili dosta toga o vjeri iako ih ne interesuje, u stvari, ipak ih interesuje, inace ne bi bili ovde .

[selma24]

Romi i njihove religije
CIGANSKI KRUG SVIJETOM


NAROD SA NAJVIÅ E IMENA

Romi su uglavnom, izgubili svoje običaje i obrede ponijete iz Indije. Nemaju zajedničku religiju.
Od vjerovanja u boga nijesu ni imali neke koristi. Oni se ne „raduju”, njima se „srce puni”

Ko su Romi, odakle su i kada su došli u ove krajeve? Sve do 18. vijeka o porijeklu Cigana bilo je vrlo mnogo nagađanja i pretpostavljalo se da su potomci Huna i Mongola, da su nastali od tatarskih hordi i da su porijeklom Egipćani... Legende i kazivanja samih Cigana isticali su, ipak, da su oni potomci Kama-sina biblijskog Noja. Najnovija istraživanja, međutim, nedvosmisleno pokazuju da je postojbina Roma-Indija. Na osnovu karakteristika njihovog jezika i antropoloških osobina, utvrđeno je da su Romi porijeklom iz sjeverozapadnog Pakistana, područja Penxaba. Uzima se kao vjerovatno da njihovo ime Roma (što znači čovjek, ljudi), potiče od starijeg-Doma Loma, kako Cigane nazivaju u Persiji i Jermeniji.
Cigani su zagasita varijanta bijele rase. Oni su naši daleki rođaci. Da su porijeklom južnjaci, osim rasne srodnosti Indije, pokazuje i to što se kod njih pubertet ranije javlja nekog kod mladih u našem podneblju. Velika seoba Roma, početak ciganskog kruga svijetom, počinje pred najezdom Huna u petom vijeku nove ere, preko pustinje Tar. Po svoj prilici u pustinji su se veoma dugo zadržavali gajeći nadu u povratak u domovinu. No, kako takve okolnosti nijesu nastale, Cigani kreću na nepovratni put... U Evropu Cigani stižu iz Turske preko Bosfora i iz Afrike preko Gibraltarskog moreuza u Španiji. U naše krajeve Romi stižu u četrnaestom vijeku, preko Mađarske.
U raznim prilikama, u raznim vremenima, Romima su davana različita imena. To je jedinstven primjer-jedan narod a toliko nadimaka. U vremeni kad se mislilo da Romi potiču iz Egipta nazvani su EGIPĆANIMA. Na jugu Francuske zvali su ih SARACENIMA i MORIMA. Rasprostranjenije ime u Francuskoj je BOEMI. Poznat je naziv KARAK. Na Pirinejskom poluostrvu oni su KARAKOS, što znači lakrdijaš i mučenik. Ima i drugih imena nastalih u oblasti „humanističke” Evrope. Jedno od njih je KASKAROT (bijedna koža). Gotovo sva imena imala su podrugljivo, degradirajuće značenje. I danas, dominirajuće ime u Evropi-CIGANI jednako je ponižavajuće kao i sva ona koja su mu prethodila.
Romi su uglavnom izgubili svoje običaje i obrede ponijete iz Indije, a primili su mnogo šta tuđe. Cigani nemaju zajedničku religiju. Oni su one vjere koja im je u određenim uslovima odgovarala. Od vjerovanja u Boga nijesu imali nikakve koristi. Štaviše, u ime boga bili su surovo proganjani.
Romi su inače, vanredno bistar narod. Njihov jezik je nešto posebno. Svako ko upozna građu ciganskog jezika steći će predstavu o karakteru ovog naroda. Cilj im je prirodan, jednostavan čovjek. Međutim, ako bježi od onoga što ga zadržava i podsjeća na probleme, u njegovom jeziku ima mnogo izraza koji svjedoče o dosta složenom načinu mišljenja. Tako, na primjer, on nema riječi za pojam „radujem se”, već kaže „puni mi se srce” ili „raste mi duša”.

[selma24]

Judaizam je religija propovjeda vjeru u jednog, bestjelesnog i samo duhovnog boga, oca svih ljudi. Ovaj bog predstavlja sveukupnost moralnih savršenstava i od ljudi zahteva ljubav i pravednost. Ime ovog Boga zbog svetosti ga nije dozvoljeno izgovarati. Judaistička religioznost temelji se u poslušnosti prema “božanskom zakonu”. Ovaj zakon sadržan je u Starom zavjetu, odnosno u hebrejskoj Bibliji. Stari zavjet je sintetiziran rukopis od 24 knjige. Pisan je na hebrejskom i djelimično na aramejskom jeziku. Govori o povijesti, idejama i društvenim borbama judinog naroda. Ujedno to je i zbirka vjerskih i pravnih propisa, kao i starih mitova koje su Judeji preuzeli od drugih naroda istoka.

Kršćanstvo; (lat. christianismus) monoteistička svjetska religija, nastala u Palestini u prvom stoljeću naše ere. Obuhvaća brojne kršćanske crkve, zajednice i sekte, kojima je zajednička vjera u Isusa Krista, te prihvaćanje života u skladu s evanđeljem. Utemeljio ju je Isus Krist, a njezini sljedbenici nazivaju se kršćanima. Kršćanstvo pripada tipu povijesne, proročke i objavljene religije, etično-mistične strukture, spasenjski i eshatološki usmjerene. Kroz povijest se raščlanilo na više konfesija (katolicizam, pravoslavlje, protestantizam, nestorijanstvo i monofizitstvo) i njima odgovarajućih crkava (Katolička Crkva, pravoslavne crkve, protestantske crkve i istočne pretkalcedonske crkve), vidi popis kršćanskih crkvi i pokreta. Kršćanska era počinje Isusovim rođenjem.

Islam (arapski: الإسلام; latinično: al-'islām, predanost Bogu), monoteistička svjetska religija utemeljena je u Arabiji u VII. stoljeću. Utemeljio ju je Muhamed, a njezini sljedbenici nazivaju se muslimani. Pripada tipu objavljene i pravne religije. Islam znači religiju (din), stav predanosti Bogu (iman) i civilizaciju (ovozemaljsko uređenje zajednice po islamskim zakonima). Islamska era počinje 622., kad Muhamed sa svojim pristašama bježi iz Meke u Medinu (hidžra).

Budizam je jedna od tri velike svjetske religije koja je nastala na tlu sjeverne Indije prije više od 2500 godina. Osnivač budizma, ili po njegovim vlastitim riječima onaj koji je ovo učenje samo nanovo otkrio, je Šakyamuni Buddha. Buddha nije osobno ime već titula koja označava budnoga ili probuđenoga, onoga koji se probudio iz sna o životu i koji stvarnost vidi onakvu kakva ona zaista jest. Prije nego što je kroz svoje duhovno pregnuće stekao taj naziv, Buddha je nosio ime Siddhartha Gautama, a rođen je kao kraljević u malom kraljevstvu Šakya. Odatle nam dolazi prvi dio njegova kasnijeg imena, Šakyamuni ili utihnuli mudrac plemena Šakya.

Hinduizam je drevna azijska religija čiji početci sežu iz razdoblja od 16. do 15. stoljeća prije Krista, koja je započela svoj razvoj u Indiji, gdje je i danas glavna religija. Indijci, međutim, radije govore o vječnom učenju i zakonu (sanātana dharma), jer je naglasak na načinu života više nego na načinu mišljenja.

Bahá'í (bahaizam) je monoteistička religija čiji pripadnici slijede učenja Bahá'u'lláha. Vjeruju da je Bog jedan, da sve religije potječu od istog Boga i da je čovječansvo jedno. Temeljna ideja je da je čovječanstvo poput jedne obitelji i da je došao dan ujedinjenja u jednu jedinstvenu zajednicu uz očuvanje kulturnih raznolikosti. Bahá'u'lláh (Iranac, čije ime na arapskom znači "Slava Božja") učio je da postoji samo jedan Bog koji čovječanstvu u svakom dobu pokazuje put, donosi svjetlo. Po Baha'i vjerovanju svaka od velikih svjetskih religija koja je čovječanstvu došla od Boga preko Njegovih odabranih Glasnika (... Mojsije, Krišna, Buda, Zaratustra, Isus, Muhamed...) predstavlja jednu etapu u nizu Božjih objava čovječanstvu. Bahaisti vjeruju da je Bahá'u'lláh Glasnik našeg doba, što ne znači da nove Objave neće dolaziti u budućnosti.

[Emmi]

poznajete li mitraicku religiju? Gdje su zene iskljucene skroz samo muskarci mogu da budu u toj religiji........

[selma24]

Sikhizam......


Sikhizam je osnovao Guru Nanak (1469-1538) kao cisti monoteizam odbacujuci kastinski sustav (iako se u praksi i tu vide odstupanja) i hramsko stovanje. Bog je osobni, s atrbutima i bezlicni, ima mnogo imena, moguce ga je spoznati meditacijom, a cilj religije je razvijanje ljubavi i odnosa sa njime. Sa hinduizmom djele koncept karme i reinkarnacije. Danas ima oko 23 miliuna sljedbenika. Tesko je jasno razaznati utjecaje i izvore – neki smatraju da je nastao kombinirajuci hindu bhakti utjecaje sa islamskom misticnom strujom sufizma, Sikhi pak vjeruju u autohtonost vlastite religije otkrivene bozijom objavom (Guru Nanaku).Nakon smrti Guru Nanaka devet drugih gurua vodi sljedbu nakon cega ulogu gurua preuzima sveti spis koji se satra jedanaestim zadnjim guruom. Sveta knjiga, Shri Guru Granth je izvorno sastavio Shri Arjan Dev Ji, peti guru. Ucenja kasnijih gurua do devetog su naknadno dodavana, a osim njihovih sadrzi i tekstove muslimanskih i hindu svetaca. Deseti je sastavo vlastite tekstove. I u Sikhizmu ostoje unutarnje podjele izmedju kojih nerjetko postoje napetosti. Poput liberalnih i ortodoksnih struja ili onih koji slijede zivu liniju gurua koja potice od prvih nasuprot onima koji sljedeci postavljanje teskta kao zadnjeg gurua takve stvari smatraju pomalo hereticnim.

Mjesto stovanja, Gurdwara, je svako gdje se nalazi sveta knjiga, no postoji pdredjeni broj vaznijih hramova od kojih se posebno istice Zlatni Hram u Amritsaru.


Striktni sljedbenici vjere slijede odredjeni broj odjevnih pravila, tj. nikad ne sisaju kosu koju obicno pokrivaju turbanom, nose ceremonialni bodez i odredjene formalne odjevne predmete. Zabranjena je konzumacija alkohola i cigareta.

Vrlo ih se jasno razaznaje i po imenu buduci svi muskarci nose prezime (ili nekad kao srednje ime) Singh (lav). Zene Kaur (princeza).

Postoji snazan osjecaj zajednice i u nekim periodima militantnost koja je u teznji za vlastitom drzavom (koju su i imali u jednom predkolonialnom periodu) i problemima nastalima odvajanjem paksistana koje je prolazilo kroz njihov teritorij znala doci do izrazaja sve do otvorenih sukoba sa vlastima i vojskom.

[selma24]

Jainizam...

Jaini, pripadnici jedne od nehindu autohtonih Indijskih religija, svoju religiju vezu uz nasljednu tradiciju 24 (pobjednika) Jina istocne indije – Tirthankara (predhodnici, oni koji su pokazali put). Prvog od njih smjestaju 8,4 miliuna godina unatrag dok je posljednji Mahavira koji je u 6 st. P.K. oformio Jainsku zajednicu odnosno religiju. Posvetivsi se strogom asketizmu dostize prosvjetljenje nakon 13 godina, a svijet napustio postom do smrti. Jaini su savrsena karme oslobodjena bica cistog znanja koja su ovladala vezanosti, privlacnosti, odbojnosti, mrznju, ljubav itd. Po nekim pokazateljima, odnosno nalazima povezanima sa civilizacijom doline inda koji sadrze Jainsku simboliku moguce je da su izvori te religije veoma stari, a prvi Jainski vodja kojeg je moguce smatrati povijesnom licnoscu je Mahavirin predhodnik Parshvanatha kojeg smjestaju najvjerojatnije u 9 st. P.K. Jainima pripadaju najstarije biblioteke Indije, a djela su pisana na nasjtarijem pismu (Brahmi) za kojeg smatraju da ga je stvorio prvi Tirthankara. U budhistickim tekstovima tvrdi se da je u vrijeme Buddhe i Mahavire (suvremenici) Jainizam vec drevna religija. Tako da se danasnji Jainizam smatra nastavkom starije tradicije paralelne sa Vedskom.


Vjeruju kako se univerzum sastoji od niza svijetova (visih i nizih) od najnizeg pakla, 7 nizih svjetova preko zemlje, 30 visih svijetova do najviseg predjela oslobodjenih dusa. Kreacija je bez pocetka i vjecna iako prolazi kroz ciklicke promjene napredovanja i nazadovanja. Ne postoji tvorac, odnosno ne postoji vrhunsko bozansko bice, a svaka je osoba ima potencijal savrsenstva. Postoje nebeska bica, bogovi (Deve) ali i oni se moraju roditi kao ljudi zele li ukloniti karmu i postici oslobodjenje.

[selma24]

Lamaizam

Na Tibetu se kasnije formirao poseban oblik budističkog kulta, poznat pod nazivom Lamaizam.
I zraz je iz tibetanskog jezika i znaci "učitelj"- LAMA. To je ime za sveštenika najvišeg ranga u postojećoj hijerarhiji.
Tibetom vlada dalaj-lama kao istovremeno duhovni i svetovni poglavar zemlje.Za Lamaizam se, vezuje pojam reinkarnacija duše. Na latinskom reinkarnatio znači ponovno ulaženje duše u tijelo, poslije smrti.
Vjeruje se da se poslije smrti poglavara, dalaj-lame dusa reinkarnira ili, što je isto, ulazi u tijelo nekog muškog djeteta. Budno se pazi na svu djecu koja imaju neko karakteristično obiljezje, neku neobičnost: pjege po licu, izbuljene oči, velike uši i sl. Potom se cjedulje sa imenima takve djece stavljaju u zlatnu činiju i uz složeni obredni ceremonijal izvlači jedno ime, čiji se nosilac odmah imenuje novim dalaj-lamom. Izabrano dijete se odvaja od roditelja, izoluje se od svih žena, uključujući tu i majku, i podvrgava strogom vjerskom obrazovanju. Trinaesti dalaj-lama je umro 1933, a četrnaesti je "ritualno otkriven" i zatim, poslije vjerske obuke, postavljen na presto 1939. godine. Narodna Republika Kina je okupirala Tibet 1959. i od tada je dalaj-lama živio u izgnanstvu. Nedavno se vratio na Tibet.

Tantrizam

Sama riječ znači ''ono što se širi''. (inače u Budizmi i Hinduizmu riječ ''om'' je zastupljena u svakoj molitvi. Riječ ''om'' znači zvuk prvobitnog širenja kosmosa)
Danas se često taj pojam pojednostavljuje sa tantričkim seksom kao što se nekad izraz ''kama sutra'' povezivao sa šibicama, jer je taj naziv stajao na kutijici šibica.
Veoma malo toga ima na internetu u vezi Tantrizma.
Istina je da se tantričkim seksom dolazi do uzvišenih stanja svijesti (a ta stanja nemaju veze sa seksualnim uzbuđenem na koja smo mi navikli).
Seksualna eneregija, kao najsnažniji pokretač u ljudskom organizmu budi i podiže ''uspavanu zmiju'' u kičmi, tzv. Kundalini koja se postepeno penje kroz čakre.

Mnogi Tantrizam opisuju kao zlo, kao magiju.

[selma24]

Sa oko od 900 miliona pripadnika hinduizam je po brojnosti treća religija na svijetu.. Rasprostranjen je većinom u Indiji, gdje mu pripada oko 80% stanovništva, a u manjim postotcima nalazi se i u drugim zemljama: Baliju, Bangladešu, Butanu, Fidžiju, Nepalu, Mauricijusu, Surinamu, Singapuru, Trinidadu i Tobagu, Pakistanu, Maleziji, Velikoj Britaniji, Sjedinjenim Američkim Državama te na Srednjem istoku..
Hinduizam je prema nekima najstarija i najraznolikija religija na svijetu.. Indijci, međutim, radije govore o večnom učenju i zakonu, jer je naglasak na načinu života a ne načinu mišljenja..Ta religija samu sebe naziva "brahmanizam", što dolazi od kaste svećenika (brahmana), dok su naziv "hinduizam" dali muslimani, koji su prodirali u Indiju te tim imenom označili sve Indijce koji nisu pripadali muslimanima..

[selma24]

Vudu - najstarija religija svijeta

Vjeruje se da je najstarija nama poznata religija rođena u Africi prije nekih 10,000 godina. Na samom početku ljudskih civilizacija. I dan danas se, u svojim različitim formama, praktikuje širom Crne Afrike. Negdje je zovu Vodou, negdje Vodu, pa Vodon ili Voudou. Evropski osvajači je nisu voljeli, pa su je domoroci zavijali u kršćanske oblande i praktikovali je krišom. Dovođenjem crnih robova u Novi svijet stigla je i ta afrička religija. U početku je pustila najdublje korjenje na ostrvu Hispanjola, najviše na Haitiju. Tu su afrički robovi u tajnosti praktikovali svoja vjerovanja pod budnim okom francuskog kolonizatora, koji je zabranjivao afričke jezike, kulturu i religiju. Haićani su postali katolici. Ali, i dan danas se kaže da su Haićani 80 odsto katolici, 20 odsto protestanti i 100 odsto vodou.

Ono što svijet poznaje kao vudu (Voodoo) religija odnosi se na Nju Orleans, sa ograncima u gradovima poput Majamija, Njujorka i Čikaga. I mada se vodou i vudu, u nekim formama, praktikuju i na Kubi i u Brazilu, ipak su tamo poznatije druge - Santeria, na Kubi, i Kandomble, u Brazilu. Vrlo često se, po ulicama Majamija, mogu uočiti osobe obučene u duge bijele pantalone i bijele košulje dugih rukava, s bijelim šeširom na glavi. Tamo, gdje mnogi nose bijelu odjeću, ipak je lako uočiti da se radi o nekom Santeru. To su oni isti koji pred vrata, ili na haubi automobila, ostavljaju neprijateljima svojih klijenata glavu pijetla ili pijetlove noge. Ali su i vudu vrači vični sličnim trikovima. Tokom izbora od novembra 1998. godine, republikanski senator iz Floride, Alberto Gutman, optužio je svog protivnika da koristi vudu protiv njega na izbornoj kampanji. Još se nije razjasnilo da li je vudu bio presudan u Gutmanovom porazu.

Vudu religija samo se na izgled se čini komplikovanom jer se slave svi katolički sveci, neki u većoj, a neki u manjoj mjeri, jer postoje imena za svakog duha, a njih je dosta, i ponekog demona. U suštini, vudu je vrlo jednostavno vjerovanje. Postoji jedan svemir i ništa se ne događa bez razloga. Nema slučajnosti. Svaka stvar, svaki događaj utiče na ostatak svijeta. Svi smo dio jednoga. Nismo rastavljeni te stoga šta čovjek uradi nekome drugom, uradio je sebi, jer on je taj drugi. Svi smo mi ogledala nečijih drugih duša. Bog-tvorac je početak kosmosa i zove se Bon Dio (Dobar Bog), ali se on ne prikazuje smrtnicima već to radi Vodun (ili Voduni) koji upravlja zemljom preko svojih izaslanika. U suštini, predanja o bogovima-upravljačima vrlo je kompleksna. Po jednom tvrđenju bilo je sedam sinova boginje Mavu. Negde je to Mami Vata, ili Mama Čamba, i tu su europski kolonizatori izgubili strpljenje i zabranili afrička vjerovanja.

U suštini, katoličanstvo je uvijek zabranjivalo domorodačke religije, a kod afričke su imali i dodatni razlog - seks. Vudu bogosluženja završavaju orgijama. Manje više. To kršćani ne dozvoljavaju. A uzdržavanje od seksa, čin ljubavi koji produžava vrstu, nikada nije moglo da se shvati u toploj Africi. Što više djece preci imaju više izbora gdje da pošalju svoje duše. Kako sila Boga ne moli, čak ni kod katolika, Afrikanci su morali da se dovijaju i da svoje svece kamufliraju kršćanskim mučenicima. Najpopularniji je Sv. Ivan Krstitelj, rođak Isusa Hrista. Ivanov dan je najvažniji religiozni praznik vudua. Vudu je religija prirode, slično paganskoj, i Sv. Ivan prestavlja kretanje ka naprijed, obnovu, početak lijepih događaja. U Nju Orleansu, koji ima najveći prihod od turizma, vudu proslava Ivanovog dana donosi značajne prihode, prijeko potrebnih nakon prošlogodišnjeg razarajućeg uragana Katrina.

Vudu praznici započinju pripremom oltara. U svojoj najjednostavnijoj formi oltar može da sadrži samo jednu bijelu svijeći i čašu vode, ponekad i jedan cvijet. Potom se kuhaju nekoliko tradicionalnih jela a zatim se započinje s molitvama na francuskom, kreolskom i na ponekom afričkom jeziku. Izgovara se "Oče naš", slave se katolički sveci i Djevica Marija. Onda na red dolaze bubnjevi, muzika i igra. Ceremonije se obično završavaju "vudu plesom", takođe poznatim kao "noćnim plesom". Igra je simbol duhovnosti, ujedinjenja božanstvenog i duhovnog svijeta. Zmija je važan dio vudu vjerovanja. žrtvuje se poneki pijetao ili crno prase. Bogu i duhovima se prinosi i rum. Nakon igranke, seksualni odnosi se ne izbjegavaju. Tako se radilo tokom hiljada godina u Africi, i prije nego što su tamo stigli Europljani, to nikome nije smetalo.

Vudu svećenik je i vrač koji liječi i priziva duhove predaka. Vudu svećenik, ili svećenica, tvrde da ne upražnjavaju crnu magiju, a ni bijelu. Zatim podvlače da ne postoje crna i bijela magija, već samo - magija. Kad priziva duhove svećenik prvo promrlja "oče naš" a zatim pozove Papa Legba da otvori kapiju prebivališta duša. Svećenik, ili bilo koji vjernik, komunicira s duhovima direktno. Budući da su ti njegovi preci, i da njihova duša teče krvotokom, nije mu potrebno posredovanje ni Papa Legbe, ni Boga. Neki su duhovi vrlo hladni, a neki su topli. Bolji su oni hladni, ali ni topli nisu baš tako loši. Za vudu vjernika najvažniji je kolektiv. Familija i preci. Ideja časti i poštovanje Boga i duhova, prepliće se s ljubavlju prema familiji. Darežljivost prema kolektivu je najcjenjenija karakteristika pojedinca.

I mada vudu posjeduje plemeniti epitet najstarije religije na svijetu, bijelci je uglavnom karakterišu kao primitivnu, barbarsku i seksualno obijesnu. I mada je po vudu religiji Bon Dio isto što i kršćanski i muslimanski Bog, kršćani i muslimani tvrde da se vudu bazira na sujeverju i spektaklu. Pripisuju joj mračne sile koje vudu ne sadrži, a broj svetaca, kojih je mnogo u vudu vjerovanjima, najvjerovatnije ne premašuje broj svetih u ostalim religijama. Istina je da poneki pijetao plati glavom, ali to nije svojstveno samo vudu religiji. "Katolici nas ne razumiju," tvrdi jedan vudu svećenik iz Nju Orleansa, "ali ni ja ne razumijem njih. Oni govore dvojnim jezikom. Šta im je to 'sveta stolica', na primjer?"



Vudu i zvanično



Aprila mjeseca 2003. godine, Žan-Betrand Aristid, sad već bivši predsjednik Haitija, i bivši katolički svećenik, proglasio je vudu jednom od zvaničnih religija zemlje. Mnogi kršćani ove kronično siromašne zemlje okarakterisali su taj Aristidov potez "zloslutnim znakom". Ta odluka značila da se vudu vjenčanja i krštenja legalno priznaju. Katolici su organizovali proteste nazivajući vudu ceremonije "balom vještica". Također je cirkulisao letak o, nepotvrđenom, kidnapovanju jedne bebe iz lokalne bolnice. U tom letku katolici su tvrdili da je beba namjenjena ritualnom žrtvovanju.



Vudu kraljica



Mari Lavu, vudu svećenica iz Nju Orleansa koja je umrla 1881. godine, unaprijedila je razvoju i očuvanju vudu religije u tom gradu. Bila je slobodna crnkinja i katolkinja s ogromnom popularnošću. Premostila je rasne podjele i među lokalnom elitom. Proglašena je svetskom kraljicom vudua. Vjerovalo se da je posjedovala magičnu moć. Imala je 15 djece, uključujući i dva para dvojki i jedne trojke. Dvojke i trojke su rođene nakon što je izvela ritual plodnosti. Svake se godine proslavlja u njeno ime, a ta je proslava još jedna od turističkih atrakcija Nju Orleansa. Inače, u gradu postoji i vrlo posjećeni Vudu muzej. Nalazi se u Francuskom kvartu.
templarlady

[PIRAT_SA_KARIBA]

da onoliko koliko mi treba da znam o njima