Postano: 28 Aug 2007 02:16
Ovaj naziv ne odgovara stvarnosti, posto mi ne slijedimo Muhammeda b. Abdul-Vehhaba (Allah mu se smilovao), kao ni bilo koga drugog, kao sto to rade neki koji slijede nekog od mudztehida, ili ustanovitelja neke skole ili pokreta, veæ slijedimo onu vjeru i njeno shvatanje koja datira od rijeèi: "Ikre", pa do zadnje fetve u danasnjici, koja je proistekla iz idztihada u svjetlu Kitaba i Sunneta.
Slijedimo sve ashabe na èelu sa hulefai-rasidinima, sve tabiine na èelu sa njihovim imamima, sve mudztehide ummeta na èelu sa 4 svepriznata imama u fikhu, slijedimo sve muhakkike (valorizatore) od Nevevija, Ibn-Hadzera, Ibn-Tejmijje, Ibnul-Qajjima, Sevkanija, San`anija i ostalih.
Njihove rijeèi su za nas kao i rijeèi drugih, podlozne kritici i uzimanju ili odbacivanju, ako nemaju iza sebe uporista u èvrstom dokazu iz dva temelja (izvora) ove vjere. Ovoliko je dovoljno da se zna da je to ime nama dato zulumom i da ne odgovara stvarnosti, nego ciljevima onih koji nam ga pripisuju, a inaèe je od Allahovog zakona na zemlji, da sljedbenike istine uvijek prozovu nekim imenima koja su ispod njihovih vrijednosti, dok ehlul-batil (sljedbenike neistine) nazivaju imenima iznad njihovih vrijednosti.
Bismillahir Rahmanir Rahim
Zar smo im prije Kur’ana dali Knjigu pa se nje pridr¾avaju?
oÂÂni èak govore: "Mi smo zatekli pretke na¹e kako ispovijedaju vjeru i prateæi ih u stopu mi smo na Pravom putu."
I eto tako, prije tebe, Mi ni u jedan grad nismo poslanika poslali, a da oÂÂni koji su rasko¹nim ¾ivotom ¾ivjeli nisu govorili: "Zatekli smo pretke na¹e kako ispovijedaju vjeru i mi ih slijedimo u stopu."
"Zar i oÂÂnda" - govorio bi oÂÂn - "kad vam ja donosim bolju od oÂÂne koju ste od predaka va¹ih upamtili?" A oÂÂni bi odgovarali: "Ne vjerujemo mi u oÂÂno ¹to je po vama poslano!"
I Mi smo ih ka¾njavali, pa vidi kako su skonèali oÂÂni koji su poslanike u la¾ ugonili.
A kad Ibrahim reèe ocu svome i narodu svome: "Nemam ja ni¹ta s oÂÂnima kojima se vi klanjate,
ja se klanjam samo oÂÂnome koji me je stvorio, jer æe mi oÂÂn, doista, na Pravi put ukazati"-
oÂÂn uèini rijeèi Tevhida trajnim za potomstvo svoje, da bi se dozvali.
A ja sam dopustio ovima, a i precima njihovim da u¾ivaju sve dok im nije do¹la Istina i Poslanik oèevidni.
A sada, kada im Istina dolazi, oÂÂni govore: "Ovo je vrad¾bina, i mi u nju nikako ne vjerujemo!" (Az-Zuhruf/Ukras, 21-30)
Slijedimo sve ashabe na èelu sa hulefai-rasidinima, sve tabiine na èelu sa njihovim imamima, sve mudztehide ummeta na èelu sa 4 svepriznata imama u fikhu, slijedimo sve muhakkike (valorizatore) od Nevevija, Ibn-Hadzera, Ibn-Tejmijje, Ibnul-Qajjima, Sevkanija, San`anija i ostalih.
Njihove rijeèi su za nas kao i rijeèi drugih, podlozne kritici i uzimanju ili odbacivanju, ako nemaju iza sebe uporista u èvrstom dokazu iz dva temelja (izvora) ove vjere. Ovoliko je dovoljno da se zna da je to ime nama dato zulumom i da ne odgovara stvarnosti, nego ciljevima onih koji nam ga pripisuju, a inaèe je od Allahovog zakona na zemlji, da sljedbenike istine uvijek prozovu nekim imenima koja su ispod njihovih vrijednosti, dok ehlul-batil (sljedbenike neistine) nazivaju imenima iznad njihovih vrijednosti.
Bismillahir Rahmanir Rahim
Zar smo im prije Kur’ana dali Knjigu pa se nje pridr¾avaju?
oÂÂni èak govore: "Mi smo zatekli pretke na¹e kako ispovijedaju vjeru i prateæi ih u stopu mi smo na Pravom putu."
I eto tako, prije tebe, Mi ni u jedan grad nismo poslanika poslali, a da oÂÂni koji su rasko¹nim ¾ivotom ¾ivjeli nisu govorili: "Zatekli smo pretke na¹e kako ispovijedaju vjeru i mi ih slijedimo u stopu."
"Zar i oÂÂnda" - govorio bi oÂÂn - "kad vam ja donosim bolju od oÂÂne koju ste od predaka va¹ih upamtili?" A oÂÂni bi odgovarali: "Ne vjerujemo mi u oÂÂno ¹to je po vama poslano!"
I Mi smo ih ka¾njavali, pa vidi kako su skonèali oÂÂni koji su poslanike u la¾ ugonili.
A kad Ibrahim reèe ocu svome i narodu svome: "Nemam ja ni¹ta s oÂÂnima kojima se vi klanjate,
ja se klanjam samo oÂÂnome koji me je stvorio, jer æe mi oÂÂn, doista, na Pravi put ukazati"-
oÂÂn uèini rijeèi Tevhida trajnim za potomstvo svoje, da bi se dozvali.
A ja sam dopustio ovima, a i precima njihovim da u¾ivaju sve dok im nije do¹la Istina i Poslanik oèevidni.
A sada, kada im Istina dolazi, oÂÂni govore: "Ovo je vrad¾bina, i mi u nju nikako ne vjerujemo!" (Az-Zuhruf/Ukras, 21-30)
