Bosanski Forum - BOLCHAT - Balkanski Forum

Treba svako ,svaki dan ,da zamisli, kao da cete sutra umrijeti ili
kao da je besmrtan......tako kazu stari vjernici...da se nezaboravi..... :-k
Ja nerazmisljam o smrti......jedino sto smatram da treba svaki covjek da se pridrzava bozijim zapovjestija ,,,ujedno da se onaka prema propisima vjere ponasaju...onda netreba da se boji smrti.... :huh:

Pise govore pricaju ......da postoje drugi svijet.....ako postoji dragi bog ...
onda postoji i zagrobni zivot........ :-k

zamisljam i shvatam to tako da to nije kraj, vec samo preseljenje...

ne volim misliti o tome.

pa mislim da su ljudi izmislili "zivot nakon smrti" da bi im bilo lakse umrijeti...jer to je kao neka nada da nije sve gotovo.....ali iskreno i najrealnije (po meni) je to da ti se zivot produzava jedino kroz tvoje potomke a ti si kao potrosni materijal koji ide u reciklazu gospodi crvima...fizicki

e sada dali se duhovno desava nesto to ne mogu reci....moje misljenje je da da (vjerujem u reinkarnaciju duha), ali to je vec druga tema

Ma da....umire telo ostaje duh, ostaje ta neka energija koja se verovatno tranformira u necem...
Verujem da je tako i samo tako...
I ne zelim da me sad neko naziva gresnicom (jer po nekima to je greh neverovati da postoi taj neki zivot posle zivota), svako ima pravo svog misljenja.
Ako neko zeli da me kazni zbog tog mog misljenja verovatno ce da me kazni sad dok zivim, a ne kad budem umrla. Ma da...i neznam sto bi me neko kaznio, ako postoi taj zivot posle zivota verovatno cu i ja da ga okusam kao i sve one koje su okusali (ako vec jesu)

da je meni da sto duze zivim na ovom svijetu a kako je na drugom svijetu, o tome cu razmisljati 3 dana prije smrti

vjerujem da postoji..jer kad nebi vjerovali u nesto..a knjige legende zapisi o tome to potvrdjuju..i na kraju nadam se tome

Ne bojim se smrti...cak svaki dan nekoliko puta pomislim na nju i mogu reci da slobodno da razmisljam o smrti,kao opomeni..

Tesko je razumjeti osobu vjerujem koja se ne boji smrti ,i sama sam na neki nacin prosla taj period,kada sam imala indiferentan stav prema tome,kao ono ah smrt,dodje nista ne znas,i ne odgovaras za dijela ucinjena na dunjaluka,iako sam vjerovala u onaj svijet..ali se nisam bojala posljedica ucinjenih na ovom prolaznom svijetu onoliko koliko treba !
Svi prolazimo iskusenja na ovom svijetu da bi zivjeli vjecni zivot prema zaslugama..ili..ili..

Da,razmisljam o smrti i ne bojim je se..razmisljam o svojoj knjizi djela,o pitanjima u kaburu..Dzenetu i dzehenemu..

Ljudi se zavaravaju,smrt je blizu nas,svi mislimo da imamo vremena..ah danas cu ,sutra cu..ali trebamo biti svjesni da nitko od nas ne zna kada ce melek smrti doci..i treba se pripremiti za prelazak..
A kako?...iskrenim teobom ,pokajanjem i ostavljanjem grijesenja svjesnoga!

U životu treba brinuti samo o dvije stvari:

Jesi li zdrav ili si bolestan.

Ako si zdrav,
tada nemaš o čemu brinuti.

Ali ako si bolestan,
samo o dvjema stvarima trebaš brinuti:

Hoćeš li ozdraviti
ili ćeš umrijeti.

Ako ćeš ozdraviti,
tada nemaš o čemu brinuti.

Ali ako umreš
samo o dvjema stvarima trebaš brinuti:

Ideš li u raj ili ideš u pakao.

Ako ideš u raj
tada nemaš o čemu brinuti.

Ali ako ideš u pakao,
bićeš toliko zaposlen pozdravljajući se sa svojim prijateljima tako da nećeš imati vremena za brigu!

Zato, zašto brinuti?

Dobro si ti ovo andro stefterio