Poeziju će svi pisati...

[ra-ja]

IGRA VETROVA....
Kad neznim recima oslikas
zanos tvojih ociju sto
ranjavaju me plavetnilom
i kad u mislima ostavim
nedirnutu sebe tvojim rukama...

Kad na livadi maste zaplovis
ti koraci i usnula noc zadrhti
uzbudjeno
posijan poljubcima u nasoj stvarnosti,
vjetar ce nam razlistati izgubljena secanja
i opet cemo dahom zrncaliti u srcima.
Beskrajno izigravati na upaljenoj vatri usana.
stopiti se sa rekom zudnje
sto prolazi nam telima.Zadrhtati poput iskidani loptica
U zanosnoj igri vetrova....

[ra-ja]

Ne reci nista vise ..sve vidim u tvojim ocima ..neka ostane u nama .To sto mozda nismo imali snage priznati....
Ne reci nista vise samo me poljubi..... poslednji put.....

[ra-ja]

Pozelim....

Pozelim da me nema ,da kao kap kise da
nestanem u suvoj zemlji ,da se kao
proljetna pahulja istopim jos u letu.
da sam vjetar da se izgubim u tupoj tisini planine,
da se kao rijeka stopim u s okeanom nepreglednim
da legnem na livadu i postanem dio nje
da se izgubim u neznanju ili bezumnoscu...
A mozda pak sve ovo sanjam ,
mozda je ovo samo dio nocne more,
mozda sam u nekoj komi
mozda je ovo sve neka druga strana zivota
mozda cu se probuditi u narucju majke
ili pak u crnom grobu
jer svijet oko mene neizgleda stvaran
jer ovo sto zivim neizgleda kao zivot moj
A mozda me ustvari nema......................kakav crnjak..

[maida_20]

Ne rusi sve mostove

ne rusi sve mostove možda ćeš se vratiti,
nisi ptica ni leptir obalom sto leti,
kada nema mostova uzalud je ceznuti,
uzalud je shvatiti, uzalud je htjeti.

Ne rusi sve mostove, možda ćeš se vratiti.
Ostavi bar jedan most između srca i mene,
u samoci je lakse neshvaceno svatiti
mogle bi te nazad nagnati uspomene...

Ivo Andric

[maida_20]

AKO

Ako uspeš sačuvati glavu dok svi oko tebe
Bezglavi jure i za to krive nikoga do tebe;
Ako sačuvaš veru u sebe dok svi u tebe
Sumnjaju, i još da im platiš što sumnjaju u tebe;
Ako možeš čekati neumoran od čekanja,
Ili slušati laži a da te laž ne pokvari,
Ili biti omražen bez ikakvog opravdanja,
I još da ne izgledaš dobro i ne pričaš mudre stvari;

Ako možeš da sanjaš – a da ne poklekneš pod vlašću
Sna; Ako možaš da misliš – a da misao za cilj ne držiš;
Ako se suočiti možeš sa trijumfom i propašću
I još da usto ovo dvoje za istu stvar držiš;
Ako možeš izdržati da čuješ sopstvenu istinu
Izvrnutu od nitkova - da zamka bude budalama,
Ili gledati najdraže stvari kako se rasplinu,
Skupljati ih, graditi ponovo, dok sve se opet slama;

Ako možeš sabrati u hrpu sve svoje zgoditke
I rizikovati ih u jednom bacanju kocke,
I izgubiti i stati iznova na svoje početke
I ne pomenuti više nikada te kurvinske kocke;
Ako možeš prisiliti svoje srce, nerve, tetive
Da ti služe dugo nakon se sklope smrtne ralje,
I da se drže i guraju iako u tebi nema više žive
Sile, ničeg osim volje koja kaže: »Idemo dalje«

Ako možeš da glasnogovoriš masi i častan ostaneš,
Ili da šetaš s kraljevima, al običan sasvim;
Ako pred prijateljem i neprijateljem isti staneš;
Ako svi računaju na tebe, al niko baš sasvim;
Ako možeš da osetiš neoprostivu minutu
U šezdesetsekundnom neopisivom trku –
Onda je Zemlja tvoja, sine, i sve Å¡to je na njoj -
I još više, mnogo više – bićeš čovek, sine moj!

R.Kipling

[vornevljev]

SA ISTIM OSMIJEHOM


I više neću, vjerujem, samome sebi ličiti

na svoju posmrtnu masku.


Mrlje sunca u hladu će biti

slične slovima

kineskog pisma. Neću nazvati boga nikom.

Ali ko god mi kaže zdravo u prolasku,

proglasiću ga saradnikom

na vaseljenskim poslovima.

Gledaću lica ljudi

znanih mi do u klicu

i (dok vjetrovi ludi,

iz doba prije Postanja, sa Bjelasice pušu) –

misliti da svaki od njih liči na Damjana i Kuzmu

u mesu istom, ali će život da ti uzmu

i da ti daju svoju dušu


sa istim osmijehom na licu.

Gledaću u oblačak, pažnjom uvećan,

nasred vedroga neba dozvan rikanjem junca

i misliti da je najveća zemaljska sreća

mrijeti zagledan u izlazak sunca.

I svakim zlatnim šušnjem šaptaće mi jesen:

nemoj otići pod tle nedonesen.

Smiraj, nad Galicom, svojom carskom čojom,

od kakve se ruho šije dušama u raju,

ispuniće me lakoćom sa kojom

mrtvi se zaboravljaju.

Pred svime ću da se opet ćutim i ranom i nožem

i gospodarem i robom.

Mjesni će idiot da me, svojim mukanjem

i beslovesnim pogledom, izjednači sa sobom:

zar jedan talas biti može

više more, a drugi manje?

I, uz osmijeh,

ne zna se čemu, no skupljim od svega,

osmijeh iznad nevinih i vinih,

osmijeh bega

na Hercegovini,

s vjetrom bjelasičkim, što puhaše prije

nego Å¡to je Bog svijet stvorio,

u dom ću svaki, ko u svoj, da svratim,

a od ukućana niko neće znati:

ko je od nas dvojice vrata otvorio.




Marko Vešović

[sabinax]

lijepi stihovi ja mislila ti napisao...steta, vec htjela reci...optimizam ti se vratio

[maida_20]

KAD ODEÅ 

Jedva sam čekao da odeš.
Da pokupiš svoju šminku,higijenske uloške
i časopis Marie Claire
da odneseš svoje praznoglave riječi,kaćiperske
snove
jedne bavarske brbljavice

Da mi ne dijeliš savjete s reklamnih kampanja
"Rauchen gefahrdet die Gesundheit"
ili "Zašto previše piješ!"
da me pustiš konačno s milim Bogom
i da mi se više ne javljaš teleonom

Ali,samo pet minuta nakon što si otišla
crv sumnje počinje gristi utrobu
spužva samoće priziva alkoholnu kišu
čulo njuha tvoj jeftini miris transformira u božiji kad
Demon tuge ponovo na prozorskome oknu
ispisuje ime tvoje

Mile Stojić

[odysseus]

• Bosna zubori;nad pitomim krajem
  • Andjeo mira siri laka krila-
    • I lahor pirka,ko da sitnom cvijecu
      • Misticne price sapce vecer mila.
        • Bosna zubori i ko rujne usne
          • Cvijetne tiho obalice ljubi,
            • Pa tamo negdje,poput moje misli,
              • Kraj tvog se dvora u daljini gubi.
                • Bosna zubori,a s' barcicom mojom
                  • Nestasno sitni igraju se vali;[list]Ah cini mi se,moj andjele tako[list]Da ljubav tvoja srcem mi se sali. Musa Cazim Catic-Bosna zubori

[/list][/list]

[odysseus]

• Kad preselim,kad moj tabut,

• svakom,da sam mrtav,zbori,

• ne mislite da me tuga

• za svijetom ovim mori!

• Nek ne cvili za mnom niko,

• nek ne kaze:"Steta,steta",

• jer je steta bit sejtanov,

• pa ic tamo,gdje se gori!

• Na dzenazi mojoj nek se

• ne tuguje zbog rastanka

• jer bas tada dusom mojom

• sreca sastanka zubori.

• Kad me spuste u grob,niko

• nek ne kaze:"Sasvim nesta!"

• jer drustvima dzenetlija

• grob-samo paravan tvori!

• Kada vidis da me spuste,

• smatraj da me tada dizu.

• Zar na nebu sunce,mjesec,

• kada zadje manje gori?

• Ti sve mislis to je suton,

• Ne,svitanje to je pravo,

• jer spustanjem tijela u grob,

• radi se o duse zori.

• Koje sjeme ne proklija,

• kad ga zemlja u se primi?

• Pa kako u prozivljenje

• da mi dusu sumnja mori?

• Iz bunara izvadi se

• potopljena kofa puna.

• Stog ne place duh Jusufov

• dok se tijelo s' jamom bori.

• Kad zatvoris jedan otvor,

• tad se drugi sam otvara.

• Pa nek se zbog moje smrti

• ni rijec tuge ne prozbori!

• GAZEL O SMRTI-MEVLANA DzELALUDIN RUMI(1207-1273)

[maida_20]

Pero Zubac - Ne bira se ljubav
Ne bira se ljubav
kao ni smrt.

Sve je u knjigama
duboko pod morem
zapisano.

Jezikom neznanim nama,
nebesnim pismenima.

Niti se odupreti mozeš
niti preskočiti dan.

Kao što ne možeš
tuđi san usniti
niti okom drugim
videti.

Voleo bih da nisi ti
ona koju u ovom času
volim.

[odysseus]

• Znas li prijatelju kako mirise Sarajevo-Muris Neimarlija

• Mirise Sarajevo poput prelijepe stidljive djevojke.

• Poput stare hanume sa Vratnika.

• Mirise samijom moje nane.

• Mirise somunom ramazanskim.

• Mirise Tabijom i barutom topa tabijskog.

• Mirise Miljackom,Bembasom,cuprijama.

• Mirise bolan prijatelju,osjeti i ti malo.

• Mirise dzamijom i minaretom,mirise crkvom,

• Sinagogom i sahat kulom starom.

• Mirise Saracima i Kovacima,Sedrenikom i Bistrikom.

• Mirise prijatelju,stani malo pa miruhni.

• Mirise vodom sa sebilja i drugih cesmi.

• Mirise cevapima,burekom,sirnicom,krompirusom.

• Mirise kahvom przenom,osjetis li?

• Mirise bakrom i kalajom,mirise kaldrmom.

• Mirise ljudima stranim i domacim,poznatim i nepoznatim

• Mirise prijatelju Sarajevo i krvlju i suzom,

• Suzom majke koja je sina dala

• Da bi ti danas mogao mirisati Sarajevo.

• Zato stani pa duboko udahni,

• Osjetit ces jos vise nego sto ti rekoh,

• Jer jos vise i ljepse mirise Sarajevo

• Prijatelju moj.

[beca]

Bez naslova

Mozes li zamisliti
koliko te osjecam
koliko zelim da si tu
koliko ceznem za tvojim zagrljajem

Mozes li se sjetiti
koliko bezvrijednih stvari
koliko propalih snova
koliko kajanja i tuge

Mozes li osjetiti
bol one koja pise
mozes li se zamisliti
voljen do beskraja....