Zasto dodjoh u ovaj sumoran grad
nenajavljeno i smjelo kao da meni pripada......
Zasto dodjoh da potrazim nesto
smjelo i gordo tiho i vjesto------
Zasto veselo letih zasto i nebi
da skinem zvezgu i bacim je tebi....
Zasto me pitas zasto sam tu
da napisem sve sto mi je bilö sve ove godine na putu.....
Zasto sam dosla bas u ovo vrijeme
kad i kise placu zajeno samnom bez dileme....
Zato sam dosla u ovaj grad
jer osjetih da se ti krijes tu bas sad..... :huh:
Poeziju će svi pisati...
Ovdje nemam knjiga da iz njih prepisujem.... znam pjesmu napamet .....ali uzecu samo dio....
Imao sam vjernu ljubu
kad me pokri ova tama
Ostala je jadna sama
nije sama mac u ruci
pa povika gdje ste vuci
Tako stize do tvog dvora
puce puska odozgora
probi srce jadne zene
evo pehar krvi njene
Krasno vino ,puna casa
nazdravi mu Feriz pasa.........
Imao sam vjernu ljubu
kad me pokri ova tama
Ostala je jadna sama
nije sama mac u ruci
pa povika gdje ste vuci
Tako stize do tvog dvora
puce puska odozgora
probi srce jadne zene
evo pehar krvi njene
Krasno vino ,puna casa
nazdravi mu Feriz pasa.........
Moja ljubav
Atifi
Moja je ljubav laða, bolesna i zapu¹tena,
Vi¹ nje lepr¹a jedro: mirisni rupèiæ mali,
©to nekoæ mi ga dala jedna koketna ¾ena.
Morem se ¾ivota moga bar¹unasti nabiru vali
I tro¹na laðica naglo po njinu obzorju plovi,
Dalekom obzorju, gdje se neznani skrivaju ¾ali.
Sve moje ¾elje i nade, sve moje èe¾nje i snovi
Na toj se laðici voze, a Pjesma krmom im ravna
I tiho kroz vjeðe guste pogledom vizije lovi.
A tamo s horizontom ponoæ se cjeliva tavna,
Prosipljuæ mrko cv'jeæe s usana svojih boni',
Cv'jeæe, ¹to tajnom ambrom di¹e ko prièa davna.
I vjetriæ vi¹ mora pirka i laðu bolesnu goni
Sve dalje... dalje... dalje: a zapjenjeni vali
Pjevaju pjesmu suza, ¹to èeznuæ Venus ih roni. -
Ja znam, o lijepa ¾eno, da ovog mora ¾ali,
Skrivaju grebenje o¹tro, pa o njeg jedne æe noæi
Tro¹na se razbiti laða: - a jedro, tvoj rupèiæ mali
©to dr¹æe ko krilo ptice, kad s rana krv joj se toèi,
Divlja æe rastrgat bura i krpe njegove tada
Po tom æe moru pasti... Ah, tad æe zaklopit oèi
I moja ljiljanska pjesma, i èe¾nja i mir i nada!
Musa Æazim æatiæ
Atifi
Moja je ljubav laða, bolesna i zapu¹tena,
Vi¹ nje lepr¹a jedro: mirisni rupèiæ mali,
©to nekoæ mi ga dala jedna koketna ¾ena.
Morem se ¾ivota moga bar¹unasti nabiru vali
I tro¹na laðica naglo po njinu obzorju plovi,
Dalekom obzorju, gdje se neznani skrivaju ¾ali.
Sve moje ¾elje i nade, sve moje èe¾nje i snovi
Na toj se laðici voze, a Pjesma krmom im ravna
I tiho kroz vjeðe guste pogledom vizije lovi.
A tamo s horizontom ponoæ se cjeliva tavna,
Prosipljuæ mrko cv'jeæe s usana svojih boni',
Cv'jeæe, ¹to tajnom ambrom di¹e ko prièa davna.
I vjetriæ vi¹ mora pirka i laðu bolesnu goni
Sve dalje... dalje... dalje: a zapjenjeni vali
Pjevaju pjesmu suza, ¹to èeznuæ Venus ih roni. -
Ja znam, o lijepa ¾eno, da ovog mora ¾ali,
Skrivaju grebenje o¹tro, pa o njeg jedne æe noæi
Tro¹na se razbiti laða: - a jedro, tvoj rupèiæ mali
©to dr¹æe ko krilo ptice, kad s rana krv joj se toèi,
Divlja æe rastrgat bura i krpe njegove tada
Po tom æe moru pasti... Ah, tad æe zaklopit oèi
I moja ljiljanska pjesma, i èe¾nja i mir i nada!
Musa Æazim æatiæ
"Jer su naÅ¡a mjerila drugaÄija i naÅ¡a osjećanja dublja i toplija, jer se ne bojimo ni drugih ni drugaÄijih..."
Musa Ćazim Ćatic ...
Musa Ćazim Ćatic ...
JA N`JESAM SANJAR...
Ja n`jesam sanjar, sto u tihoj noci
Po moru bl`jede mjesecine pliva, Hreleci carstvu svjetlosti i moci,
Na svilenom mehkom oblacju da sniva
Ruzicne sanke pramaljetne srece,
Kad slavuj pjeva i kad cvate cv`jece.
Ja n`jesam sanjar, na suncanom traku Sto zida sebi dvore od biljura;
Ta ja sam patnik, kog po crnom mraku Na lednom krilu silna vitla bura
Ko svehli listak sa tanane grane,
U mutnu jesen kad na zemlju pane.
O davno, davno otrova mi grudi Cinicka zbilja zemaljskog zivota, Davno me udes rastavio hudi
Od mojih milih; ah, ja sam sirota!
Gle, moje lice - to je mrtva knjiga,
A slova su joj - nevolja i briga!
Nista mi babo ostavio nije,
U hladu da mi medom zivot sladi; Tuzni se pjesnik sam na sebi grije
I poput mrava radi, radi, radi,
Troseci krvcu - snagu svoga duha,
Da stece samo tvrdu koru kruha.
Ja n`jesam sanjar, na suncanom traku Sto zida sebi dvore od biljura;
Ta ja sam patnik, kog po crnom mraku Na ledenom krilu silna vitla bura
Ko svehli listak sa tanane grane,
U mutnu jesen kad na zemlju pane.
Musa Æazim Æatiæ
Ja n`jesam sanjar, sto u tihoj noci
Po moru bl`jede mjesecine pliva, Hreleci carstvu svjetlosti i moci,
Na svilenom mehkom oblacju da sniva
Ruzicne sanke pramaljetne srece,
Kad slavuj pjeva i kad cvate cv`jece.
Ja n`jesam sanjar, na suncanom traku Sto zida sebi dvore od biljura;
Ta ja sam patnik, kog po crnom mraku Na lednom krilu silna vitla bura
Ko svehli listak sa tanane grane,
U mutnu jesen kad na zemlju pane.
O davno, davno otrova mi grudi Cinicka zbilja zemaljskog zivota, Davno me udes rastavio hudi
Od mojih milih; ah, ja sam sirota!
Gle, moje lice - to je mrtva knjiga,
A slova su joj - nevolja i briga!
Nista mi babo ostavio nije,
U hladu da mi medom zivot sladi; Tuzni se pjesnik sam na sebi grije
I poput mrava radi, radi, radi,
Troseci krvcu - snagu svoga duha,
Da stece samo tvrdu koru kruha.
Ja n`jesam sanjar, na suncanom traku Sto zida sebi dvore od biljura;
Ta ja sam patnik, kog po crnom mraku Na ledenom krilu silna vitla bura
Ko svehli listak sa tanane grane,
U mutnu jesen kad na zemlju pane.
Musa Æazim Æatiæ
"Jer su naÅ¡a mjerila drugaÄija i naÅ¡a osjećanja dublja i toplija, jer se ne bojimo ni drugih ni drugaÄijih..."
Musa Ćazim Ćatic ...
Musa Ćazim Ćatic ...