
naime, vraćajući se juÄÂer iz Krajine, i svraćajući nani u Zenicu, na semaforu nam "puÄÂe kvar", auto stade, puko kinetiÄÂki....od familije, prijatelja, ma bilo koga poznatog, u Zenici imamo samo nanu od 80 godina...1. dan Bajrama, niÅ¡ta živo ne radi, a mi na trotoaru (jedva) uz semafor, na glavnoj raskrsnici u Zenici...
i tako....ne bude mene stid, da se obratim našem forumašu andri, nazvah mobyja da mi da njegov broj, i poslah andri sms, sa objašnjenjem ko sam
![[Happy. [Happy.gif]](./images/smilies/Happy.gif)
zove andro iste minute, kaže eto ga odmah....i zaista pojavio se brzo, odvezao mene i dragog u prodavnicu autodijelova koja je radila, a usput je obavio puno poziva tražeći majstora, koji bi nam to napravio....
onda nas je odveo na kafu, pa nani....
andro, kao što sam rekla, malo je reći hvala, nikad ti ovu uslugu nećemo zaboraviti...
a sada, možda, kao tema, može dobro doći ÄÂavrljanje o tome koliko je lijepo Å¡to se ovdje meÄ‘usobno poznajemo i prijateljski zbližimo, ja baÅ¡ juÄÂer kontam "vidi ti da je meni osoba koju sam upoznala na forumu pomogla, u jako teÅ¡kom trenutku, u gradu u kojem nikoga ne znam.....ono stvarno"...
i žao mi je Å¡to je baÅ¡ ta situacija bila razlog naÅ¡eg upoznavanja, ali u svakom sluÄÂaju mi je drago Å¡to sam te upoznala...i meni i mom suprugu


u ime mog dragog i u moje ime, veliko hvala....
i nekako bih poslala poruku forumaÅ¡ima koji u stalno tu, onima koji komuniciraju mjesecima, godinama, lijepo se zamijeniti i za brojeve telefona, usuÄ‘ujem se reći da smo mi jedna velika raja (u većini sluÄÂajeva), i nekako je lijepo znati da nas ima Å¡irom svijeta i da možemo raÄÂunati jedni na druge (U VEĆINI SLUÄŒAJEVA)....
pade mi na pamet, šta bi bilo da se to desilo blizu džemiline vikendice, a da imam njen broj mobitela

