Ko sa tobom jednom spava,
taj doveka pati,
tesko onom ko se s tobom
u kolo uhvati.
jedni piju drugi pate
medju njima i ja
ti si zena koja
pogledom ubija.
To nisu suze, tek zamutile se oÄÂi
od hladnog vjetra što ravnicom brije,
ne govorim ti ime odavno ga ne znam
ne, srce te moje spomenulo nije...
A osjećam boje gustog pastela
prate me i grle kroz jesenje sjene
to usne tvoje protivno svom htjenju
kroz tajac i šutnju sjete se mene...
Ovo nije tuga ni sjećanje na te
već jedno zrnce iz mog zaborava
koje ću sad vratiti daleko u prošlost
ali neću da umre neka samo spava...
IzdajniÄÂka kaplja licem će poteći
sakrivena rukom pred svijetom što se smije
i jedino što mogu reći ova se ljubav dogodila nije.......
Vezite me cim pocnem sanjati vinograde, zna se ko sam kad se pogase ljeta...