Postano: 19 Apr 2007 21:20
haha pa to je od rusa Jesenjina sonata o ljubavi mislimEdeLa67_ je napisao/la:Alma_sa, znash li od koga je ova? Prelijepa jeAlma_sa je napisao/la:©to sam? Tko sam? Ja sam .
Bosanski Forum - BOLCHAT - Balkanski Forum
Bosanski,Balkan,Hrvatski,Srpski,Bosna,Srbija,Hrvatska Forum
https://bol-chat.de/forum/
Poeziju će svi pisati...
Stranica: 8/73.
Postano: 20 Apr 2007 12:10
...da, da Sergej Jesenjin "Ispovest huligana"...hvala LAFF, najbolji si...LAFF je napisao/la:haha pa to je od rusa Jesenjina sonata o ljubavi mislimEdeLa67_ je napisao/la:Alma_sa, znash li od koga je ova? Prelijepa jeAlma_sa je napisao/la:©to sam? Tko sam? Ja sam .
Postano: 20 Apr 2007 21:57
da ispovjest
sonata mu je bila druga..
sonata mu je bila druga..
Postano: 21 Apr 2007 12:22
Uzalud je budim
Budim je zbog sunca koje obja¹njava sebe biljkama.
Zbog neba razapetog izmeðu prstiju.
Budim je zbog rijeèi koje peku grlo.
Volim je u¹ima..
Treba iæi do kraja svijeta i naæi rosu na travi.
Budim je zbog dalekih stvari koje lièe na ove ovdje.
Zbog ljudi koji bez èela i imena prolaze ulicom.
Zbog anonimnih rijeèi trgova budim je.
Zbog manufakturnih pejza¾a javnih parkova.
Budim je zbog ove na¹e planete koja æe mo¾da
Biti mina u raskrvavljenom nebu.
Zbog osmjeha u kamenu drugova zaspalih izmeðu dvije bitke
Kada nebo nije bilo vi¹e veliki kavez za ptice nego aerodrom
Moja ljubav puna drugih je dio zore.
Budim je zbog zore, zbog ljubavi, zbog sebe, zbog drugih
Budim je mada je to uzaludnije negoli dozivati pticu zauvjek sletjelu.
Sigurno je rekla: neka me tra¾i i vidi da me nema.
Ta ¾ena sa rukama djeteta koju volim
To dijete zaspalo ne obrisav¹i suze koje budim
Uzalud, uzalud, uzalud, uzalud
Je budim
Jer æe se probuditi drukèija i nova
Uzalud je budim
Jer njena usta neæe moæi da joj ka¾u
Uzalud je budim
Ti zna¹, voda protièe, ali ne ka¾e ni¹ta
Uzalud je budim
Treba obeæati izgubljenom imenu, neèije lice u pijesku..
Branko Miljkoviæ
Budim je zbog sunca koje obja¹njava sebe biljkama.
Zbog neba razapetog izmeðu prstiju.
Budim je zbog rijeèi koje peku grlo.
Volim je u¹ima..
Treba iæi do kraja svijeta i naæi rosu na travi.
Budim je zbog dalekih stvari koje lièe na ove ovdje.
Zbog ljudi koji bez èela i imena prolaze ulicom.
Zbog anonimnih rijeèi trgova budim je.
Zbog manufakturnih pejza¾a javnih parkova.
Budim je zbog ove na¹e planete koja æe mo¾da
Biti mina u raskrvavljenom nebu.
Zbog osmjeha u kamenu drugova zaspalih izmeðu dvije bitke
Kada nebo nije bilo vi¹e veliki kavez za ptice nego aerodrom
Moja ljubav puna drugih je dio zore.
Budim je zbog zore, zbog ljubavi, zbog sebe, zbog drugih
Budim je mada je to uzaludnije negoli dozivati pticu zauvjek sletjelu.
Sigurno je rekla: neka me tra¾i i vidi da me nema.
Ta ¾ena sa rukama djeteta koju volim
To dijete zaspalo ne obrisav¹i suze koje budim
Uzalud, uzalud, uzalud, uzalud
Je budim
Jer æe se probuditi drukèija i nova
Uzalud je budim
Jer njena usta neæe moæi da joj ka¾u
Uzalud je budim
Ti zna¹, voda protièe, ali ne ka¾e ni¹ta
Uzalud je budim
Treba obeæati izgubljenom imenu, neèije lice u pijesku..
Branko Miljkoviæ
Postano: 21 Apr 2007 14:13
...u tako malo rijeèi, toliko toga kazano...
Prisutan kao svjetlost bez glasa
Samo da se uz tebe budim,
meni na svijetu ne treba vi¹e.
Da svaku tvoju mijenu slutim,
da zrak u tvojoj blizini di¹em.
Samo da tiho uz tebe ¹utim
prisutan kao svjetlost bez glasa.
I da ti oèi oèima æutim,
kao da æu te izgubiti,
sad,
ovoga èasa.
Enes Ki¹eviæ
Prisutan kao svjetlost bez glasa
Samo da se uz tebe budim,
meni na svijetu ne treba vi¹e.
Da svaku tvoju mijenu slutim,
da zrak u tvojoj blizini di¹em.
Samo da tiho uz tebe ¹utim
prisutan kao svjetlost bez glasa.
I da ti oèi oèima æutim,
kao da æu te izgubiti,
sad,
ovoga èasa.
Enes Ki¹eviæ
Postano: 22 Apr 2007 16:16
..oo, i ovo je lijepo napisano, EdeLa67...
Postano: 22 Apr 2007 16:27
Kao i juèer
Ruke su mi bile slani pijesak
sanjao sam te
ruke su mi bile na oltaru mnoge godine
zaronjene stijene plaèu
svjetlost poèinje
tihim mijenjanjem mojih pobuda.
Kao i juèer
iza zavjese
mo¾da na mom licu naðes tragove sjeæanja
mo¾da ne razumije¹,
ali volim te.
Krenuo sam u dubinu sobe s jasnom namjerom
da materijaliziram nemoguæe snagom poruke
razuzdanost histriona blisko odzvanja
neka drugi broje kri¾eve.
Kao i juèer
iza zavjese
ono ¹to me stalno pla¹i zvuèi poznato
mo¾da ne razumije¹,
ali volim te.
Otkud osjeæaj da gubi¹ pouzdano zaleðe
umjetnost te èini jaèom nego ¹to pretpostavlja¹
mo¾da tvoja slutnja vara
mo¾da umi¹ljam
htio bih da bude¹ sretnija.
Kao i juèer
iza zavjese
igrat æu pred tobom opet ulogu pjesnika
mo¾da ne razumije¹,
ali volim te.
Gledaj kako konci aluzije prodiru u svijest
ni tjeskoba kao nijemi svjedok ne vrijedi suvi¹e
stajao sam na peronu ljeta gospodnjeg
moglo je biti pro¹lo stoljeæe.
Kao i juèer
iza zavjese
zamisli da brdo slika putuje svemirom
mo¾da ne razumije¹,
ali volim te.
Azra
Ruke su mi bile slani pijesak
sanjao sam te
ruke su mi bile na oltaru mnoge godine
zaronjene stijene plaèu
svjetlost poèinje
tihim mijenjanjem mojih pobuda.
Kao i juèer
iza zavjese
mo¾da na mom licu naðes tragove sjeæanja
mo¾da ne razumije¹,
ali volim te.
Krenuo sam u dubinu sobe s jasnom namjerom
da materijaliziram nemoguæe snagom poruke
razuzdanost histriona blisko odzvanja
neka drugi broje kri¾eve.
Kao i juèer
iza zavjese
ono ¹to me stalno pla¹i zvuèi poznato
mo¾da ne razumije¹,
ali volim te.
Otkud osjeæaj da gubi¹ pouzdano zaleðe
umjetnost te èini jaèom nego ¹to pretpostavlja¹
mo¾da tvoja slutnja vara
mo¾da umi¹ljam
htio bih da bude¹ sretnija.
Kao i juèer
iza zavjese
igrat æu pred tobom opet ulogu pjesnika
mo¾da ne razumije¹,
ali volim te.
Gledaj kako konci aluzije prodiru u svijest
ni tjeskoba kao nijemi svjedok ne vrijedi suvi¹e
stajao sam na peronu ljeta gospodnjeg
moglo je biti pro¹lo stoljeæe.
Kao i juèer
iza zavjese
zamisli da brdo slika putuje svemirom
mo¾da ne razumije¹,
ali volim te.
Azra
Postano: 24 Apr 2007 15:45
Èini mi se da sam te morao voljeti
Èini mi se da sam te morao voljeti na bezbroj naèina, bezbroj puta,
u ¾ivotu nakon ¾ivota, u dobu nakon doba, zauvijek.
Moje opèinjeno srce je napravilo i iznova stvorilo ogrlicu pjesama,
primi je kao dar i nosi oko vrata na svoje razlièite naèine,
u ¾ivotu nakon ¾ivota, u dobu nakon doba, zauvijek.
Kada god èujem stare prièe o ljubavi, to je stoljeæima star bol,
ta stara prièa o razdvojenosti ili zajednièkom ¾ivotu.
Kao ¹to uvijek gledam iznova u pro¹lost, na kraju uvijek ti iskrsne¹,
prekrivaè sjaja polarne zvijezde koja isijava kroz tamu vremena:
postaje¹ simbol onoga ¹to se pamti zauvijek.
Ti i ja plutamo na ovom mlazu koji dolazi iz izvora,
srca vremena ljubavi jednog prema drugom.
Igrali smo uz milijun drugih ljubavnika, dijeleæi istu
stidljivu dragost zbog sastanka, iste potresne suze rastanka-
stara ljubav, ali u obliku koji se raða i raða uvijek iznova.
Danas je ta sila pred tvojim nogama, prona¹av¹i svoj kraj u tebi,
ljubav èovjeka svih vremena, pro¹losti i vjeènosti:
univerzalna sreæa, univerzalna tuga, univerzalni ¾ivot.
Sjeæanja na sve ljubavi spajaju se sa ovom na¹om ljubavlju-
i pjesme svih pjesnika, pro¹losti i vjeènosti.
R. Tagore
Èini mi se da sam te morao voljeti na bezbroj naèina, bezbroj puta,
u ¾ivotu nakon ¾ivota, u dobu nakon doba, zauvijek.
Moje opèinjeno srce je napravilo i iznova stvorilo ogrlicu pjesama,
primi je kao dar i nosi oko vrata na svoje razlièite naèine,
u ¾ivotu nakon ¾ivota, u dobu nakon doba, zauvijek.
Kada god èujem stare prièe o ljubavi, to je stoljeæima star bol,
ta stara prièa o razdvojenosti ili zajednièkom ¾ivotu.
Kao ¹to uvijek gledam iznova u pro¹lost, na kraju uvijek ti iskrsne¹,
prekrivaè sjaja polarne zvijezde koja isijava kroz tamu vremena:
postaje¹ simbol onoga ¹to se pamti zauvijek.
Ti i ja plutamo na ovom mlazu koji dolazi iz izvora,
srca vremena ljubavi jednog prema drugom.
Igrali smo uz milijun drugih ljubavnika, dijeleæi istu
stidljivu dragost zbog sastanka, iste potresne suze rastanka-
stara ljubav, ali u obliku koji se raða i raða uvijek iznova.
Danas je ta sila pred tvojim nogama, prona¹av¹i svoj kraj u tebi,
ljubav èovjeka svih vremena, pro¹losti i vjeènosti:
univerzalna sreæa, univerzalna tuga, univerzalni ¾ivot.
Sjeæanja na sve ljubavi spajaju se sa ovom na¹om ljubavlju-
i pjesme svih pjesnika, pro¹losti i vjeènosti.
R. Tagore
Postano: 02 Maj 2007 16:35
Iskrena pesma
O sklopi usne, ne govori, æuti,
ostavi du¹u, nek' spokojno sneva -
dok kraj nas li¹æe na drveæu ¾uti,
i laste lete put toplijih krajeva.
O sklopi usne, ne mièi se, æuti!
Ostavi misli, nek' se bujno roje,
i reè nek' tvoja nièim ne pomuti
bezmerno silne oseæaje moje.
Æuti, i pusti da sad ¾ile moje
zabrekæu novim zanosnim ¾ivotom,
da zaboravim da smo tu nas dvoje,
pred velièanstvom prirode! A po tom,
kad proðe sve, i malaksalo telo
ponovo padne u obiènu èamu,
i ¾ivot nov, i nadahnuæe celo,
neèujno, tiho, potone u tamu -
Ja æu ti, draga, opet reæi tada
otu¾nu pesmu o ljubavi, kako
èeznem i stradam i ljubim te, mada
u tom trenutku ne oseæam tako...
A ti æe¹, bedna ¾eno, kao vazda,
slu¹ati rado ove reèi la¾ne:
I zahvaliæe¹ bogu ¹to te sazda,
i oèi æe ti biti suzom vla¾ne.
I gledajuæi, vrh zaspalih njiva,
kako se spu¹ta nema polutama,
ti neæes znati ¹ta u meni biva,
da ja u tebi volim sebe sama,
I moju ljubav naspram tebe, kad me
obuzme celog silom koju ima,
i svaki ¾ivac rastrese i nadme,
i oseæaji navale k'o plima!
Za taj trenutak ¾ivota i milja,
kad zatreperi cela moja snaga,
neka te srce moje blagosilja!
Al' ne volim te, ne volim te, draga!
I zato æu ti uvek reæi: Æuti!
Ostavi du¹u, nek' spokojno sniva -
Dok kraj nas li¹æe na drveæu ¾uti,
i tama pada vrh zaspalih njiva.
Milan Rakiæ :inlove:
O sklopi usne, ne govori, æuti,
ostavi du¹u, nek' spokojno sneva -
dok kraj nas li¹æe na drveæu ¾uti,
i laste lete put toplijih krajeva.
O sklopi usne, ne mièi se, æuti!
Ostavi misli, nek' se bujno roje,
i reè nek' tvoja nièim ne pomuti
bezmerno silne oseæaje moje.
Æuti, i pusti da sad ¾ile moje
zabrekæu novim zanosnim ¾ivotom,
da zaboravim da smo tu nas dvoje,
pred velièanstvom prirode! A po tom,
kad proðe sve, i malaksalo telo
ponovo padne u obiènu èamu,
i ¾ivot nov, i nadahnuæe celo,
neèujno, tiho, potone u tamu -
Ja æu ti, draga, opet reæi tada
otu¾nu pesmu o ljubavi, kako
èeznem i stradam i ljubim te, mada
u tom trenutku ne oseæam tako...
A ti æe¹, bedna ¾eno, kao vazda,
slu¹ati rado ove reèi la¾ne:
I zahvaliæe¹ bogu ¹to te sazda,
i oèi æe ti biti suzom vla¾ne.
I gledajuæi, vrh zaspalih njiva,
kako se spu¹ta nema polutama,
ti neæes znati ¹ta u meni biva,
da ja u tebi volim sebe sama,
I moju ljubav naspram tebe, kad me
obuzme celog silom koju ima,
i svaki ¾ivac rastrese i nadme,
i oseæaji navale k'o plima!
Za taj trenutak ¾ivota i milja,
kad zatreperi cela moja snaga,
neka te srce moje blagosilja!
Al' ne volim te, ne volim te, draga!
I zato æu ti uvek reæi: Æuti!
Ostavi du¹u, nek' spokojno sniva -
Dok kraj nas li¹æe na drveæu ¾uti,
i tama pada vrh zaspalih njiva.
Milan Rakiæ :inlove:
Postano: 03 Maj 2007 10:36
Sreæa :inlove:
Ne merim vi¹e vreme na sate,
ni po sunèevom vrelom hodu;
Dan mi je kad njegove se oèi vrate
i noæ kad ponovo od mene odu.
Ne merim sreæu smehom, ni time
da li je èe¾nja moja od njegove jaèa;
Sreæa je meni kad bolno æutim s njime
i kada nam srca biju ritmom plaèa.
Nije mi ¾ao sto æe ¾ivota vode
odneti i moje grane zelene;
Sad neka mladost i sve neka ode:
on je zadivljen stao kraj mene.
D. Maksimoviæ
Ne merim vi¹e vreme na sate,
ni po sunèevom vrelom hodu;
Dan mi je kad njegove se oèi vrate
i noæ kad ponovo od mene odu.
Ne merim sreæu smehom, ni time
da li je èe¾nja moja od njegove jaèa;
Sreæa je meni kad bolno æutim s njime
i kada nam srca biju ritmom plaèa.
Nije mi ¾ao sto æe ¾ivota vode
odneti i moje grane zelene;
Sad neka mladost i sve neka ode:
on je zadivljen stao kraj mene.
D. Maksimoviæ