Poeziju će svi pisati...

[nella26]

Prve kapi kiše

Ne postojim, ni ti ne postojiš,
možda si me sanjala,
možda sam te stvorio
od modrog kamenja,
od zvijezda koje ne vidiš,
od mesa obilježenog tvojim noktima,
od krvi koja te traži
dok napušta moje srce,
od ptica i njihova perja
visoko iznad zvonika,
od izmišljenih ruža bez imena,
od ljekovitih trava na kojima se odmaraju
tvoj plamen, tvoja košulja
i tvoje gusle,
od tebe same okupane u riječi
koja izvire iz moga grla,
od godišnjih doba koja podiže
ruža vjetrova, od snijega
koji će pasti gdje ti staneš,
od svega što nemam, miješajući sve to
sa onim Å¡to sam imao
ili sam vjerovao da imam.

Možda sam mijenjao skretnice
očekujući vlakove koji ne stižu
skupljajući ono što si odbacila,
možda sam učio napamet
stare molitve
i tvoj hljeb i tvoje vino
još su kraj moje postelje.
Nedjelja je svaki dan
ako još znam da postojiš,
naše se riječi sudaraju
i uspinju visoko na nebo,
držeći se za ruke.

Možda sam te posadio duboko u zemlju
čekajući da nikneš kad dođe vrijeme,
možda sam želio samo da me sanjaš,
ali ti spavaš zatvorenih očiju,
gledajući kroz prozor
prve kapi kiše.

Zvonimir Golob

[nella26]

Prisutan kao svjetlost bez glasa

Samo da se uz tebe budim,
meni na svijetu ne treba više.
Da svaku tvoju mijenu slutim,
da zrak u tvojoj blizini dišem.

Samo da tiho uz tebe Å¡utim
prisutan kao svjetlost bez glasa.
I da ti oči očima ćutim
Kao da ću te izgubiti, sada, ovog časa.


Enes Kišević

[nella26]

Ekspres za sever

Možda niko nije umeo da te želi ovako
kao ja noćas.

Tvoje ruke bele kao samoća.
Tvoja bedra sa ukusom platna i voća.
Tvoj malo šuštavi glas.

Sa nosom dečačkim prilepljenim
uz okno vagona,

nejasan samom sebi
kao oproštajno pismo padavičara,

i čudno uznemiren toplinom
kao razmažen pas,

putujem, evo, putujem
da natrpam u glavu još neslućene predele,
da drveću poželim najlepšu laku noć
na svetu,

da se vrtim kao lišće,
kao vetar po travnjacima,
kao zvezde i ptice.

Da malo nemam plan.

Da imitiram klavijature,
liftove
i okean.

Da zaboravim ruku na tvom struku.
I lice uz tvoje lice.


Miroslav Antić

[nella26]

Kad si ljubila istinski

Kad si ljubila istinski
onako kako želiš
znaš kako
svijeće
vino
večera

kad si ljubila
možeš li se sjetiti
koji je mene snijeg pokrivao


sad mi je smiješno
časna riječ
nezamislivo mi je
a ima takvih ljubavi
koje treba dobro protresti
prije svake upotrebe


prošlo je mjesec dana
od tvog rođendana
žao ti je što ti nisam čestitao
ali nisam stigao
vjeruj
znaš da je uvijek neka gužva


večeras sjedim sam
znam da te čudi
ali sam sam
čini mi se da pada snijeg
i brinem o nekim bezveznim stvarima


a ljubio bih te noćas
poželim to
nedostaje mi ponekad neka ludost
nešto između bola i sreće
muzika s kasetofona

i sjećaš li se samo
kako smo isključili telefon i zvono
a bilo te sram u početku
ugrizla si mi usnu
iscijedila dva limuna u čaj
i prolila kavu na čistu bijelu plahtu


znam tvoj broj
i mogao bih te nazvati


ali nema smisla


možda si već zaspala
a možda radiš i neke druge stvari

možda si sada bolje izabrala


nisi više onako neozbiljna
ne slušaš valjda samo neke gluposti

i znam da si govorila kako bi voljela
da razumiješ Zaratrustu
da gledaš Shakespearea
zapravo ti si nadarena
ti to možeš kad hoćeš


a ljubio bih te noćas



znam da je to nemoguće



i kažem to tek tako
da shvatiš kako mi nije svejedno

zbog onih zvijezda nad gradom
zbog vjetra nad rijekom
i zbog još puno sitnica
koje život zaboravlja
a one ostaju i lebde u zraku
i oko tebe i oko mene


kad se sretnemo
volio bih da imaš onu istu haljinu
čini mi se da je bila plava
zgužvali smo je bar deset puta


i nikad nemoj reći nešto
Å¡to bi nas moglo zaboljeti

vrijeme je na tvojoj strani
i to si mi uzela

sad ću otvoriti prozor
i viknuti VOLIM TE

grad spava

a snijeg pada

VOLIM TE

Ž. Krznarić

[venecija]

Crvena Jabuka - Da Znaš Da Me Boliš

Ispisaću po nebu riječi za tebe
Vjekova mir vračaš mi ti
Smiruješ vode nabujale
Moj šapat i krik ćeš pomiriti
Pijem ti dah kao lijek
Svaku noć
Prije no Å¡to usnim ja
I taj tren i zauvijek
Samo ti, ti si mi u mislima

I kad nisi tu kraj mene
Da znaš da me boliš
I noćas ja ću da te
Čuvam dok spavaš
I ljubim tamo gdje najviše voliš
Dok sanjaš

Hodao sam ja bos po oštrici
Kamen samoće život mi gradio
I stalno čekać lopova
Da karte otvori
Hiljadu puta dosad me uvalio
Ljubim ti oči ko u bunilu
Svaku noć tu boju usnim ja
Ti si izvjesnost u ovom ludilu
I jedino sunce Å¡to mi sja

[nella26]

Umro sam a ti mi oprosti
što sam tako žureći
zaboravio ruku da ti stisnem
i poljubim te onako
kako sam to uvijek ćinio odlazeći
oprosti mi što sam proljeće jedno
zauvijek u sebi odnio
ali sjeti se
ostale su pjesme
u desnoj ladici neuredno složene
snaći ćeš se
iz njih naprosto ljubav izbija
te pjesme to sam ti sad ja
oprosti mi
nije bilo vremena za opraštanje
suviše smo se voljeli
da bi mogli nešto drugo
tako žureci nisam ni pomislio
da ćes biti tužna zbog svega
i sad mi je žao zbog te praznine
koja nas dijeli
zbog toga što će nas jednu vječnost
zvijezde razdvajati
i što više neću moći usne da ti dodirnem

Željko Krznarić

[andro]

Sviđaš mi se kad šutiš jer si kao odsutna,
i čujes me izdaleka, i glas moj ne dodiruje te.
Čini mi se kao da su ti letjele oči
i čini se da ti je poljubac jedan zatvorio usta.
Kako su stvari sve ispunjene dušom mojom
izranjaš iz stvari, ispunjena dušom mojom.
Leptirice sna, duši mojoj si slična,
i slična si reči melanholija.
Sviđas mi se kada šutiš i kad si kao udaljena.
I kada kao da se žališ, leptiricu u gukanju.
I čujes me izdaleka, i glas moj ne dostiže te:
Pusti me da šutim s mučanjem tvojim.
Pusti me da ti govorim takođe s tvojom šutnjom
jasnom kao sveća jedna, prostom kao jedan prsten.
kao noć si, šutljiva, zvezdana.
Å utnja tvoja je zvezdana, tako daleka i jednostavna.
Sviđas mi se kad šutis jer si kao odsutna.
Udaljena i bolna kao da si umrla.
Jedna reč tada, osmeh dovoljan je jedan.
I veseo sam, veseo što nije tačno.


Pablo Neruda

[JohnnyB]

ÄŒetri hladna zida,
jedna odaja,
hotel izgubljenih dusa,
nocas je moja stanica.
ja sam svome brodu
i talas a i vir,
daleko od ociju
srce nece naci mir..
ja idem,svetla neka ostanu,
kroz prozor moje duse
sijace da me nadjes,
kada od mene svi odustanu
ti mozes da se vratis tu.
pamet kad se pomeri
nedostaje mi tvoje bliskosti
dodje mi da zgazim sve
i da podjem bilo gde
sa bilo kim.
pamet kad se pomeri
nedostaje mi tvoje bliskosti,
moje lice gubi boju
kao so u moru
bez tvoje neznosti…